Na današnji dan: 18. svibnja

Utemeljen Pag
Luka Pag, koja se nalazi na istoimenom otoku u sjevernodalmatinskoj otočnoj skupini, poznatom po stočarstvu i vinogradarstvu, paškom siru i čudesnim paškim čipkama, utemeljena je godine 1443. godine pošto su njezini stanovnici napustili Stari grad, tri kilometra južnije. Inače, naziv Villa Pagi spominje se prvi put u povijesti godine 1070. Novi grad Pag, čiji su temelji postavljeni 18. svibnja 1443. godine, arhitektonski i graditeljski oblikovao je većim dijelom najveći hrvatski graditelj i kipar, majstor Juraj Dalmatinac, koji je tri godine prije upravo počeo raditi na glasovitoj šibenskoj katedrali. Taj veliki umjetnik prenio je u to doba u hrvatske krajeve građevne i ukrasne oblike kasne mletačke cvjetne gotike, ali i zakonomjernosti srednjovjekovne urbane cjeline, njezin red i logiku prostorne oblikovanosti. Sve te značajke vidljive su u konceptu gradnje u Pagu, središnjem položaju gradskog trga te pravilno izvedenim ulicama, s ravnomjerno postavljenim pročeljima zgrada. U tom pogledu posebno je zanimljiva katedrala iz 15. stoljeća, s njezinom jednostavnom, čvrstom i nekićenom fasadom, te franjevački samostan iz 16. stoljeća. Osim u Pagu, Juraj Dalmatinac radi u to vrijeme i u drugim mjestima na jadranskoj obali. Nakon postavljanja vijenca od 74 glave na vanjskoj strani apside katedrale u Šibeniku, gdje je snažnim realizmom prikazao crte lica naših ljudi, uređuje u Splitu kapelu Svetog Staša, a u Dubrovniku popravlja Knežev dvor i završava kule Minčete. Na taj način, od sjevera do juga jadranske obale – od Paga do Dubrovnika – stvara se jedinstven i autentičan graditeljski stil.

Objavljen horror roman Drakula
Vjerojatno najpoznatiji horor roman svih vremena, Drakula, irskog pisca Brama Stokera, prvi je put objavljen 1897. godine u Londonu. Stoker je spisateljsko iskustvo stekao dok je radio u poznatom londonskom Lyceum Teatru i to pišući romane i priče kako bi si podebljao budžet. Pod utjecajem brojnih djela koja su se bavila fantastikom počeo je proučavati europski folklor, a najveći utjecaj na njega ostavio je esej Emily Gerard ‘Transylvania Superstitions’. Lik Drakule najvjerojatnije je utemeljen na vlaškom knezu Vladu Tepešu III. koji je, uz prekide, vladao od 1446. do 1476. godine. Vlad je ratovao s Turcima i bio je poznat po iznimnoj okrutnosti prema neprijateljima koje je osobito volio nabadati na kolce zbog čega je ostao poznat i kao Vlad Nabadač. Na taj je način prema pretpostavkama povjesničara ubio desetke tisuća zarobljenika i došao na vrlo zao glas među Turcima, ali i u cijeloj istočnoj Europi. Ime Drakula naslijedio je od oca koji je bio član viteškog Reda Zmaja. Drac na rumunjskom znači zmaj, a Dracul prema nekima znači zmajev sin. Legende o vampirima su poznate u cijeloj Europi, a pomiješane s detaljima slabo poznate povijesti udaljene regije irskom su piscu bile sasvim dovoljne da stvori iznimno dobru priču. U vrijeme kad je roman izašao nije izazvao veliko zanimanje, a čitatelji su ga promatrali kao još jednu dobru avanturističku priču, no svoj pravi uspjeh Drakula je doživio tek na filmu. 1922. godine snimljen je Nosferatu, ali kako film nije imao autorska prava tvorci su završili na sudu, no najveći uspjeh bio je vjerojatno Drakula iz 1931. godine u kojem se proslavio Bela Lugosi, a koji je postavio temelje klasičnim horor filmovima.

