Na današnji dan: 1. studenoga

Obilježava se blagdan Svih svetih
Svi sveti (također Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi koja se slavi na današnji dan. Tom svetkovinom slave se svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. U pravoslavnim crkvama ovaj se blagdan slavi prve nedjelje po Duhovima, te označuje završetak uskrsnoga dijela liturgijske godine. Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama. Papa Grgur III. premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom “Samhain” koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha. Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama “svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.” U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na preminule.

Uspostavljena Europska unija
Europska unija (kratica EU) jedinstvena je međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta). Europska unija danas broji 28 država članica, a upravo je 28 članicom, 1. srpnja 2013. godine postala Republika Hrvatska. Europska unija prostire se na 4.381.324 km², a broji oko 508 milijuna stanovnika.

Prvi spomen Austrije u povijesti
S današnjim je danom 996. godine datiran dokument u kojem se po prvi put u povijesti spominje ime Austrije. Pojam u izvorniku glasi Ostarrichi i dolazi od njemačke riječi Osterriche, što je prijevod latinskog pojma Marchia Orientalis (Istočna Marka). Marka je naziv za graničnu pokrajinu Franačkog Carstva. Ime Austrija, dakle, dolazi od naziva za istočnu graničnu pokrajinu Feanačkog Carstva. Zanimljivo je da se pojam Hrvatska pojavljuje znatno ranije od Austrije, još u 9. stoljeću.

John Adams postao prvim predsjednikom koji je uselio u Bijelu kuću
Bijela kuća u Washingtonu, D.C. građena je 8 godina. Gradnja je koštala ukupno 232,371 dolar. Na gradnji je bilo zaposleno dosta robova i Europljana koji još nisu imali američko državljanstvo. Glavni arhitekt bio je Irac James Hoban. Isprva se zgrada nije zvala Bijela kuća nego predsjednikova palača (“President’s Palace”) ili predsjednikova kuća (“President’s House”). Legenda kaže da je bijelu boju dobila tek nakon požara 1814. godine, kad je trebalo prekriti tragove dima bijelom bojom. To nije istinita priča, jer je naziv Bijela kuća korišten već 1811., dakle 3 godine prije požara. Prvi stanovnik Bijele kuće bio je predsjednik John Adams, koji se u nju uselio na današnji dan 1800. godine.

Rođen Bruno Bjelinski
1909. godine rođen je Bruno Bjelinski, jedan od najznačajnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća. Bruno Bjelinski skladao je šest opera, tri baleta, 15 simfonija, te brojnu glazbu za glasovir, čelo, kao i komornu glazbu za glasovir, violinu, violu, fagot i piano duo.
Osobitim čarom piše za djecu, kojima posvećuje neka od svojim najbojih djela. U opusu za djecu (stvaran pedesetih) ističu se “Sedam bagatela za klavir”, opere “Pčelica Maja na riječi Waldemara Bonselsa”, “Heraklo” i “Ružno pače”, te baleti “Pinokio”, “Petar Pan” i “Mačak u čizmama”. U tim djelima istaknuta je njegova sklonost humoru i ironiji, koje koristi za zabavu i u animaciji mladih slušatelja. U već odmaklom stvaralačkom zanosu nastaje opera Orfej XX. stoljeća, Koncert za Romea i Juliju te nekoliko simfornija. Skladao je glazbu i za film Plavi 9. Još za života njegova djela stekla su velika priznanja, a bio je i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Trajna crta djela Brune Bjelinskog je neoklasicistička forma i glazbeni izraz. Glazbeni opus Brune Bjelinskog je ritmička raznolikost i polifonost, odaje se vedrina i zaigranost. Njegov svježi pristup energično se predavao ozbiljnoj glazbi kao i dječjoj. (www.icv.hr, mh; Fotografija: Wikipedia)