Na današnji dan: 11. studenoga

Završio Prvi svjetski rat
Na malu željezničku postaju Compiegne u Francuskoj stiglo je 11. studenoga 1918. godine izaslanstvo njemačke vojske i potpisalo kapitulaciju, kao poražena sila u Prvome svjetskom ratu. Time su prestala neprijateljstva centralnih sila i sila Antante te je završen Prvi svjetski rat, koji je trajao pune četiri godine. Nakon atentata na austrijskoga nadvojvodu Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. u Sarajevu mjesec su dana poduzimani napori kako bi se izbjegao sukob. Međutim, kad je Austrija objavila rat Srbiji, u borbu su uvučene mnoge europske i izvaneuropske države. Rusija je priskočila u pomoć svojem savezniku Srbiji, a austrijski saveznik, Njemačka, objavio je rat Rusiji i njezinu savezniku, Francuskoj. Budući da su njemačke čete prešle granice neutralnih država Belgije i Luksemburga, Velika Britanija, jamac te neutralnosti, također je ušla u rat. Italija je odbila svoje ugovorne obveze prema centralnim silama i poslije, kad joj se učinilo da bi se mogla okoristiti i zadovoljiti svoje težnje na Jadranu, prešla u drugi tabor. Ali sukob se nije zadržao u granicama Europe. Velika Britanija je od svog saveznika Japana zatražila da stupi u rat, pa se u manje od mjesec dana od početka neprijateljstva u Europi poprište rata proširilo do Tihog oceana. Planovi svih vojnih stožera temeljili su se na kratkom ratu, ali nova su oružja učinila obranu odviše jakom da se mogla izvojevati nagla pobjeda. U rat se potom umiješao i SAD i odlučno pridonio pobjedi zapadnih saveznika. Blokada Njemačke, posebno njezinih luka, oslabila je njemačko gospodarstvo, uskraćujući joj vrlo važne materijale. U međuvremenu su golemi gubici pokolebali vjeru u pobjedu. Do završetka rata, u kojem je sudjelovalo 36 država, poginulo je gotovo 10 milijuna ljudi, oko 20 milijuna je ranjeno, 10 milijuna umrlo je od gladi i bolesti, a materijalna šteta bila je golema. Mirovni ugovori sklopljeni nakon Prvoga svjetskog rata izmijenili su zemljovid Europe. Osim promjena u granicama pojedinih država, sankcionirali su i stvaranje novih nacionalnih država koje su nastale nakon raspada Austro-Ugarske i sloma carske Rusije. Njemačkoj su oduzeta njezina šleska nalazišta ugljena, a smanjena istočna Pruska odrezana je od glavnog tijela carstva koridorom poljskog podučja koji je vodio do internacionalizirane luke Gdanjsk. Povijesno carstvo Habsburgovaca raskomadano je te je udovoljeno zahtjevima naroda, njemu podčinjenih, za nezavisnost. Stvorena je Čehoslovačka i Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavija, u koju su se ujedinile Srbija, Crna Gora, bivši dijelovi Austro-Ugarske, Hrvatska i Slovenija. Austrija i Mađarska postale su odvojene države. Turska je smanjena na Anadoliju i europski dio s Carigradom. Poljska je uspostavljena od onih njezinih dijelova što su ih u 18. stoljeću sebi priključile Rusija, Pruska i Austrija. Nastale su tri baltičke države – Estonija, Litva i Letonija te Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika.
Ali mir poslije Prvoga svjetskog rata nije mogao biti trajan. Starim proturječnostima pridružile su se i mnoge nove, što je potaknulo klice sukoba koje su došle do izražaja u Drugome svjetskom ratu.

