Oni su prije godinu dana bili nevidljivi građani bez interesa i aktivnosti te su uglavnom vrijeme provodili zatvoreni u četiri zida. No, danas to više nije tako zahvaljujući Udruzi osoba s intelektualnim teškoćama „Vretenac“ Slatina koja je u prosincu 2017. godine proizašla iz udruge pod nazivom Društvo za pomoć mentalno retardiranim osobama, osnovane 1973. godine. Udrugu danas čine 23 odrasle osobe s intelektualnim teškoćama, 18 djece s teškoćama u razvoju, 41 roditelj i 22 volontera.
– U godinu dana okupili smo velik broj ljudi i cijelo vrijeme dolaze novi, javljaju nam se roditelji s područja cijele županije, no nemamo vlastiti prostor pa smo ograničeni. Za sada imamo susrete četvrtkom za odrasle, a ponedjeljkom u sklopu projekta „Ni jedan početak nije lak, pripremam se da budem đak“, koje financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, stručnjaci rade s predškolcima koji su u procesu odgode upisa u prvi razred – kaže nam predsjednica Patricija Karaman, magistra edukacijske rehabilitacije, koja ističe kako je rad u ovoj udruzi ispunjava.
AKTIVNI VOLONTERI
U sklopu spomenutog projekta u udruzi je na deset mjeseci zaposlena koordinatorica volontera Julijana Pavlešić, koja volonterskog iskustva ima još iz osnovne škole.
– Naši volonteri prošle godine imali su čak 1344 sati volonterskog rada, a nominirani smo i za državnu nagradu za volontiranje u 2018. godini – ponosno nam kaže Julijana te ističe da se sav trud i rad isplati, osobito kada su korisnici sretni i zadovoljni.
No, da bi korisnici uopće došli na radionicu, brinu se ovi volonteri. Naime, korisnici ove udruge su uglavnom iz ruralnih područja i nižeg su imovinskog statusa te nemaju prijevozno sredstvo pa tako ni prijevoz do Slatine. Ali i za to su ovdje volonteri koji već imaju svoje rute te odlaze po korisnike kako bi se u četvrtak našli na radionici.
Tijekom našeg posjeta ovoj udruzi, koja trenutno koristi prostor Osnovne škole E. Kumičića Slatina, zatekli smo radišnu i obiteljsku atmosferu. Bila je to radionica četvrtkom u sklopu koje odrasle osobe s intelektualnim teškoćama sudjeluju na raznovrsnim aktivnostima: od svakodnevnih i životnih, do kreativnih i zabavnih.
Od prvog dana volonterka u udruzi je i Neda Dušak, koja je s vremenom na volontiranje potaknula cijelu svoju obitelj.
VRIJEDNA POMOĆ
– Jako je lijepo biti član ove udruge, pomagati osobama s teškoćama, učiti ih svakodnevnom životu i širiti dobra djela. Ovo je zapravo jedan stil života, nema ništa ljepše nego dati sebe, a zauzvrat dobiti ljubav – kaže Neda te ističe da korisnici nisu ni znali koju ljepotu nose u sebi dok nisu došli u ovu udrugu. No, ne pomažu samo oni korisnicima, kažu. Volontiranje njih same oplemenjuje, ističe Dragan Gaćeša, slatinski paroh i volonter.
– Ovo je njihov prozor u svijet. Bili su zanemareni i s njima nitko nije radio. Dajemo sebe koliko možemo, a dobijemo pet puta više. Ti ljudi ne znaju za prijevaru i neiskrenost, kada vas pogledaju, nešto pitaju, zagrle ili poljube, znate da je to iskreno – kaže Dragan te ističe da nije lako biti volonter jer treba znati kako reagirati na svađu ili ljubav, kako ih učiti i biti strog ili odabrati blag pristup.
Koliki je napredak udruga napravila za ove ljude najbolje govori izjava jednog korisnika koji kaže da bi volio da je svaki dan četvrtak. S druge strane, tu su roditelji koji također vide veliki napredak.
– Moj sin Matej otkad je u udruzi propričao je, propjevao i proplesao. Oslobodio se, puno je veseliji i jedva čeka da ide na radionicu. Osim toga, udruga nam puno pomaže i daje nam potrebne informacije. Imamo se kome obratiti i oni nas upute kuda i za što trebamo ići – zahvalno je rekla mama Jelica iz Starina koja je zajedno s drugim mamama bila na radionici za mame koju, kao i djeca imaju svakog četvrtka.
ČLANOVI O UDRUZI:
Josip: To je moja najveća ljubav
Četvrtak u slatinskoj osnovnoj školi treba se doživjeti. Teško je opisati veselje, gostoprimstvo i toplinu koju pružaju svakom posjetitelju. Svatko se sa svakim druži i radi, a pritom razvija svoje sposobnosti potrebne za svakodnevni život.
– To je moja najveća ljubav – rekao nam je korisnik Josip o ovoj udruzi u kojoj, kaže, ima puno prijatelja i uživa. To zadovoljstvo dijeli i korisnica Silvija. – Puno mi je ljepše otkad sam u udruzi jer se družim s prijateljima, radimo svašta zanimljivo, plešemo i uživamo – kaže Silvija koja je, kaže, u udruzi otkrila svoj skriveni talent za pjevanje. Osim zabave, tu je i učenje, a mi smo zatekli prekrasan prizor učenja pisanja, gdje se posebno isticala povezanost korisnika i volontera.
– Siniša i ja jako smo povezani, nikad se nismo svađali, a od dana kada je došao, uči me pisati – kaže nam zadovoljno korisnica Anita. Zadovoljan je i volonter Siniša jer se, kaže, rezultati itekako vide. I Goran na radionice četvrtkom dolazi sa zadovoljstvom, a najviše se, kako kaže, voli družiti i crtati.
– Tu mi je lijepo, sviđa mi se, dolazim svakog četvrtka, družim se s prijateljima, pjevam, plešem, nekad se počastimo, crtamo, učimo i idemo u kino – priča nam Goran s osmijehom na licu koji govori više od bilo kojih riječi. (www.icv.hr, žđl, Foto: Ž. Đaković Leš)
[g-gallery gid=”515715″]