Napoleon Bonaparte proglašen carem
Na današnji dan 1804. godine Napoleon Bonaparte (slika gore) proglašen je carem Francuza (franc. Empereur des Français). Bio je to, dakako, prekretni događaj u europskoj povijesti jer je time u Europi praktički rođeno novo carstvo. U tom su trenutku u Europi postojala samo dva starija carstva – Rusko i Njemačko (koje se službeno nazivalo Sveto Rimsko Carstvo). Inače, pojam “carstvo” potjecao je upravo iz antičkog Rima. To se vidjelo i po tome što su se za careve koristile rimske titule “imperator” i “caesar” koje su u lokalnim jezicima tijekom vremena preobražene u francuski “empereur”, njemački “Kaiser” i ruski “car”. Zanimljivo je da Napoleon formalno nije sam sebe proglasio carem, nego je to učinio francuski Senat. Naime, Napoleon je do tada imao položaj “prvog konzula” (franc. Premier Consul) Francuske Republike. U praksi je zapravo vladao Francuskom kao vojni diktator. Dakako da je zapravo on sam organizirao da ga Senat proglasi carem. Pri tome se pazilo na finese. Naime, Bonaparte nije postavljen za “cara Francuske”, nego za “cara Francuza”. Time je nominalno nastavila postojati Francuska Republika, ali je njome od sada vladao car. Dakako, to su bile samo formalnosti koje su maskirale pravo stanje stvari. Do 1808. godine Napoleon je uspio potpuno izbrisati pojam “Republika” i od tada se i službeno svugdje pojavljuje natpis “Francusko Carstvo”. Da bi učinio svoj carski status legalnim, Napoleon je organizirao i referendum u studenom 1804. godine. Na referendumu je čak 99.93% glasača podržalo njegovo imenovanje carem.

Indija detonirala svoju prvu nuklearnu bombu
Na današnji dan 1974. godine Indija je detonirala svoju prvu nuklearnu bombu. Test je obavljen usred pustinje Thar, na lokaciji zvanoj “Testno područje Pokhran”. Riječ je o mjestu u indijskom Radžastanu, oko 80 kilometara udaljenom od granice s Pakistanom. Jakost eksplozije procjenjuje se na otprilike 8 kilotona, što je relativno malo (kao pola bombe bačene na Hirošimu). Tu prvu indijsku bombu obično se naziva “Nasmiješeni Buda” (detonirana je na dan kad se održavao budistički festival “Sambuddhatva jayanthi”). Bomba je bila teška oko 1400 kilograma. Detonirana je čak 107 metara pod zemljom. Indijska premijerka u to doba bila je Indira Gandhi, a eksplozija prve indijske nuklearne bombe ojačala joj je ugled. Kasnije je Indija nastavila razvoj nuklearnog oružja pa je 1998. godine testirala i prvu termonuklearnu bombu. Procjenjuje se da danas Indija raspolaže s 80 do 100 nuklearnih bombi. Dapače, Indija posjeduje toliko plutonija da bi teoretski mogla izraditi čak oko 1000 atomskih bombi. Važna je i činjenica da Indija raspolaže i znatnim brojem raketa za lansiranje nuklearnog oružja. Jedan od novijih raketnih sustava je Akash prikazan na gornjoj fotografiji, koji bi teoretski naoružan nuklearnom bojnom glavom mogao uništavati neprijateljske balističke projektile u zraku.

