Na današnji dan: 29. listopada

Hrvatska prekinula sve odnose s habsburškom krunom
Listopadski događaji u cijeloj carevini vodili su takvu raspletu. Vojni poraz u Prvome svjetskom ratu bio je siguran, kao što su i Wilsonova načela o samoodređenju davala pravo narodima monarhije da traže uspostavu svojih nacionalnih država. U sklopu toga, već početkom mjeseca bilo je uspostavljeno novo vrhovno tijelo južnoslavenskih naroda monarhije – Narodno vijeće, čiji je predsjednik bio Slovenac Antun Korošec. Pokušaji habsburške kuće da se uspostavi neki model kojim bi se sačuvala monarhija u listopadskim danima 1918. godine nisu imali više nikavih izgleda biti prihvaćeni od naroda carevine. 24. listopada u Beču su propali i posljednji pokušaji cara Karla da sastavi vladu za cijelu državu. U Zagrebu se nije dugo čekalo. Nakon što je odlučeno da se vojni garnizoni i mornarica stave na raspolaganje Narodnom vijeću, 29. listopada održana je sjednica Hrvatskoga sabora na kojoj su donesene odluke o prekidanju svih odnosa sa starom državom. Veliko oduševljenje naroda, koji se okupio na Markovu trgu i pozdravio odluke Sabora te novoosnovanu državu Slovenaca, Hrvata i Srba pratile su i odluke o imenovanju povjerenika za Istru – Matka Laginje i povjerenika za grad Rijeku – Rikarda Lenca. Time je pokazana briga za jedinstvo hrvatskih zemalja, koje se u staroj carevini nikada nije ostvarilo. Ali upravo u obrani tih odluka, Narodno se vijeće pokazalo nedoraslo situaciji. Londonski ugovori, kojima je velik dio hrvatske obale bio obećan Italiji te politika brzog ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom, požurivana od potpredsjednika Narodnog vijeća Svetozara Pribičevića, uskoro su Hrvatsku doveli u još nepovoljniju državnu zajednicu – Kraljevinu SHS.

Prestala postojati Trojedna kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
Trojedna Kraljevina Hrvatska i Slavonija bila je kraljevstvo unutar Austro-Ugarske Monarhije, a pripadala je njezinu mađarskom dijelu. Uključivala je središnje i sjeverne dijelove današnje Hrvatske, bez Dalmacije i Istre kojima je upravljala Austrija, bez Međimurja i Baranje koji su pripadali Mađarskoj, kao i Rijeke koja je posebnim aneksom Hrvatsko-ugarske nagodbe pripala Mađarskoj. Hrvatski političari jasno su izricali svoje uvjerenje da Dalmacija i Bosna i Hercegovina pripadaju hrvatskim zemljama, ali svi zahtjevi bili su odbijeni. Sve više se tražila revizija Nagodbe, posebice u vrijeme mađarizacije koju su podupirali banovi Khuen-Hedervary i kasnije Pavao Rauch. Hrvatski se političari nakon 1. svjetskog rata dijele između Hrvatsko-srpske koalicije, koja je za ostvarenje velike države južnih Slavena s jedne strane, te Stranke prava, Hrvatske pučke seljačke stranke i frankovaca koji su se tome protivili. Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija prestaje postojati 29. listopada 1918. godine raskidanjem državnopravnih veza s Carevinom Austrijom i Kraljevinom Ugarskom te stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a potom i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Premijerno izvedena opera Don Giovanni W. A. Mozarta
”Don Giovanni” je opera s glazbom Wolfganga Amadeusa Mozarta i libretom Lorenza da Pontea, a premijerno je izvedena u Državnom kazalištu u Pragu na današnji dan 1787. godine. ”Don Giovanni” se smatra jednim od najvećih glazbenih djela ikad skladanim. Danski filozof Kierkegaard je napisao dug esej u kojem tvrdi da je to najsavršenija opera ikad napisana. Finale, u kojem se Don Giovanni odbija pokajati, postala je zadivljujuća filozofska tema za mnoge pisce uključujući Georgea Bernarda Shawa. Filmska adaptacija opere pojavila se 1979. godine.

