Priča o OPG Marčeta…

U konkurenciji 21 najboljeg obiteljskog poljoprivrednog gospodarstava u RH, u sklopu projekta „Zlata vrijedan“, našao se i OPG Branka Marčete. Prema Ministarstvu poljoprivrede, odabir je izvršen prema strogim kriterijima.
Počeli sa tri krave
OPG Jasne i Branka Marčete posljednjih 12 godina bavi se proizvodnjom mlijeka. Krenuli su s tri krave, kad su uvidjeli da to nije dovoljno, kupili su još tri, i njihova farma i količina mlijeka polako se povećavala. Zahvaljujući upornosti i IPARD programu, 2012. godine na njihovu imaju u Novom Antunovcu otvorena je nova farma muznih krava. Bila je to prva u Hrvatskoj koja je financirana sredstvima IPARD-a i prvi projekt na području Virovitičko-podravske županije koji je financiran iz toga programa. Projekt su izradili Brankova supruga Jasna i Agencija za regionalni razvoj VIDRA. U gradnju i opremu uloženo je 2,286.338 kuna, od kojih 1,105.681 kuna potpora iz IPARD programa. Potaknuta uspjehom, obitelj Marčeta nominirala je i projekt u istom programu za mehanizaciju u vrijednosti od 1,2 milijuna kuna. Projekt je odobren i u tijeku je realizacija. Marčeta je jedini OPG koji ima dva realizirana projekta u IPARD programu, a već imaju pripremljenu dokumentaciju i za sudjelovanje u natječajima Ruralnog razvoja. Farma je predviđena za 54 muzne krave, a OPG danas ima 206 grla, od toga 90 muznih krava, 73 junice i ostalo je telad. Dio krava u suhostaju danonoćno je na pašnjaku do teljenja, a ostala stoka po uzrastima smještena je u prostorima starog dijela farme. Branko ostavlja žensku telad radi povećanja osnovnog stada. Uspio je završiti tečaj i od 2009. godine može samostalno osjemenjivati krave. Uz vlastiti kontejner za sjeme, stroge evidencije i praćenje genetike, sam obavlja taj posao, što je pridonijelo smanjenju troškova. Oboje su položili i tečaj za označavanje goveda, što mnogo znači u čuvanju genetike.
Najbrže povećavaju proizvodnju
OPG Marčeta najbrže povećava proizvodnju od svih farmi na području županije. Uz taj podatak bi se moglo zaključiti da se povećava i zadovoljstvo vlasnika, ali oni razloge za povećanje pojašnjavaju drukčije.
– Imamo troškove – struja, voda, različite naknade, sredstva za dezinfekciju, hrana za krave, gorivo i maziva, registracije, doprinosi… S obzirom na to da se bavimo isključivo proizvodnjom mlijeka, za povećane troškove moramo povećati i količinu mlijeka koje predajemo. Da bismo to mogli, moramo povećati broj krava, a to znači da moramo povećati i količinu hrane, odnosno zemlje na kojoj hranu proizvodimo. Kad povećamo zemlju, trebamo veće strojeve i tome nema kraja. U kuću nismo uložili ništa. Imamo dva automobila, jedan star 20, a drugi deset godina. Sebi ništa nismo priuštili, stalno ulažemo u posao, u životinje, u prostor, u zemlju, da bismo mogli od toga živjeti. Sustav je tako posložen da konstantno ne stižemo toliko povećati posao koliko je potrebno za povećane troškove – objašnjavaju.
Jasna uspoređuje stanje u državi s početaka njihova bavljenja stočarstvom i danas.
– Kad smo prije 12 godina krenuli s tri krave, cijena litre plavog dizela bila je 2,13 kuna, a litra mlijeka kod 3,80 do 4,20 kune. Danas je gorivo 5,40 kuna, a sretni smo ako za mlijeko dobijemo 2,70 kuna. U tako zamijenjenim vrijednostima neprekidno se mora povećavati proizvodnja, a to znači i više rada i troškova da bi se rezultati proizvodnje održavali na istoj razini – kaže ona.
OPG Marčeta u prošloj kvotnoj godini proizveo je 457.000 litara mlijeka, koje predaju mljekari Euro-milk u Beloslavec, općina Bedenica u Hrvatskom zagorju. Unatoč tome, brojna su njihova nezadovoljstva.
– Drugi određuju cijenu svega što kupujemo i što prodajemo. Nemamo izbora i, da bismo opstali sve izdatke moramo svesti na minimum – kažu.
Zakinuti za poticaje
Kad je riječ o poticajima, kažu da su u posljednje tri godine zakinuti za 37 posto sredstava koje su trebali dobiti.
– Proizvođač u Austriji može funkcionirati s 20 krava jer država stoji iza njega i pokriva razliku između proizvodne i tržišne cijene mlijeka. Kod nas je proizvodna cijena 3,90 kune, a neki mljekari dobiju i manje od dvije kune. Ako je proizvodnja mlijeka od strateške važnosti, država mora zaštititi proizvodnju da bismo pozitivno poslovali i bili konkurentni. Proizvodnja se smanjuje jer nije isplativa. Kad bi se stvorili uvjeti da čovjek može od poljoprivrede živjeti, nitko ne bi odlazio – naglašavaju. Bavljenje stočarstvom razlikuje se od drugih poslova i po tome što stočar ima posla oko hranidbe, mužnje, liječenja, osjemenjivanja, i niz drugih poslova, ali se mora baviti i ratarstvom.
– Koji mesar tovi junad? Koji pekar sije pšenicu? Zašto ja od proizvodnje ne mogu kupiti hranu i posvetiti se proizvodnji mlijeka, kravama dati sve što im treba da povećaju proizvodnju i da od toga mogu živjeti? Zašto moram ratariti da bih stočario? – pita se Branko.
Imaju problema i s radnom snagom. On i supruga na farmi su svaki dan u pet ujutro. Sada ih je samo troje zaposlenih, a bilo je pet. Dvoje NKV radnika odustalo je od posla jer ne žele raditi za 3000 kuna. Ljudi bi radili bez prijave jer imaju blokirane račune, ali vlasnici na takav odnos ne žele pristati.
– Mislim da nismo najbolja farma i da ima i boljih, ali nam je drago da je netko zamijetio naš trud. Mislim da ne bi bilo realno naše stanje generalizirati u smislu „ipak se može“. Nemamo djece i kompletno smo posvećeni poslu. Kad gledam što smo do sada radili i mučili se, moram zaključiti da Hrvatska nije dozrela za poduzetništvo. Mi jesmo mnogo radili i postigli, ali da smo toliko truda uložili u bilo kojoj državi u Europi, danas bismo bili gospoda – kaže on. Preporuka je Branka Marčete poljoprivrednicima da u natječajima EU fondova potraže mjeru koja je prilagođena njihovim ulaganjima i da sudjeluju u natječajima Ruralnog razvoja. Iskustvo OPG-a Marčeta pokazuje da je nepovratna sredstva moguće ostvariti, a to je najbolji način da pojeftine svoju investiciju. (www.glas-slavonije.hr, 30. 6. 2015)