Proteklog produženog vikenda realiziran je najveći izlet iz Godišnjeg plana društvenih izleta HPD “Papuk” – planinarska tura “Zapadni Kozjak – otok Brač”.
Autobus s 35 planinara i planinarki zaputio se u petak, 5. listopada u 3 sata iz Virovitice na put prema jugu, točnije prijevoju Malačka iznad Kaštel Staroga. Tamo je započeo njihov uspon na najviši vrh Zapadnog Kozjaka – Sveti Ivan Biranj. Planinarska staza stalno pruža odlične vidike prema Kaštelima i srednjodalmatinskim otocima. S vrha se pruža prekrasan pogled na Kaštelanski zaljev, Split i okolne otoke.
Drugi dan, u subotu, 6. listopada su krenuli autobusom od Bola do mjesta Murvice odakle počinje uspon prema Zmajevoj spilji – prirodnoj udubini u kamenoj gromadi koja u svom sastavu čuva zidine nekadašnjeg pustinjačkog stana. Na povratku planinari su navukli svoje kabanice i mirno se spustili po kiši i pljusku do Murvica. Slobodno popodne proveli su u šetnji Bolom i Zlatnim ratom, a neki su se i okupali.
U nedjelju, 7. listopada su se ukrcali na brodić “Veli” kojim ih je kapetan Milan (koji je i planinarski vodič), poveo do uvale Blaca odakle je trebao započeti uspon do Pustinje Blaca. Unatoč kišici, vožnja je bila ugodna, a planinari su ostali zatečeni ljepotama južne obale otoka Brača koja se u punini može doživjeti tek s mora. Planinarski uspon do Pustinje započeo je i završio sunčanim vremenom, ali između početka i kraja cijelo je vrijeme padala kiša. Izvana mokri od kiše a iznutra od znoja, planinari su se sretno uspeli do Pustinje Blaca – samostana koji su u 16. stoljeću osnovali poljički svećenici glagoljaši. Spuštanje do uvale i broda ovom prilikom prošlo je bez kabanica. Stoga je vožnja brodom uz palačinke, vino i predivan pogled na obale Brača i Hvara prošla u jako veselom raspoloženju. Do večeri je još ostalo dovoljno vremena za kupanje u moru.
Zadnji dan, ponedjeljak, 8. listopada su se popeli na Vidovu goru, 780 m, najviši otočki vrh. Dan je bio sunčan, ali i mjestimično maglovit. Pogled na Bol i Zlatni rat djelomično je pokrivala magla. Dolaskom na vrh, magla se razišla, pa je pogled bio neometan. Ispod strmih litica je vinorodna i zelena bolska ravnica s karakterističnim šljunkovitim Zlatnim ratom koji okreće svoj rt prema vjetrovima u određeno doba godine. Ovaj je puta bio zakrenut prema istoku. Preko Hvarskog kanala prostire se plodna dolina otoka Hvara, između Staroga Grada na zapadu s jedne i Vrboske i Jelse na istoku s druge strane, a iza njih je dugi lanac gorovitog dijela otoka.
Na vrhu Vidove gore, uz ostatke ilirske gradine, nalaze se i ruševine staro romaničke crkvice Sv. Vida (slavenski bog Svevid iz XIII stoljeća). Na tom mjestu planinar Željko Hmelik ispričao je ponešto o povijesti Brača, povijesnim činjenicama i legendama ovoga kraja. Autobusom su planinari stigli do Supetra. Prije ukrcaja na trajekt, uživali su u prekrasnom vremenu razgledavajući Supetar, sunčajući se na nekoj terasi kafića ili jednostavno sjedeći uz more. Na putu do kuće, vodička izleta Ana Tomac, razmišljala je o nekim budućim planinskim vrhovima na otocima na koje bi mogla povesti planinare iduće godine. Bila je to lijepa planinarska tura. No, svejedno su u ponoć svi s olakšanjem i radošću pozdravili svoju dragu usnulu Viroviticu.
(www.icv.hr, HPD Papuk)
