Još mi nije jasno je li se sve to dogodilo ili ću se probuditi iz sna punog košmara i nevjerice. Nažalost, ne sanjam. Fotografije u novinama i TV izvješća o katastrofi Costa Concordije, impresivnog talijanskog luksuznog krstaša na kojemu sam provela nezaboravnih sedam dana krstareći Sredozemljem, potvrđuju da je to ružna stvarnost koju sam i sama doživjela i na sreću preživjela. Bajka je započela u talijanskoj luci Savona, iz koje je bijeli ljepotan zaplovio prema Toulonu u Francuskoj, umjesto planirane rute do Marseillea, rekoše nam, zbog jakog vjetra. Iduće luke bile su Barcelona, zatim Palma de Mallorka, Cagliari, Palermo i Civitavecchia nedaleko Rima, a planirani završetak putovanja ponovno u Savoni. Nakon tri sata plovidbe iz zadnje luke krstarenje je završeno nimalo romantično u Tirenskom moru, ispred toskanskog otoka s romantičnim imenom Giglio (ljiljan), na hridi na kojoj se nasukao brod. Ljudskom nepažnjom i igranjem s ljudskim životima, s ogromnom materijalnom štetom i ljudskim žrtvama, nasukan je i polako tone brod nevjerojatnih dimenzija: dug 290 i širok 35,5 metara, visine nebodera od 20 katova, brod na kojemu je bilo oko 3500 putnika i 1500 brodskog osoblja.
Opširnije u tiskanom izdanju