Odaslana poruka “Houston, we’ve had a problem” sa Apolla 13
Na današnji dan uputila je posada svemirske misije Apollo 13 kontroli na Zemlji poruku: “Houston, we’ve had a problem” (često krivo citirano kao “Houston, we have a problem”, no transkripti s leta jasno pokazuju da je rečenica bila u prošlom vremenu). Problem o kojem su astronauti govorili dogodio se u trenutku kad se letjelica nalazila na putu prema Mjesecu, 321,860 kilometara od Zemlje. Došlo je do eksplozije za koju astronauti isprva nisu znali odakle dolazi. Mislili su da ih je pogodio meteorit. No, u stvarnosti je eksplodirao jedan od dva spremnika s tekućim kisikom, i to zbog oštećene teflonske izolacije na električnim žicama. Prije te eksplozije bilo je predviđeno da Apollo 13 sleti na Mjesec kao i dvije misije prije njega (Apollo 11 i 12), no oštećenje od eksplozije bilo je tako veliko da je slijetanje bilo nemoguće. Apollo 13 samo je obišao Mjesec i vratio se na Zemlju, sletjevši nakon mnogo problema 17. travnja, nakon 5 dana i 22 sata provedenih u svemiru.
Osnovan muzej umjetnosti Metropolitan u New Yorku
Grupa američkih građana 1870. godine u New Yorku je osnovala muzej umjetnosti Metropolitan, poznatiji kao ‘Met’. Smješten na istočnom rubu Central Parka, ‘Met’ je danas jedan od najvećih i najpoznatijih svjetskih muzeja. U svojoj zbirci podijeljenoj na 19 kulturoloških odjela muzej samo u stalnoj postavi ima više od dva milijuna umjetničkih djela i predmeta koji datiraju od klasične antike i starog Egipta, do modernih umjetničkih djela među kojima i velik broj djela gotovo svih europskih majstora.
Osvojen i opljačkan Carigrad od strane križara
Unatoč opetovanim papinskim prijetnjama ekskomunikacijom križari su 1204. godine tijekom četvrtog križarskog rata, osvojili i opljačkali Carigrad, glavni grad Bizantskog carstva. Loše organiziran pohod kojemu je cilj bio oslobađanje Jeruzalema zbog financijskih nedostataka je od samog početka bio plaćeničkog karaktera. Križarska vojska je kako bi Veneciji platila prijevoz brodovima, zauzvrat osvojila Zadar koji se od nje ranije odcijepio, a kasnije su kako bi osigurali dodatnih 10.000 vojnika za nastavak kampanje, prihvatili osvojiti Carigrad uplevši se u unutarnje sukobe oko bizantskog prijestolja. Tijekom gotovo jednogodišnje opsade velik dio grada je uništen požarima, a nakon pada potpuno opljačkan dok su stanovnici, bez obzira na religijsku pripadnost, mučki pobijeni. Sve to je, uz razbijanje konsolidiranog teritorija osnivanjem manjih vazalnih kraljevina i grofovija, imalo teške posljedice po Bizanstsko carstvo koje se nikada nije oporavilo što je igralo veliku ulogu u njegovom padu u turske ruke dva stoljeća kasnije.
