Na današnji dan: 21. studenoga

Srušen Maslenički most
Na današnji je dan 1991. godine srušen Maslenički most za vrijeme Domovinskog rata. Most je bio sagrađen još 1960., a pušten je u promet 1961. godine. Imao je luk raspona 155 m, a ukupna dužina mu je bila 314 m. Visina nad morem iznosila je 55 m. Most je bio na mjestu gdje je Novigradski kanal najuži, na Masleničkom ždrilu. Bez Masleničkog mosta bila je otežana komunikacija Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Most je obnovljen 2005. godine, nešto većih dimenzija nego prije (dužine 315 metara). U blizini je sagrađen i betonski most na trasi autoceste A1 (Zagreb-Split), koji je većih dimenzija, ali i izloženiji buri.

Započeo “Stahanovski pokret”
U velikoj groznici industrijalizacije Staljin je tvrdio da se rad u boljševičkoj Rusiji “pretvorio od sramotnog i tegobnog bremena u pitanje slave, moralne kreposti i heroizma”. Kako su se mogli zamijetiti usponi i padovi Staljinovih “petoljetki”, ta je misao 21. studenoga 1935. dobila svoj konkretni oblik u takozvanom “stahanovskom pokretu”, dobro smišljenom pokušaju da se velikim primjerima potakne veća produktivnost rada u slabo stimuliranih radnika. Potkraj kolovoza rudar u Donbasu Aleksej Stahanov na poticaj mjesnih partijskih vođa izveo je dotad nemoguće: u jednom danu iskopao je 102 tone ugljena, što je bilo 14 puta više od uobičajene norme. Tajna je bila u tome što je Stahanov samo kopao, dok su pomoćnici postavljali potporne skele, što su rudari prije radili sami. Tako je pneumatska bušilica bila u pogonu bez prekida! Stahanov je postao junak dana, a njegov se primjer počeo primjenjivati posvuda u SSSR-u i u svim područjima gospodarstva. Već 1938. četvrtinu radnika smatralo se “stahanovcima”. Rekorderi su dobivali više plaće i najviša državna odličja. Ostali radnici nisu bili odviše zadovoljni: njima su maksimalno podignute norme. Poslije se pokazalo da su u zapadnim industrijskim zemljama “stahanovski rekordi” uobičajena stvar jer je kapitalizam već odavno iskoristio nove tehnološke procese i podjelu rada da bi više privredio.

Potonuo sestrinski brod Titanica, brod Britannic
Na današnji je dan 1916. godine potonuo sestrinski brod Titanica Britannic. Ukupno su proizvedena tri broda u istoj seriji: Olympic, Titanic i Britannic. Britannic je bio posljednji izrađen i ujedno najveći. Ubrzo nakon njegovog porinuća počeo je Prvi svjetski rat. Brod je konvertiran u ploveću bolnicu, pod britanskom zastavom. U sklopu ratne misije poslan je na bliskoistočno ratište. Kad je došao do grčke obale naletio je na pomorsku minu kod otočića Kea. Eksplozija je probila trup. Deset minuta nakon eksplozije brod je već bio u istom stanju kao Titanic jedan sat nakon udara ledenjaka. Kapetan je očajnički pokušao tonući brod usmjeriti prema obali otoka udaljenoj oko 5 kilometara i nasukati ga na plažu. Ipak, brod je tonuo prebrzo. Propeleri su se izdizali prema površini vode kako se brod naginjao. Budući da je kapetan pokušavao nasukati brod propeleri su još uvijek radili. Dva čamca za spašavanje koja su bačena u vodu došla su do propelera i bila smrskana, zajedno s ljudima u njima. Kad je kapetan to doznao odlučio je zaustaviti motore. Spustili su preostale čamce za spašavanje i počeli evakuirati brod. Spašeno je 1036, a poginulo je ukupno 30 ljudi (na Titanicu 1517). Britannic je bio najveći brod potopljen u Prvom svjetskom ratu.

Rođen Voltaire
1694. godine rođen je Voltaire, francuski književnik, povjesničar i filozof. Pohađao je jezuitsku gimnaziju, počeo studirati pravo, ali je uskoro napustio studij. Kao talentiran pisac epigrama, duhovit kozer i satiričar, zarana je ušao u mondene pariške salone. U tom krugu, veselo i bezbrižno provodeći život, kod Voltairea se rano razvila težnja za nesputanim, slobodnim odnosima kao i skeptički pogled na svijet.Zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog bačen je u tamnice Bastilje, gdje je proveo godinu dana. U tamnici piše tragediju “Oedipe”, a već prva njezina izvedba učinila ga je popularnim. Tada se već o njemu govorilo kao nasljedniku francuskih književnika Corneillea i Racinea. U periodu od 1717. – 1726. godine u Parizu doživljava velike književne uspjehe. Slavljen je na dvorovima i među narodom kao prvi pjesnik Francuske, ali je zbog svađe s vitezom Rohanom (koji je naredio svojim lakejima da izbatinaju Voltairea) morao napustiti Francusku. Godine 1726. odlazi u Englesku gdje se upoznaje s filozofskim idejama Popea, Newtona, Lockea i Shaftesburyja. U Engleskoj se posebno oduševljava visokim mjestima koje tamo zauzimaju umjetnici, filozofi i učenjaci. Kasnije će u svakoj prilici isticati kako su u Engleskoj Locke i mnogi drugi obnašali značajne državne funkcije i uživali veliko poštovanje, dok su u Francuskoj pisci živjeli od bijedne milostinje koju su primali od kraljeva i dvorjanika, a filozofi su se gotovo stalno nalazili pod policijskom prismotrom. U to vrijeme napisao je i filozofsko djelo “Lettres sur les Anglois” koje je pariški sud proglasio skandaloznom knjigom koja sablažnjava, koja je u suprotnosti s religijom i s uvažavanjem vlasti, pa je naredio da bude spaljena.(www.icv.hr, mh; Fotografija: Wikipedia)