Turska proglašena republikom
Nakon mnogih naroda koji su obitavali na području Male Azije, u 10. stoljeću Turci Seldžuci počeli su se seliti u istočna područja Anatolije. Tada počinje uspon anatolijskog sultanata koji je bio zasebni dio Seldžuskog carstva. 1243. godine pobjeđuju ih Mongoli, a Anatolija je tada podijeljena u više manjih nezavisnih država zvanih gazi emirati. Do 1300. godine gazi emirati osvajaju većinu anatolijskih područja tada već oslabljenog Bizanta. Gazi emirat kojeg je vodio Osman I. (po njemu je nazvano Osmansko Carstvo) proširuje se sve do granica s Bizantom. U 16. i 17. stoljeću Osmansko Carstvo je bila najjača politička sila na svijetu. U prvoj polovici 19. stoljeća počinje opadati utjecaj carstva, a konačan udarac dobiva porazom u 1. svjetskom ratu u koji je ušla u savezu s Njemačkom. Nakon rata sile Antante podijelile su teritorij carstva. Podjelom je trebala biti osnovana armenska država i kurdska regija. Mustafa Kemal-paša organizirao je 1919. godine politički i vojni ustanak protiv ovih planova, što je Turskoj u većem dijelu i uspjelo. Nakon što su sve strane snage napustile Anatoliju, Mustafa Kemal je 29. listopada 1923. godine proglasio republiku, te pokrenuo niz reformi koje su pretvorile Tursku u modernu, sekularnu i europski orijentiranu državu.

Muhannad Ali ostvario svoju prvu profesionalnu pobjedu
Muhammad Ali, pravim imenom Cassius Marcellus Clay, američki je boksač, prema mnogima i najveći boksač 20. stoljeća. Ali je od samih početaka karijere pokazivao izniman talent za boks. Karijeru u amaterskom boksu završio je osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine Nakon trijumfa na Igrama, vratio se u SAD kako bi započeo profesionalnu karijeru. Na današnji dan 1960. godine ostvario je prvu profesionalnu pobjedu protiv Tunneya Hunsakera. Za naslov prvaka borio se već 1962. godine kada je pobijedio Sonnyja Listona. Neposredno nakon osvajanja titule Ali je skrenuo pažnju na sebe javnim prihvaćanjem Islama, a pod utjecajem sekte Nacija Islama uzima ime Cassius X, po ugledu na drugog poznatog člana sekte Malcolma X-a. Sekta je bila simbol borbe crnačkog stanovništva SAD-a protiv ropstva i ugnjetavanja, a Clay preuzima i novo ime – Muhammad Ali. Zatim odbija boriti se u Vijetnamskom ratu za što je bio osuđen. Boksačke federacije brane mu nastupe i oduzimaju osvojenu titulu. 1970. godine konačno je ponovno dobio licencu za nastupe, a svoju borbu nastavlja protiv slavnih Joea Fraziera i Georgea Foremana, a nakon obrane naslova prvaka ipak gubi titulu i povlači se. Nažalost, Ali je ubrzo nakon prestanka karijere obolio od Parkinsonove bolesti, a kao sportaš i osoba i danas uživa veliki ugled u sportskim i društvenim krugovima.

Babilon osvojio kralj Perzijskog carstva Kir Veliki
Babilon je bio antički grad na rijeci Eufrat u Mezopotamiji, današnjem Iraku. Grad se prvi put spominje u 24. stoljeću prije Krista, a bio je prilično nevažan sve dok nije postao glavni grad Hamurabijeva carstva u 18. stoljeću pr. Kr. kada postaje glavnim gradom Babilonije. U narednim godinama rastao je u veličini i raskoši, ali je postao podložan Asiriji. Tek kad je 612. pr. Kr. pala Niniva, Babilon se oslobodio asirske vlasti i postao glavni grad novog Babilonskog Carstva. Grad cvate, a kralj Nabukodonosor II. od njega je napravio čudo antičkog svijeta. 29. listopada 589. pr. Kr. Babilon osvaja Kir Veliki, kralj Perzijskog carstva, pod čijom vladavinom, a kasnije i slavnog Darija Velikog, Babilon postaje centar znanja. No, u 4. stoljeću pr. Kr. kreće stagnacija, a 331. pr. Kr. Aleksandar Veliki u bitci kod Gaugamele osvaja Babilon, koji biva posve napušten već 275. pr. Kr.

