Drevna Kina, kineska kaligrafija, istočnoazijski jezici i kultura, sve to iz dana u dan fascinira Mislava Peića, mladića iz Voćina koji je ljubav prema azijskim jezicima prepoznao u klupama Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici. Mislav danas živi svoj san studirajući kineski jezik i književnost na dalekom Šangajskom Jiao Tong Sveučilištu.
Još od ranih srednjoškolskih dana, Mislav se, kako kaže, zaljubio u kulture istočne Azije i njihove jezike.
– Sve je počelo od interesa prema japanskim animiranim crtanim serijama (tzv. anime), no to je brzo preraslo u mnogo ozbiljniji interes prema kulturama i jezicima cijele istočne Azije, Japana, Kine i Koreje – prisjeća se Mislav.
MEĐU PRVIM POLAZNICIMA
Upis na Filozofski fakultet u Zagrebu, smjer lingvistika i fonetika otvorio je Mislavu mnoge nove mogućnosti.
– Već prve godine odlaska u Zagreb na školovanje bio sam među prvim upisanim polaznicima tada novootvorenog Konfucijevog instituta Sveučilišta u Zagrebu koji je ponudio besplatne tečajeve kineskog jezika – govori Mislav te dodaje kako je upravo taj trenutak obilježio i odredio njegovo daljnje učenje istočnoazijskih jezika.
Nastavak obrazovanja produbio je zanimanje za kulture i jezike istočne Azije, pa se tako nekoliko godina kasnije ukazala prilika za učenje ostalih jezika otvorenjem kolegija početničkog japanskog i korejskog jezika na Filozofskom fakultetu. U narednim godinama Mislav je opravdao svoju ljubav prema istočnoazijskim jezicima. Godine 2016. osvojio je 2. mjesto na natjecanju iz kineskog jezika „Kineski most“ te kao nagradu osvojio desetodnevno putovanje u Kinu. Već sljedeće godine Mislav dobiva stipendiju te sudjeluje na jednomjesečnoj ljetnoj školi Akademije korejskih znanosti u području korejske kulture i korejskog jezika.
GOVOR NAJBOLJA VJEŽBA
Sve čari korejskog jezika i kulture Mislav je upoznao kada je kao student na razmjeni studirao na Sveučilištu Hanyang u Republici Koreji, od kraja veljače do kraja lipnja ove godine. Kruna Mislavove ljubavi prema istočnoazijskim jezicima i kulturi svakako je stipendija Vlade Narodne Republike Kine koju Kina svake godine dodjeljuje u suradnji s našom Agencijom za mobilnost i programe Europske unije. Svatko tko uči jezik i kulturu pojedine zemlje, najbolje će to naučiti u zemlji u kojoj se govori tim jezikom.
– Iako već dosta dugo učim i kineski i korejski jezik, najveća prepreka je govorenje, a to je zapravo najvažniji dio jer se govorenje niti jednog jezika ne može naučiti bez vježbe. S tim na umu, odlučio sam da svakako trebam otići u Kinu i ondje provesti neko vrijeme kako bih dobro savladao kineski jezik. Studij u Kini se pokazao kao odlična prilika da naučim jezik i u isto vrijeme zaradim još jednu svjedodžbu – ponosno će Mislav.
Studiranju na drugoj strani svijeta prethodi mnogo učenja i odricanja. Učenje istočnoazijskih jezika zahtjeva poznavanje kineskoga pisma. Kinesko pismo uči se, kaže Mislav, od samog početka: paralelno kako se uče jednostavne riječi, tako je počeo učiti jednostavne znakove.
– Nije mi bilo teško učiti kinesko pismo, štoviše, bio sam fasciniran kineskim znakovima te su mi oni još uvijek najzanimljiviji aspekt kineskog jezika – ističe Mislav te objašnjava kako kineski znakovi sami po sebi nisu toliko teški ili nemogući kako se „kod nas doma“ obično smatra.
– Sustav kineskih znakova je dosta logičan, zapravo je najteži sam početak, a kada se jednom shvati kako sustav funkcionira, naučiti nekoliko stotina znakova čista je igra slagalice – govori Mislav te pojašnjava kako učenje kineskih znakova traje jednako dugo koliko i kineski jezik jer što se više riječi uči, uči se i više novih znakova.
BOGATA KULINARSKA TRADICIJA
Za vrijeme studija na Šangajskom Jiao Tong Sveučilištu Mislav je smješten u njihovom najvećem kampusu Minhang na periferiji Šangaja gdje živi u studentskom domu s ostalim stranim studentima. Za razliku od kineske hrane u Hrvatskoj, Mislav uživa u autohtonoj prehrani.
– Na kampusu se nalazi šest ogromnih menzi u kojima se većinom poslužuje kineska hrana, no može se naći nešto i korejske, japanske, ali i talijanske. Kineska je hrana odlična, njihova je kulinarska tradicija toliko velika da se gotovo i ne može govoriti o jednoj kuhinji, već se ona dijeli na tzv. osam kulinarskih tradicija koje su po okusima, sastojcima i načinima pripreme dosta različite jedna od druge. Kada ne uči, otkriva Šangaj koji ga sve više fascinira.
– Lijepo je družiti se s ljudima iz cijeloga svijeta i biti dio jedne takve internacionalne ekipe. U razgovoru s prijateljima svakim danom saznam nešto novo, ne samo o Kini, već i o ostalim zemljama i kulturama – otkriva Mislav pojašnjavajući kako život u Šangaju nudi lepezu mogućnosti i prilika, ljudi različitih osobnosti mogu pronaći nešto što ih ondje zanima.
NEDOSTAJE MU DOM I HLADOVINA PAPUKA
Iako još nema konkretan plan za budućnost, studij kineskog jezika i književnosti otvara mnoge mogućnosti, posebice u Hrvatskoj, gdje se ljudi s takvom diplomom mogu nabrojati na prste jedne ruke. Školstvo, biznis, turizam, prevoditeljstvo, kultura neke su od grana kojima u Hrvatskoj nedostaje stručnjaka u području kineskog jezika, književnosti i kulture.
– Nastojat ću što bolje odraditi studij u Kini, a za ono što dolazi nakon toga razmišljat ću za dvije godine – otkriva nam Mislav koji cijelu ovu godinu provodi izvan Hrvatske, neprestano misleći na svoj rodni Voćin.
– Voćin mi nedostaje puno, previše, posebice zbog šangajske vruće i vlažne klime. Ljetna svježina koja se svake noći proširi Voćinom i ugodno ohladi nakon vrućeg dana najviše mi nedostaje. Nedostaje mi pogled na brdoviti Papuk, mir i tišina koji se teško pronalaze u užurbanom i napućenom Šangaju – poručuje ovaj svestrani student. (www.icv.hr, lmh)