Nogometni klub Bušetina 1947. svoju je bogatu povijest započeo pod imenom NK “Proleter”, sada već davne 1947. godine. Jedan je podatak vrlo zanimljiv, a daje težinu ovoj priči: bušetinski klub od svojeg osnutka nikad se nije gasio. Naravno, bilo je tu uspona i padova, blistavih i onih manje blistavih trenutaka, ali klub je prebrodio i najveće krize te opstao, jer ovo malo selo s velikim nogometnim srcem oduvijek je živjelo za ovaj sport. Ni danas nije puno drugačije.
NA UTAKMICE PUTOVALI KONJIMA I KOLIMA
Razdoblje između 1947. i 1960. godine usmjereno je uglavnom na ustrojavanje kluba kada su svi sposobniji i mlađi dečki u selu igrali za ekipu Proletera. Naravno, tu su i brojne zanimljivosti i anegdote iz tog vremena.
– Svakako treba istaknuti način odlaska na gostujuće utakmice što se obavljalo ni manje ni više, već kolima i konjima. Igrači su sami šivali lopte, kupovali si odjeću i obuću, a igralište kosili ručnim kosama – priča nam Mirko Boljevčan, član jedne od najjačih nogometnih generacija koju je Bušetina imala.
Razdoblje između 1961. i 1973. godine obilježeno je većim stupnjem organizacije kluba, ali i početkom već spomenutih uspona i padova.
– Ustrojene su lige i natjecanja sa sucima, ali najveći problem, kao i uvijek, bilo je financiranje. Donacije su se skupljale po selu, a mještani su davali kukuruz, pšenicu i ostale potrepštine koje su se kasnije unovčavale. Došlo je i do velikog napretka što se tiče odlazaka na gostujuće utakmice, uz pokoji auto, uglavnom se išlo biciklima – nastavlja M. Boljevčan.
OPĆINSKA LIGA
Grupa mještana 1967. godine organizirala je ljetni nogometni turnir, a nakon dobre zarade od turnira odlučeno je da se klub uključi u redovita natjecanja u općinskoj ligi, u kojoj je tri godine igrao s promjenjivim uspjehom. U tom razdoblju za klub su igrali Mirko Blažičević – Ledo, Franjo Majstorović – Bobo, Josip Brlas – Jodo, Vinko Brlas, Franjo Hideg, Ivan Brlas, Josip i Rudolf Živko, Marijan Mađerčić, Branko Majstorović, Luka Čupen, Zdenko Sabljak, Drago Munjeković, Drago Nađaković, Zvonko Kovačić, Vlado Toth, Nikola Blažinčić, Vlado Veg i drugi.
Godina 1974. iznimno je bitna u klupskoj povijesti. Sagrađena je prva gostionica koja je ubrzo postala glavni izvor prihoda, a uvedene su i funkcije pa je klub tako dobio svojeg predsjednika, tajnika, blagajnika, knjigovođu te Izvršni i Nadzorni odbor. Na gostovanje se išlo autobusom, ogradilo se igralište, igrači su dobili opremu i svoje prve trenirke, a izgrađene su i svlačionice.
UČITELJ TRENER
-Nogomet je spajao ljude, vladalo je veliko zajedništvo, mještani su bili zaljubljeni u ovaj sport, a zahvaljujući klubu bili su organizirani i razni izleti, pa smo tako posjetili Budimpeštu, Harkanj, Hrvatsko zagorje, išli smo i na utakmice Dinama i Hajduka – prisjeća se Boljevčan s velikim osmijehom na licu. Kako i ne bi, jer onaj tko je tad igrao nogomet, bio je glavna “faca” u selu.
Kostur momčadi uglavnom su činili domaći igrači, koji su igrali jaku Međuopćinsku ligu Daruvar-Bjelovar-Virovitica (B liga) i suprotstavili se klubovima poput Mladosti iz Vrbovečke Dubrave, Dinama iz Predavca, Zdenke iz Velikih Zdenaca, virovitičkog Borca… Najveći uspjeh koji pamte iz tog vremena bilo je drugo mjesto, a klub je vodio seoski učitelj Nikola Matić, u ulozi glavnog trenera. Reorganizacijom lige klub je nastavio natjecanje u Međuopćinskoj ligi Virovitica-Đurđevac. Ubrzo je osnovana i juniorska selekcija koja kao svoj najveći rezultat pamti osvajanje općinskog kupa.
