Intervju župana Tolušića u Glasu Slavonije

S Tomislavom Tolušićem, virovitičko-podravskim županom i odnedavno predsjednikom Hrvatske zajednice županija, razgovarali smo o temama sa sastanka pet slavonskih župana i problemima s kojima se suočavaju.

Upozorili ste da Ministarstvo regionalnog razvoja kasni s izradom nove strategije regionalnog razvoja, a s druge je strane ministar Branko Grčić prije neki dan rekao da sve ide po planu. Što je točno?

– Normalno da Grčiću ide sve po planu kada ga očito nema. U čemu je stvar? Znači, na snazi je nacionalna razvojna strategija koja vrijedi zaključno s 2013. godinom. Oni sad potpisom govore da vrijedi do kraja 2014. godine. I u toj strategiji, koja je sada na snazi, tri su statističke regije. A prošle smo godine promijenili pravilnik i usvojili dvije statističke regije. Znači, apsolutno smo u nesuglasju. A sada pak imamo Prijedlog novog Zakona o ragionalnom razvoju koji govori o pet planskih područja kojih nema u Strategiji regionalnog razvoja. Želim reći da ni jedan strateški dokument nema veze s onim što govori drugi. Jesmo li mi sada u dvije statističke regije ili u tri? Po strategiji regionalnog razvitka RH u tri smo, a svi znamo da smo u dvije…

…a sada krećemo s pet?

– Da, sada smo krenuli s pet regija. Županijske razvojne strategije također su na snazi do kraja 2013. godine. Rađene su opet na temelju podjele Hrvatske na tri regije. Znači, mi smo radili našu razvojnu strategiju u suradnji sa sedam drugih županija. I sada mi dođe dopis iz Ministarstva da je moja Razvojna strategija, koja vrijedi do 2013., zapravo vrijedi do kraja 2014. godine. A to onda više nije ista priča. Jer to sada više nisu tri statističke regije, nego su dvije, i nije više sedam županija. Ne zna se tko pije, a tko plaća. A to su strateški dokumenti koje donosi Ministarstvo. I ako je to prema planu, onda mu ne valja plan. A mi na osnovi toga projektiramo nešto za EU fondove. Druga stvar su regionalni operativni programi koji također nisu doneseni. To je osnovni dokument u kojemu piše sve, i u smislu što će biti prihvatljivo za financiranje iz fondova EU. Kada to Ministarstvo donese, ide na usvajanje u Europsku komisiju, ali to nije priča od jednog dana. Pa ne potpiše se papir odmah čim dođe tamo, nego kao što je i gospodin Ribić rekao, Komisiji treba nekoliko mjeseci da to odobri. Da bi onda došlo u Hrvatsku, prihvatilo se i tek onda bismo mi to počeli primjenjivati.

Možemo zaboraviti 2014. godinu

Ispada da će biti teško ostvariti ministrove najave o tome kako ćemo dobiti više sredstava od EU nego što ćemo dati u EU blagajnu.

– Iduću, 2014. godinu, možemo zaboraviti, nažalost. A ni u izradi tih regionalnih operativnih planova nas se ne uključuje kako bi trebalo. Znači, strateški dokumenti nisu napravljeni. Ista je priča u Ministarstvu poljoprivrede koje nije napravilo Program ruralnog razvoja RH.

Što Koordinacija pet slavonskih župana ili Hrvatska zajednica županija tu uopće može napraviti?

– Nažalost, možemo samo upozoravati, što i činimo. Mi smo i ovdje u Osijeku iznijeli nekoliko prijedloga koji državu ništa ne koštaju. Od Vlade ne tražimo novac, nego samo da prihvati logična rješenja. A ministarstva se ponašaju kao autisti, zatvoreni su i začahureni u svoju shemu, svoju zgradu. Isto tako mogli su napisati Zakon o lovu, kao što su napisali Zakon o regionalnom razvoju, a nitko od njih nije lovac. Tako Zakon o regionalnom razvoju pišu ljudi koji nisu proveli ni jedan projekt iz EU fondova.

Razgovarali ste i o stanju u poljoprivrednoj proizvodnji. Na čemu je tu naglasak?

– Sve slavonske županije tijekom ovoga i prošlog mjeseca održali su tematske županijske skupštine o stanju u poljoprivredi. Donijeli smo svoje zaključke, ovdje u Osijeku smo ih spojili i poslat ćemo ih ministru, premijeru i predsjedniku države. To su neke opće stavke, ali mogu s malim pomacima poboljšati kvalitetu stanja u poljoprivredi koje je sada iznimno loše. I tu opet govorimo o Slavoniji žitnici, ili Slavoniji kao poljoprivrednom kraju koji je danas valjda u najgorem stanju u povijesti ili od kada postoji bilo koji oblik države na ovom području.