Preminuo Tituš Brezovački
1805. godine preminuo je Tituš Brezovački, hrvatski književnik. Veliki komediograf tog razdoblja svoja dramska djela pisao je na kajkavskom (pjesme je pisao i na latinskom i njemačkom), no neke njegove štokavsko-ijekavske pjesme kao da pretkazuju smjer kamo će krenuti Hrvatski narodni preporod. Rodio se u Zagrebu. Školovao se u Zagrebu i Varaždinu, a 1773. godine ulazi u pavlinski red. Teološki studij započeo je 1776. godine u Lepoglavi, a potom je filozofiju i teologiju završio u Pešti. Zaredio se 1781. godine i u Varaždinu dobiva službu gimnazijskog profesora. Godine 1786. ukinut je pavlinski red te Brezovački prelazi u svjetovne svećenike i zbog nesuglasica sa svećenstvom i biskupom Maksimilijanom Vrhovcem često mijenja župe (Varaždin, Križevci, Rakovac, Zagreb, Krapina, Požega, Zagreb).

Preminuo Silvije Strahimir Kranjčević
1908. godine preminuo je Silvije Strahimir Kranjčević, hrvatski književnik. Od njegovih djela treba izdvojiti kako je prvu pjesmu objavio u “Hrvatskoj vili”, samo mjesec dana prije nego što je otišao za Rim. Njegovi su stihovi tada dočekani poprilično dobro i proročanski, budući da su prije svega imali borbenu notu tada još nepoznatog pjesnika. Iz Rima šalje još dvije pjesme šušačkoj “Slobodi”, a vrativši se iz Rima obajvljuje u “Viencu” značajnu pjesmu “Noć na Foru”, a nakon toga prvu zbirku “Bugarkinje” koja je bila dočekana s naglašenim priznanjima. Možemo slobodno reći kako su njegova djela doživjela iznimno pohvalne kritike, konkretno “Bugarkinje” su se smatrale porukom koju je htio poslati javnosti, a sadržavale su kompletan program koji je ujedno bio i pjesnički i politički. Među poznatija djela treba izdvojiti zbirku “Izabrane pjesme”, “Trzaji” te “Pjesme” iz 1908. godine.

Preminuo Joseph Pulitzer
1911. godine preminuo je Joseph Pulitzer, američki novinar i publicist. Pulitzer je radio kao konobar, sahranjivao je umrle od kolere 1866. godine na otoku Arsenal, zatim je radio kao reporter, prvo u novinama St. Louisa Westliche Post, koje su izlazile na njemačkom jeziku. “Bio je rođeni reporter”, rekao je za njega jedan od njegovih kolega kasnije. Kasnije, 1872. godine Pulitzer kupuje Westliche Post za 3.000 dolara. Tijekom 1860-ih on je sudjelovao u političkom životu i studirao pravo, ali veoma kratko. Pridružuje se Republikanskoj stranci i 1869. godine postaje članom skupštine države Missuri. 1874. godine Pulitzer je prešao u Washington, gdje je radio kao korespondent SUN-a iz New Yorka. Godine 1878. kupuje i St. Louis Dispatch za 2.700 dolara, spajajući ova dva dnevnika (Westliche Post) u St. Louis Post-Dispatch, koji do današnjih dana ostaje najvažnijim dnevnim listom St. Missourija. Godine 1895. World predstavlja iznimno popularnog Yellow Kida, autora Richarda F. Outcaulta. Yellow Kid bio je prvi strip tiskan u boji. Pod vodstvom Pulitzera tiraža je s 15.000 primjeraka porasla na 600.000 što ga je učinilo najvećom tiskovinom u zemlji. Urednik rivalskog New York Suna 1890. godine u novinama je prozvao Pulitzera nazivajući ga „Židovom koji je izdao svoju vjeru“ (Pulitzerov otac je bio Židov, majka katolkinja, a žena Kate Davis pripadnica episkopalne crkve). 1895. godine William Randolph Hearst kupuje New York Journal, čime započinje neprestano rivalstvo. Upravo utrka s Hearstom, naročito tijekom izvještavanja prije i tijekom Španjolsko-američkog rata, povezuju Pulitzerovo ime s žutim novinarstvom. Godine 1917. prema Pulitzerovoj želji prvi put je dodijeljena Pulitzerova nagrada. (www.icv.hr, mh; Fotografija: Ilustracija)