Crni period za bušetinski klub stigao je početkom Domovinskog rata i trajao je sve do 2000. godine, kada su zabilježeni možda i najveći padovi. Gubitkom gostionice izgubila se i mogućnost samofinanciranja, a Općina je snosila samo dio troškova. Uslijedio je i pad u najniži rang natjecanja. Pomalo čudne odluke čelnih ljudi u nogometu nisu negativno utjecale samo na bušetinski klub, već općenito na strmoglavi pad seoskog nogometa. Godine i sezone su prolazile, izmjenjivali su se usponi i padovi, ali klub nije prestao s radom, već je samo promijenio ime.
FANTASTIČNA MOMČAD I NOVI BOOM
Nogomet u selu uvijek je bio od velike važnosti, počelo se ulagati kao nikad prije. Posljednjih nekoliko sezona ostvareni su veliki rezultati, a bušetinski klub počeo je s pravom nositi titulu županijskog nogometnog diva.
Sezone 2015./16. sve se naglo pokrenulo. U klub je stigao Mario Tolo, kao trener-igrač i složio fantastičnu momčad u kojoj je najjača karika zasigurno bio Ivan Ibriks, igrač s prvoligaškim iskustvom. Bušetina je počela “gaziti” sve pred sobom, a samo godinu kasnije prošetala se 2. županijskom ligom Zapad. U Bušetini posebno pamte pobjedu u četvrtzavršnici kupa u kojoj su kao županijski drugoligaš srušili Slatinu, člana 4. lige Bjelovar-Koprivnica-Virovitica. U toj je utakmici goste “načeo” Janko Brlas, dijete kluba i najbolji strijelac 2. ŽNL dvije sezone zaredom, a posao su dovršili Tihomir Šarić i Antonio Klasić. Bušetinske junake tog je dana pozdravilo preko 500 gledatelja.
-Ovim putem zahvaljujem Mariju i igračima koji su označili početak naglog uspona u našem klubu – kaže Luka Brlas, domaći nogometaš i dijete kluba, koji je bio tu kad je najviše trebalo.
Bušetina je dogurala do polufinala županijskog kupa, a u prvoj utakmici skinula je skalp jakom Suhopolju na domaćem terenu. Iako je sve bilo kao u bajci, uslijedio je nagli pad. Nakon te utakmice klub je napustilo čak osam igrača, no velika bodovna ligaška prednost bila je dovoljna za osiguravanje većeg ranga.
PRAZNIK NOGOMETA
Iako su mnogi sumnjali u budućnost, klub je odlučio ući u 1. ŽNL i dokazao pojedincima da su itekako u krivu. U jesenskom dijelu prvenstva ostvario je sjajan rezultat, na trećem je mjestu sa samo sedam bodova zaostatka do vodećih Suhopolja i čačinačke Mladosti. Iako, ovoga puta kostur momčadi opet se temelji na domaćim dečkima, uz nekoliko igrača sa strane.
-Veliki je ovo uspjeh Uprave kluba, nas igrača i cijelog sela jer ovdje zaista svi vole nogomet i žive za klub. Kada se igraju kup utakmice preko tjedna, iako ima puno posla, taj dan u selu je neradni, kako bi se reklo, praznik nogometa. Bušetina igra poslijepodne, to znaju svi, od jutra se priča samo o nogometu. Povezanost mještana s nogometnim klubom velika je, kroz donacije za opremu, organizirane prijevoze na gostujuće utakmice… Klupski standard sad je na jednom visokom nivou, a uskoro planiramo “otvoriti” i školu nogometa s kvalitetnim trenerima. U našem selu puno je djece zainteresirano za nogomet, a trener seniorske momčadi iza sebe ima veliku karijeru i bogato nogometno iskustvo i vjerujem da ćemo u budućnosti biti još bolji i jači – ponosno ističe L. Brlas te napominje kako su jedni od rijetkih u 1. ŽNL koji ne nose status općine već sela unutar općine.
Za sve uspjehe zaslužni su mještani i navijači bez kojih ne bi bilo ničega. Jer, vremena i običaji su se promijenili, ali nogomet u Bušetini uvijek živi i ljubav prema klubu nikad nije prestala.
(www.icv.hr, izvor fotografija: M. Boljevčan, facebook – Bušetina 1947.)