Na današnji dan: 16. studenoga

Zagreb proglašen slobodnim kraljevskim gradom
Na današnji dan 1242. godine Poveljom ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV., prema zlatnom pečatu nazvanom Zlatna bula (bula aurea), naselje Gradec, odnosno Zagreb, postao je slobodnim kraljevskim gradom. Najvažniji dramatski vrhunac stare povijesti Zagreba bile su zastrašujuće vijesti 1241. godine o dolasku divljih tatarskih plemena, koja su već poharala dio Europe. Kad su Mađari u travnju te godine doživjeli težak poraz na rijeci Šajo nedaleko od Miškolca, kralj Bela IV. poslao je na sigurno u Zagreb ženu, sina i dvije kćeri. U mnogim kolima stigla je u Zagreb kraljeva riznica s krunskim dragocjenostima i najvažnijim državnim spisima, a nedugo zatim i sam kralj Bela IV. sa svojim dostojanstvenicima. Tatari su pohrlili u potjeru za kraljem Belom IV., koji je pravodobno pobjegao na jug prema moru. Sretno izbjegavši smrtnu opasnost, u čemu je važnu ulogu imao i Zagreb, kralj Bela počeo je nagrađivati one koji su mu pomagali u najtežim trenucima. Tako se gradu Zagrebu odužio poveljom zahvalnosti i privilegija, tzv. Zlatnom bulom, kojom je bilo dopušteno da se na brežuljku Griču, podigne slobodan grad. Nakon svečanih uvodnih riječi u slavu kralja, nižu se odredbe slobodnoga kraljevskoga grada, njegovu opsegu, dopuštenju da se utvrdi čvrstim zidinama, o dužnostima prema kralju i povlasticama koje mu pripadaju. Građani Zagreba su istodobno s izgradnjom naselja počeli podizati visoke i čvrste zidine, kojima je opasan cijeli Gornji grad i Kaptol, te mnoge kule i zaštitna vrata, koji su dobrim dijelom i danas očuvani.

U Rimu održan skup o gladi
20. stoljeće u kojemu su blagostanje i životni standard dostigli najviši stupanj, vjerojatno nezabilježen u cjelokupnoj povijesti čovječanstva, nije uspjelo riješiti problem neishranjenosti i gladi. Na kraju stoljeća gotovo milijardu ljudi u svijetu živjelo je na rubu gladi, a još milijardu i 300 milijuna u uvjetima poluishranjenosti. To je rezultat nepravedne raspodijele u proizvodnji hrane i svih gospodarskih, socijalnih i političkih proturječnosti današnjice. Ona je nemili pratilac čovječanstva, poznat još iz biblijskih priča, iz Rimskoga carstva, feudalne Europe, Kine i Indije 18. i 19. stoljeća, te carske Rusije, kada je pokosila milijune ljudi. U novije vrijeme pamti se 1968., kada je zavladala šestogodišnja suša i kada je 25 milijuna ljudi iz Čada, Malija, Mauritanije, Gornje Volte i Nigera bilo osuđeno na životarenje ili umiranje. U 1974. poplave su uništile žetvu u Indiji, Pakistanu, Bangladešu i dijelovima Kine i opet donijele patnje milijunima ljudi. Svjetske rezerve hrane nisu dovoljne ni za dvadeset dana i zato je teško intervenirati u dužim razdobljima. Svi ti razlozi s kojima se suočilo čovječanstvo potaknuli su sazivanje skupa o ishrani ili bolje rečeno o gladi. U Rimu, sjedištu Svjetske organizacije za ishranu i poljoprivredu – FAO – okupilo se od 5. do 16. studenog 1974. oko tisuću stručnjaka iz 140 zemalja da prvi put u povijesti razmotre mjere za suzbijanje aveti gladi. Rimska konferencija nije bila samo stručna razmjena mišljenja, već u prvom redu politički razgovor o mogućnosti uspostavljanja takvih političkih i gospodarskih odnosa u svijetu, u kojima će se teškoće uklanjati u interesu cijelog čovječanstva. Konferencija je utvrdila da je izlaz iz postojećeg stanja u prvom redu povećanje poljoprivredne proizvodnje, osobito u zemljama u razvoju. Odlučeno je da se osnuje međunarodni fond za kreditiranje razvoja poljoprivredne proizvodnje u tim zemljama. Naglašeno je da čovječanstvo raspolaže s dovoljno mogućnosti za ostvarenje postavljenoga cilja i da je iskorijenjivanje gladi zajednička odgovornost svih zemalja međunarodne zajednice, a posebno razvijenih i onih koje mogu pomoći. Konferencija je bila tek prvi korak prema tome cilju.

Fjodor Mihajlovič Dostojevski osuđen na smrt
Na današnji je dan 1849. godine ruski pisac Fjodor Mihajlovič Dostojevski osuđen na smrt, i to zato jer je bio član liberalnog društva intelektualaca poznatog pod nazivom Petraševski krug. U to je vrijeme u Rusiji vladao izrazito reakcionarni car Nikolaj I., koji je uništavao svaku grupu koja bi potencijalno mogla ugroziti njegovu samovlast. Dostojevski je doveden na stratište zajedno sa svojim kolegama zatvorenicima. Na ledenoj je hladnoći čekao da budu strijeljan kad je doznao da mu je smrtna presuda preinačena u 4 godine robije u Sibiru. Poslan je u grad Omsk u jugozapadnom Sibiru, gdje je odslužio svoju kaznu u, po vlastitom svjedočanstvu, strahovito teškim uvjetima.

Preminuo Ivan Kozarac
1910. godine preminuo je Ivan Kozarac, hrvatski književnik. Ivan Kozarac u hrvatskoj književnosti djeluje samo četiri godine. Za života je objavio samo knjigu pripovijedaka “Slavonska krv”, 1906. godine, a ostale knjige su mu bile izdane tek nakon njegove smrti 1911. godine. Nije uspio na sebe privući određenu pozornost publike. Kozarac je bio izraziti pripovjedač sela i života Šokadije. Reagira na sve društvene pojave u životu Slavonskog sela u doba nestanka Vojne krajine kad se u Slavoniji snažno rasplamsavala želja za slobodom. Mnogo je pisao o ženskoj pokvarenosti, kinđurenju i pomodarstvu. Zauzima i kritičan stav prema crkvi, raspusnom životu nekih svećenika i lažnom bogomoljstvu. Njegova ljubav prema rodnoj Slavoniji izbija iz svakog njegovog djela.U njegovim romanima i pjesmama najviše dolazi do izražaja opis slavonskog pejzaža. Najistaknutiji motivi njegovog stvaralaštva bili su ljubav i sloboda. Prve pjesme bile su mu izrazito oponašateljske i diktantske.

Preminuo Clark Gable
1960. godine preminuo je Clark Gable, američki glumac. Između dva rata bio je jedan od najpopularnijih glumaca. Glumio je romantične heroje, gusare, ratnike, buntovnike i bio izrazita individualnost. Nezaboravnu ulogu ostvario je likom Rhetta Butlera u filmu “Zameo ih vjetar”. Godine 1934. dobio je Oscar za najboljeg glavnog glumca u filmu “Dogodilo se jedne noći”. Preminuo je u Los Angelesu, Kaliforniji, od posljedica četvrtog srčanog udara. (www.icv.hr, mh; Fotografija: Wikimedia)