Zlatni klas Otrovanec, nikad ispričana priča: Za goste mjesto u kojemu se skrivaju od svijeta

Zlatni klas Otrovanec, restoran i imanje u Otrovancu nedaleko od Pitomače, proslavio je prošlog tjedna 40 godina neprekidnog rada. Obitelj Tkalčec tom je prigodom svojim gostima i zaposlenicima zahvalila na dugogodišnjoj potpori uz bogatu gastronomsku ponudu i koncert Roberta Marekovića i Swingerse. Jedna je to od perjanica hrvatskog ruralnog turizma, prepoznatljivo mjesto na koje svraćaju svi željni domaćih delicija i specifične atmosfere. Vodi ga Bernard Tkalčec, koji je taj posao naslijedio od oca Branka, poznatog ljubitelja starina i vizionara kojemu Zlatni klas duguje svoj identitet.

STIL ŽIVOTA

– Svi ovdje kažemo da ovo nije biznis nego stil života. Nikada mi nije bilo bitno gledati računicu, nego da se gosti ovdje osjećaju kao kod kuće – kaže Branko Tkalčec.

Kao mladić okušao se u radu u hotelima u Opatiji, a nakon toga je konobarenje odvelo, kako kaže, “trbuhom za željama” u Njemačku.

– Izdržao sam u Stuttgartu punih sedam dana. Cijelo to vrijeme u meni je rastao neki prkos. Tada sam rekao: neka, hvala ti, Njemačko, mogu ja kod kuće u svom Otrovancu ponuditi ljudima nešto još i bolje – prisjeća se Branko početka priče.

U vrijeme kada su svi gradili lokale u mramoru i mesingu, on se odlučio za drvo i svojim rukama počeo graditi kuću u podravskom stilu. Detalj po detalj i 1977. godine niknulo je imanje koje je već tada postalo pravi hit.

– Volim reći kako je Zlatni klas oduvijek bilo mjesto za sve generacije. I kada smo se tražili u prošlosti, kada je ovdje bio ozbiljni plesnjak ili diskoteka vikendom, dolazili su i stari, i mladi, i djeca. Vjenčanja, rođendani, obljetnice, krstitke i krizme, rastanci… Mislim da je i danas tako. Zlatni klas je za nas nikad dovršena priča na kojoj ćemo uvijek raditi – poručuje Branko.

MIR I TIŠINA

Kućica na drvetu, Pepeljugina kočija u obliku bundeve, zeleni rezanci od koprive i maglovita jutra nad oranicama – detalji su zbog kojih se gosti iz cijeloga svijeta vraćaju u Zlatni klas. “Mjesto usred ničega” oduševljava turiste na proputovanju, kaže Bernard Tkalčec te ističe kako su u godini i pol otkako nude i uslugu smještaja ostvarili oko tisuću noćenja.
– Dislokacija koja nam je uvijek bila problem, sada je postala naša prednost. Mi još uvijek nismo Plitvička jezera ni Rastoke, još uvijek se grčevito borimo za svakoga gosta. Dolaze nam ljudi kojima je dosta stresa, gužve i mobitela. Ovamo se dolaze “sakriti”, da budu u miru i tišini. Shvatite to kada vam u recenziji to napiše netko iz Hong Konga, Bankoka, Sidneya, Meksika – govori Bernard T.

KOPRIVA KAO BREND

Autohtona domaća kuhinja jedan je od zaštitnih znakova Zlatnog klasa: domaće kobasice i kulen, džem od dunja i višanja, juha od buče, kaša od heljde…

– Od koprive smo stvorili brend pa od nje nudimo juhu, rezance, kolače, pogačice, kruh. Koristimo stare recepte koji su gostima prava egzotika, a nama oda svim onim majkama, caricama, koje su s malo hrane i namirnica u prošlosti morale nahraniti velike obitelji – o očuvanju tradicije kaže Bernard.

Vizija imanja je ostala, no zadaće i vrijeme u kojem danas posluju su drukčije, poručuje.
– Danas je lako privući gosta, stvari su puno jednostavnije. Primjerice, netko iz Meksika napiše ti dobru recenziju, pročita je netko ih Šangaja i dođe jer je ionako na proputovanju Hrvatskom. No, to ima i svoju tamniju stranu. Nemamo pravo na pogrešku. Jedan negativan komentar na Google plusu, TripAdvisoru ili Bookingu može vas stajati godine rada pa je samim time odgovornost veća nego ikad prije – procjenjuje Bernard. (www.icv.hr, mlo, foto: Matija R. & Kristijan T.)