Virovitički samostan već stoljećima čuva neprocjenjivo bogatstvo u obliku korica i listova. No, da zub vremena ne bi nepovratno uništio tu riznicu mudrosti, fratri je nastoje očuvati redovnim restauriranjem. Naime, radi se o premazivanju korica knjiga posebnom tekućinom kako bi ih se zaštitilo od daljnjeg propadanja. Odgovarajućim čuvanjem moguće je potpuno zaustaviti ili bitno usporiti proces starenja i drugih promjena na gradivu, a upravo se na tome ovih dana radilo u virovitičkom samostanu.
– Svake godine putem Ministarstva kulture restauriramo barem dvije knjige. Najčešće su to one starije, prema našem odabiru – govori nam gvardijan i župnik fra Rozo Brkić dok naš pogled prelazi hrbatima starih korica. Knjige vjerskog sadržaja, filozofija, teologija, prirodoslovlje, ljekarništvo, medicina, vrijedni rječnici i gramatike nižu su pored nas dok s fra Rozom Brkićem istražujemo tajne samostanske knjižnice.
KNJIGA STARA 522 GODINE
Neodoljiv miris starih knjiga ovdje potječe čak iz 15. stoljeća. Najstarija i najvrijednija knjiga u samostanu je inkunabula iz 1495. godine, a policu s njom dijele i druge vrijedne knjige iz 16., 17. i 18. stoljeća. Knjige od posebnog značaja čuvaju se u iznimno organiziranom arhivu. U samoj knjižnici staroj oko 300 godina čuva se više od pet tisuća vrijednih naslova, a knjižnica je već nekoliko puta katalogizirana.
– Zadnji popis bio je 1942. godine, a danas sav knjižni fond stare knjižnice stavljamo i u digitalnu evidenciju putem računala. U tome nam puno pomaže umirovljena profesorica Goranka Pavelić – ponosno će fra Rozo.
Koliko je javnost upoznata s tim kulturnim bogatstvom?
Istina je da vrlo malo građana zna što se točno nalazi na policama virovitičkog samostana.
– Naša knjižnica jedna je od vrijednih, no mislim da mi sami nismo dovoljno upoznali javnost s onime što je čini takvom. Jedan od razloga je “težina” knjižne građe. Naime, naša zbirka većinom je na latinskom, talijanskom, grčkom i njemačkom jeziku te može poslužiti samo određenom krugu ljudi – govori virovitički župnik Župe sv. Roka zatvarajući vrata kako bi ovo neprocjenjivo pisano blago ostalo na sigurnom.
ŠTO JE NAJVRiJEDNIJE U RIZNICI VIROVITIČKOG SAMOSTANA?
Vrijedne knjige u virovitičkom samostanu čuvaju se u arhivu, a najvrijednije blago tog oblika je jedna inkunabula.
– Tiskana je u Baselu 1495. godine i to je zapravo prijevod Svetog pisma na latinski. Imamo još jednu takvu knjigu, ali na njoj nemamo oznaku godine tiskanja tako da ne možemo tvrditi da se radi o inkunabuli – ispričao nam je fra Rozo Brkić.
Tekst i foto: Željka Đaković