Diljem zemlje obilježava se dan sv. Martina
Martin je bio sin rimskog tribuna u Sabariji, današnji Sambotel (mađ. Szombathely) u Mađarskoj. Djetinjstvo je proveo uz oca u jednom vojnom garnizonu u Paviji. Protiv njegove volje, unovačili su ga u carsku gardu. Usred zime, našao se pred vratima grada Amiensa u Galiji te susreo siromaha prosjaka, koji je od njega zatražio milostinju. Nemajući kod sebe novaca, a gledajući prosjaka kako se smrzava, odrezao je polovicu svoga vojničkoga plašta i dao mu da se zaogrne. Sljedeće je noći usnio san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: “Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin.” Martin kao rimski vitez imao je za poslužnika nekoga roba. No on je s njim postupao kao s bratom, čak mu je sam znao očistiti obuću. Završivši vojnu službu i oprostivši se zauvijek od nje, Martin je bio zaređen za egzorcista. Nakon toga se vratio kući u Panoniju, gdje mu je uspjelo pridobiti za kršćanstvo vlastitu majku. Od kuće je pošao u Milano, gdje se vodila duhovna borba protiv krivovjeraca arijanaca. I on se upustio u tu borbu, braneći vjeru u Kristovo božanstvo, u njegovu istobitnost s Ocem. Zbog toga je bio prognan iz Milana te se sklonio u pokrajinu Liguriju. No ni tu nije dugo ostao, već je pošao u Poitiers, u Galiju, i tu se predao kontemplativnom životu u samostanu. Bio je izabran za biskupa grada Toursa te posvećen god. 370. O njemu se govorilo »da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru«. Naslijedio ga je sv. Grgur iz Toursa, koji je napisao djelo o njemu i dao podići baziliku posvećenu njemu. Kao biskup, Martin se prihvatio evangelizacije među Galima, na dobrotvorne akcije, na smirivanje duhova unutar Crkve, na otpor protiv uplitanja građanske vlasti u čisto crkvene poslove. Uvijek je bio blizu siromašnima, i progonjenima. Imao je protivnika i u redovima klera. Zaštitnik je Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, mnogih mjesta u Europi, uključujući Beli Manastir, Dugo Selo i Virje u Hrvatskoj. U bitci kod Kisega između malobrojnih hrvatsko-mađarskih snaga predvođenih Nikolom Jurišićem protiv mnogobrojne turske vojske, žene i djeca su molili sv. Martina za pomoć i uskoro su turski vojnici pobjegli videći konjanika s plamenim mačem. Spomendan mu je 11. studenoga. Taj dan, slavi se kao Martinje, a običaj je da se peče guska i krsti mlado vino.

Otvorena cesta Route 66
Najpoznatija cesta na svijetu otvorena je na današnji dan 1926. godine. Izvorno se protezala od Chicaga do Los Angelesa, u dužini od 3940 kilometara. Tijekom 1930-tih cesta je odigrala veliku ulogu pri masovnoj selidbi američkih obitelji na zapad. Napravljena je i poznata pjesma Route 66, koju je prvi snimio Nat King Cole (1947), a kasnije su je uglazbili Chuck Berry (1961), The Rolling Stones (1964) i Depeche Mode (1987). Stanovnici gradova uz cestu obogatili su se pružanjem usluga putnicima. Snažno su lobirali da se trasa ceste ne mijenja kako ne bi ostali bez prihoda. Ipak, 27. lipnja 1985. Route 66 je uklonjena s popisa američkih autocesta. Mjesta koja su nekada prosperirala tada su izgubila značaj. Danas dijelovi ceste imaju povijesnu vrijednost i nose naziv “Historic Route 66”.

Dogodila se teška nesreća na skijaškoj uspinjači na Kaprunu
Na današnji dan 2000. godine dogodila se jedna od najtežih nesreća na skijalištima u povijesti. Uspinjača koja je prevozila 167 osoba zapalila se pri prolasku kroz tunel. Poginulo je 155 osoba, od čega 92 Austrijanca, 37 Nijemaca, 10 Japanaca, 8 Amerikanaca, 4 Slovenca, 2 Nizozemca, jedan Britanac i jedan Čeh. Nesreća se dogodila kad se električni grijač na stražnjem dijelu kabine zapalio i prenio vatru na cijevi sa zapaljivom kočničkom tekućinom. Istjecanje te tekućine dovelo je do automatskog zaustavljanja uspinjače u tunelu (po sigurnosnom protokolu). Dvanaest putnika na stražnjem dijelu kabine primijetilo je vatru, razbilo prozore i izašlo po savjetu jednog od putnika koji je bio iskusan vatrogasac. Spustili su se ispod vatre i izašli iz tunela. Dobar dio ostalih putnika ubrzo se onesvijestio od dima u tunelu. Nakon nesreće utvrđeno je da je vatru izazvao električni grijač u kondukterskoj kabini, koji nije bio zamišljen za upotrebu u pokretnom vozilu. Uspinjača i tunel nakon nesreće više nisu korišteni za prijevoz putnika, nego su zaobiđeni žičarom.

