Ovaj Uskrs bio je poseban za našeg hrabrog i upornog Zvonka Horvata (30), koji je teško stradao u nesreći tijekom radova na polju. Naime, stigle su mu dugoočekivane proteze te je ponovno stao na „svoje noge“.
– Zahvaljujući dobrim ljudima koji su mi pomogli u prikupljanju sredstava, dobio sam najbolji uskrsni poklon. Hvala svima koji su mi pomogli, bili uz mene, javljali mi se, ohrabljivali me i plakali sa mnom. Ovo je dokaz da se uz pomoć dobrih ljudi sve može – pun emocija rekao nam je Zvonko nakon što nam je prezentirao svoj uspjeh – samostalni obilazak kuće.
Iza tog uspjeha puno je napora i truda, a još puno toga ga čeka kako bi bio savladao proteze i bio što samostalniji.
– Ponovno stati na „svoje noge“ neopisiv je osjećaj, srce tuče kao ludo. Iako nema nikakve zamjene mojim nogama, ovo mi puno znači jer ne moram sjediti ili ležati od 0 do 24, a kad savladam kretanje nadam se da ću biti puno samostalniji jer još uvijek nisam – kaže Zvonko ističući da mu u svemu puno pomaže supruga, koja je stalno uz njega.
Najveći problem u savladavanju proteza Zvonku je nedostatak lijeve ruke pa će zbog toga morati puno vježbati i biti i dalje uporan.
– Jako je teško hodati na protezama, ne mogu opisati koliko je naporno i ne želim to nikome. Znojiš se kao da trčiš maraton, a zapravo hodaš laganim korakom. Hvala Bogu doktori su zadovoljni, kažu da su svi mišići dobro, da nisu atrofirali te da imam puni opseg pokreta što je velika prednost – priča nam Zvonko.
No, uz fizičku, jako je važna i psihička priprema, a Zvonko je bio jak i savladao sve prepreke i prognoze, a najviše mu je u tome pomogla supruga, ističe.
-Supruga mi je najveća podrška i uvijek uz mene. Sve zajedno obavljamo, da nema nje ne bi ni ovog svega bilo – zahvalno je rekao Zvonko.
Njegove pripreme za ovaj veliki korak trajale su oko godinu dana, nije se nadao da će ih dobiti već za Uskrs, no njegova upornost i spremnost su se isplatili. (www.icv.hr, žđl, Foto i video: Ž. Đaković Leš)