Vlada se boji mišljenja građana

Kažete da su ministarstva i Vlada zatvoreni. Zašto nema više dijaloga i javne rasprave?

– I prije je tog dijaloga bilo malo. To nije osobina samo ove vlade, ali zadnje dvije godine situacija je mnogo gora nego prije. Smatram da se Vlada boji mišljenja svojih građana, što je loše. Građani su tu da pomognu i mogu shvatiti nekakve oštre poteze ako im se to na pravi način prezentira. A mi donosimo stvari preko noći. Ne znam je li bilo koji od ovih zakona osmislio sveučilišni profesor ili dvoje vježebnika u ministarstvu. U čemu je problem da se u radnu skupinu za donošenje zakona o, recimo medijima, uključe i mediji. Pa tko bi trebao biti u radnoj skupini, osim onih ljudi koji imaju nekakvo formalno-pravno obrazovanje da to uobliče u tekst zakona? Tu ima hrpa nelogičnosti koje su mogle biti riješene u startu. I da se iziđe zajednički s prijedlogom ministarstva kojega podržavaju sve županije. I sve bude lijepo i krasno. Tu čak ne govorim o ovom zakonu i novcu. Govorim o budućnosti i o nekakvom novcu koji možda ovdje neće moći doći zbog glupih zakonskih rješenja.

Prema Forbesu, imate najmanju i najjeftiniju županijsku upravu u Hrvatskoj, a povećali ste ulaganja, između ostaloga, i u školstvo i u zdravstvo. Kako ste to ostvarili?

– Naravno da je naša županija prema nekim gospodarskim pokazateljima na začelju. No, ondje se ocjenjivala efikasnost rada županijske uprave, a naša je najmanja u Hrvatskoj. Imamo 39 zaposlenih, napravili smo racionalizaciju još 2009., smanjili plaće za nekakvih 15 do 20 posto, otpustili ljude. Uložili smo u postotku najviše u državi u zdravstvo i školstvo i po tome smo definitivno prvi po glavi stanovnika.

Priča o regionalizaciji, navodno, vodi u postupno ukidanje dijela županija i općina. Kako to komentirate?

– Ova država je visokocentralizirana i sve je centraliziranija. Ja predlažem da se ukinu sve županije i gradovi i općine i da sve bude u ministarstvima i vladi, jer oni idu prema tome. A da ne govorim o administraciji. Jedno Ministarstvo uprave ima više zaposlenih nego sve županije.

Država prenosi ovlasti, a uzima novac

– Glavni problem je fiskalna decentralizacija. Država uzima porez iz gradova i ne vraća taj novac na teren, nego ga uzima za svoj tromi birokratski aparat, za svoje sustave. Od tih 100 kuna ona u županiju vrati pet. Znači, sve što napravi Belje, Sladorana ili TVIN, država od toga uzme 95 kuna, da nešto općinama i gradovima, a županijama – pet kuna. Ako će se raditi matematički, primjerice, spoje se Osječko-baranjska i Virovitičko-podravska županija, i ako to novo područje na njihovih sadašnjih, recimo, 350 i 120 milijuna kuna tada dobije 470 milijun kuna, onda nismo napravili apsolutno ništa, nego još gore. A ako će dobiti 600 milijuna kuna, to podržavam. Ali neka to netko jasno i glasno kaže, i da na papiru vidimo u čemu je problem. Slažem se da općine, gradovi i županije ovako gube smisao, ali zato što im država ne da sredstva za rad. Prenosi ovlasti, a novac ostavlja sebi.

Želimo biti partneri Vladi, ali nećemo šutjeti

Mislite li da će Vaši zahtjevi imati nekakvog odjeka u Zagrebu?

– Smatram da hoće, ako budemo uporni i dovoljno glasni. Vlada mora shvatiti da je dobila potencijalne partnere koji joj mogu mnogo pomoći. A hoćemo li biti partneri, ovisi samo o Vladi i ministarstvima. Mislim da je nužno da bude tog partnerskog donosa, ali da ćemo šutjeti – to sigurno nećemo. Ako komunikacije ne bude, to će se obiti o glavu Vladi i ministarstvima. Vraćam se na priču da su hrvatski župani, pa i načelnici i gradonačelnici, ljudi koji su neposredno izabrani i predstavljaju neposrednu volju birača, a ministri, njihovi pomoćnici i zamjenici nisu. Oni su tamo postavljeni da slušaju bazu i stanje na terenu. Ako to ne rade, bit će vrlo brzo kažnjeni od birača.

Uložili smo u postotku najviše u državi u zdravstvo i školstvo i po tome smo definitivno prvi po glavi stanovnika. (Igor BOŠNJAK/glas-slavonije.hr)