Eruptirao vulkan Mount Saint Helens
Vulkan Mount Saint Helens, koji je od 1857. godine mirovao, eruptirao je jačinom ekvivalentom 10-megatonskoj bombi 1980. godine. Stratovulkan u saveznoj državi Washington u ožujku te godine počeo je pokazivati znakove pojačane aktivnosti, a u magmatskoj komori počeo se stvarati pritisak koji je izdizao planinu uzrokujući izbočenje na sjevernoj strani vulkana. Čunj se izdizao oko 150 cm na dan, a znanstvenici su upozorili da bi čunj, tada visok oko 100 m, mogao izazvati veliku lavinu, no nitko nije mogao predvidjeti jednu od najvećih erupcija modernog doba koju je zasjenio jedino Pinatubo 11 godina kasnije. U 20:32h po lokalnom vremenu potres magnitude 5,0 prema Richteru uzrokovao je klizanje oko 2 kubična kilometra naslaga što je stlačenu magmu i plinove naglo dovelo u kontakt s daleko nižim atmosferskim tlakom. Eksplozija koja je uslijedila bila je epskih proporcija, vrući vulkanski plinovi, pare, pepeo, magma i stijene izlijetali su kroz razvaljenu planinu, izderane grebene i sravnjene šume do udaljenosti od 28 km, a 400 milijuna tona pare i prašine završilo je u atmosferi. Piroklastični tokovi spustili su se brzinom koja je od početnih 350 km/h uskoro dosegla više od 1.000 km/h. Sve što se našlo na putu eksplozije u potpunosti je zbrisano. Tragačke patrole s opustošenog područja su spasile 198 ljudi, a 61 osoba je smrtno stradala ili su proglašene nestalima u pepelu i ruševinama. Ukupno je potpuno uništeno oko 600 kvadratnih kilometara šume, izginulo je oko dva milijuna životinja, a uništeno je 26 jezera i više od 240 km riječnih tokova, a planina Saint Helens smanjila se s 2.950 m na 2.550 m visine.

Rođen Ruđer Bošković
1711. godine rođen je Ruđer Bošković, hrvatski znanstvenik. Bošković je rođen u Dubrovniku kao šesti sin i osmo dijete u obitelji koju su osnovali Nikola Bošković (preselio iz sela Orahova Dola u Dubrovnik oko 1688. – Dubrovnik, 1721.) i Pavle Bettera (Dubrovnik, 1674. – Dubrovnik, 1776.). Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje stupa u isusovačko Papinsko sveučilište Gregorianu i 1732. godine završava filozofiju, a nedugo potom i teologiju. Po svršenom studiju teologije zaređen je za svećenika i stupio je u isusovački red. Godine 1740. postaje profesor matematike.
Njegova slava je zasjenila njegove, za hrvatsku kulturu vrijedne spomena braću i sestre: Petra, Bara i Anicu. Pritom valja napomenuti da je Ruđer Bošković i među predcima imao hrvatske pjesnike: unuk je religijskog pjesnika Bara Bettere. Ruđer Bošković se bavio mnogim matematičkim problemima, beskonačno malim veličinama, logaritmima negativnih brojeva, problemom tijela maksimalne atrakcije itd. U svojoj knjizi Elementa matheseos universae, Rim 1754., daje znatan broj teorema iz trigonometrije, prvi izvodi četiri osnovne diferencijalne formule sferne trigonometrije, kao i oskulatorni krug. U raspravi De aestu maris, prvi među matematičarima govori o neeuklidskoj geometriji, u kojoj se s krivuljama radi isto kao i s pravcima, te predlaže geometriju s tri i više prostornih i jednom vremenskom veličinom, koja se i danas upotrebljava.

Preminula Milka Trnina
1941. godine preminula je Milka Trnina, hrvatska operna pjevačica. Nazivali su je pjevajućom Eleonorom Duse. Premda je u prvom redu bila wagnerijanska pjevačica, veličanstveno je interpretirala i Beethovenovu Leonoru u Fideliju ili prpošnu Fiordiligi u Mozartovoj operi Cosi fan tutte, a Puccini je rekao da se nijedna Tosca ne može usporediti s Trninom. Najbolji kritičari njezina doba smatrali su da je Wagnerove junakinje pjevala onako, kako ih je sam Wagner zamišljao. Nastupala je u Njemačkoj i mnogim drugim europskim zemljama, te u Rusiji, Engleskoj i SAD-u . (www.icv.hr, mh; Fotografija: Wikipedia, 15.5.2015.)