Rođen Jakov Gotovac
1895. godine rođen je Jakov Gotovac, hrvatski operni dirigent i skladatelj. Vodio je pjevačka društva Mladost, Mladost-Balkan i Jug, a nakon II. svjetskog rata Pavao Markovac i Vladimir Nazor. Bio je akademik i član Hrvatskog narodnog kazališta (HNK). Dobitnik je nagrade za životno djelo “Vladimir Nazor” kao i nagrade AVNOJ-a. Prvi njegov opus “Dva skerca za mješoviti zbor na narodne tekstove” pokazao je pravac kojim će njegovo stvaralaštvo ići. Bio je to put nacionalnog muzičkog realizma, kojem će gotovo bez izuzetka ostati vjeran u svojim daljnjim ostvarenjima. Za svoja vokalna djela, Gotovac je najviše uzimao narodne tekstove. Stihovi iz narodne lirike i epike našli su u njemu izvanrednog tumača, umjetnika koji je znao ne samo tonovima ocrtati njihov sadržaj, nego i muzičkim sredstvima podati potrebno raspoloženje i dočarati sredinu. Uz folklorna obilježja, Gotovac je u svoja djela unio i mediteransku raspjevanost, prožetu senzibilnošću, što se najviše odrazilo u operama. Vrhunci njegovog prvog stvaralačkog razdoblja su narodni obred “Koleda” i “Simfonijsko kolo”, uz koje treba još spomenuti scensku glazbu za Gundulićevu “Dubravku” i romantičnu narodnu operu “Morana”. Iduća etapa u Gotovčevom opernom stvaralaštvu je njegova komična narodna opera “Ero s onoga svijeta” koja je obišla više od 80 europskih muzičkih pozornica i izvođena je na devet jezika. U književno vrijednom libretu Milana Begovića, Gotovac je našao izvrsnu podlogu na kojoj se u okviru arhitektonski izrađene cjeline mogao slobodno prepustiti svim svojim sklonostima za komiku i humor. Opus Jakova Gotovca još sadrži opere “Mila Gojsalića”, “Dalmaro” i “Stanac” , više orkestarskih dela, zborskih kompozicija i solo pjesama.

Rođen Fjodor Mihajlovič Dostojevski
1821. godine rođen je Fjodor Mihajlovič Dostojevski, ruski književnik. Uz Tolstoja najveći je predstavnik ruskog realizma. Presudnu je ulogu u njegovu životu i stvaranju imalo sudjelovanje u utopijsko-socijalističkom kružoku Petraševskoga, zbog čega je 1849. godine bio osuđen na smrt, zatim pomilovan i prognan u Sibir gdje je proveo deset godina. Dok je na početku svog stvaranja krenuo stopama Gogoljeva realizma i zastupao napredne društvene poglede (roman ”Bijedni ljudi”, 1846.), nakon povratka s robije koju je opisao u ”Zapisima iz mrtvog doma”, ne samo da napušta već i osuđuje revolucionarnu djelatnost (roman ”Demoni”, 1871.-1872.) te zapada u misticizam i mesijanizam, propovijeda neprotivljenje zlu silom, traži izlaz u pravoslavlju i svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo. Glavna su mu djela romani: ”Poniženi i uvrijeđeni”, ”Zločin i kazna”, ”Idiot” te ”Braća Karamazovi”, posljednje i najpoznatije njegovo djelo, koje je ostalo nedovršeno. (www.icv.hr, mh; Fotografija: Arhiva)