Zarobljena indijanska princeza Pocahontas
Na današnji dan 1613. godine engleski su kolonisti zarobili slavnu indijansku princezu Pocahontas. Ona je bila kći vrhovnog indijanskog poglavice Powhatana, koji je bio na čelu najmoćnijeg saveza indijanskih plemena na području na kojem su se iskrcali engleski kolonisti u Sjevernoj Americi. Radilo se otprilike o priobalnom području današnje američke savezne države Virginije. Otac od Pocahontas vladao je nad savezom od oko 10-15,000 Indijanaca. Englezi su princezu Pocahontas zarobili radi otkupnine. Ona je bila mlada, otprilike u dobi od 18 godina. Zarobili su je pomoću trika. Naime, pridobili su za sebe jednog lokalnog indijanskog poglavicu nižeg ranga, kod kojeg je Pocahontas bila u gostima. Nagovorili su tog poglavicu da ju izda. I doista, preko poglavice i njegove žene uspjeli su namamiti Pocahontas da se ukrca na engleski brod, a zatim su je zatočili. Pocahontas su Englezi držali u zarobljeništvu preko godinu dana. Zahtijevali su od njenog oca da vrati engleske zatočenike i zapadnjačko oružje i alat koji je prije bio oteo. Otac je doista vratio zarobljenike, ali nije uspio ispuniti engleska očekivanja u pogledu oružja i alata, pa je Pocahontas dugo ostala u zarobljeništvu. Za vrijeme zatočeništva nju su podučavali kršćanskoj vjeri, a izgleda i engleskom jeziku. Krstili su je, pri čemu je uzela kršćansko ime Rebeka (engl. Rebecca). Postoje neka nagađanja da je mlada Pocahontas u zatočeništvu i silovana, ali to vjerojatno nije istina, jer bi to bilo protiv dugoročnih engleskih interesa.
Preminuo Jan Vlašimsky
1942. godine preminuo je Jan Vlašimsky, hrvatski skladatelj i zborovođa češkog porijekla. Jan Nepomuk Vlašimsky rođen je 22. svibnja 1862. godine u mjesto Všen kraj rijeke Jizere u Češkoj. Četvrto je dijete postolara Jana i Ane. Srednju je školu završio u susjednom gradu Turnovu. Glazbu je studirao u vojnoj glazbenoj školi u Pragu (violina, trzalačka i limena glazbala). Nakon završenoga studija 1880. služio je vojsku u Beču kao zamjenik kapelnika vojne limene glazbe. Pred završetak vojske seli se u grad Pečuh u Mađarskoj gdje radi i djeluje kao dirigent, voditelj orkestra koncertne glazbe. U tomu se gradu i oženio.
Nakon što je postavljen na mjesto novoga kapelnika Društva za promicanje glazbe, Vlašimsky se poželio dokazati pred virovitičkom publikom. Na Silvestrovo iste godine (tada ima samo 25 godina) nastupa u dvorani svratišta „K Lippeovoj ruži”. Dirigirao je orkestrom od četrnaest gudača. Već tada je stekao veliku slavu u malome gradu. Osim glazbe, Vlašimsky je bio osobito nadaren u pedagogiji. U sklopu Društva za promicanje glazbe osnovana je i glazbena učionica. Virovitica je tako dobila među prvima u Slavoniji jednu od najstarijih glazbenih škola. Osnovnu je inspiraciju Vlašimsky crpio iz domaćih tema, najčešće dajući već u naslovu skadbe ideju. Skladao je koračnice, valcere, mazurke te zborne i crkvene pjesme. Pretpostavlja se da je načinio oko stotinu skladbi, a većina njih je zagubljena.
Preminuo Vjekoslav Kaleb
1996. godine preminuo je Vjekoslav Kaleb, hrvatski književnik. Školovao se u Zadru, Beogradu i Šibeniku te pohađao Učiteljsku akademiju u Zagrebu. Podučavao je u raznim selima Zagore te kasnije u Šibeniku i Zagrebu. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu. Nakon toga je bio urednik nekoliko književnih časopisa i tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Objavio je ukupno 57 novela u brojnim zbirkama (“Na kamenju”, “Izvan stvari”, “Brigada”, “Trideset konja”, “Kronika dana”, “Smrtni zvuci”, “Nagao vjetar”, “Ogledalo”, “Luk i strijela”…) i 3 romana (“Ponižene ulice”, “Divota prašine”, “Bijeli kamen”). Većina njegovih djela tematski se bavi životom u izoliranim zaselcima Zagore. Pisao je i filmske scenarije, reportaže, članke, prikaze i prevodio (najpoznatiji je njegov prijevod bajke “Pinocchio” Carla Colodija). “Gost” je jedna od njegovih najranijih (objavljena 1940.), ali i najboljih i najpoznatijih novela.
Djela su mu prevedena na više europskih jezika.
(www.icv.hr, Foto:Wikipedija)