Jeste li znali da se Arboretum Lisičine, koji se nalazi pri Upravi šuma Slatina, danas može pohvaliti najvećom zbirkom četinjača – jela, smreka, borova, čempresa, tisa i drugih vrsta u Hrvatskoj? I da na površini od ukupno 42 hektara raste čak 512 različitih vrsta biljaka iz Europe, Azije i Sjeverne Amerike, uključujući i pravu slavonsku bukovu prašumu te različite kultivare?
PREKRASAN CIJELE GODINE
U samo jednom obilasku posjetitelj Arboretuma, koji je inače živa zbirka drveća i ukrasnog bilja, može vidjeti posebne i prekrasne primjerke s kojima se može pohvaliti malo koji park u Hrvatskoj.
Mjesto je to na kojem možete vidjeti pravi močvarni taksodij, drvo poznato iz filmova strave i užasa, koje svoje korijenje uzdiže iznad vode, a u ovom slučaju, iznad vlažnog slavonskog tla.
U njegovoj neposrednoj blizini je i crveni hrast, čiji je žir poznat gotovo svakom djetetu na svijetu, budući da je poslužio kao motiv poznatog ploda za kojim neumorno trčkara vjeverica iz Ledenog doba i to u svim nastavcima.
U Arboretumu Lisičine možete vidjeti i rijetku japansku pršljenku, kultivar pjegavog pačempresa, koji posjetitelje u proljeće mami svojim zlatastim visećim grančicama, tulipanovac sa svojim predivnim cvijetom u proljeće te dekorativnu, bodljikavu japansku kriptomeriju, čiji su češeri u obliku kuglica pravi mamac za ljubitelje prirode.
– Arboretum je krasan tijekom cijele godine: u proljeće posjetitelji mogu uživati u bojama različitih cvjetova, u ljeto u zelenom i šarenom lišću i hladovini, a sada, u jesen, zimzelene vrste ostaju kao tamnozelena podloga listopadnom drveću koje počinje mijenjati boju – objašnjava Nataša Rap, dipl. ing. šumarstva, rukovoditeljica Odjela za ekologiju Uprave šuma Slatina.
U njenoj pratnji je kolegica Vesna Prebeg, dipl. ing. šumarstva, stručna suradnica iz istog odjela, koja ističe prednost pitke vode u Arboretumu, zahvaljujući starom bunaru koji je dobio novu svrhu. Nalazi se u blizini ulaza i lako ga je pronaći, uz put koji vodi kroz zbirke četinjača.
U bogatoj zbirci Arboretuma nalazi se i desetak različitih vrsta rododendrona ili slečeva, koji dolaze u svim bojama pa su pravi melem za oči.
NAJMLAĐI U HRVATSKOJ
Bojana Ardalić-Filić, dipl. ing. šumarstva, revirnica u Šumariji Voćin podsjeća kako je Arboretum Lisičine najmlađi od ukupno tri velika arboretuma u Hrvatskoj. Sadnja je počela 1963. godine, s autohtonim vrstama, a 1967. godine u Arboretum su stigle i četinjače po kojima je danas nadaleko poznat.
– Površina Arboretuma koji posjetitelji mogu obići je 24 hektara i mnogima je zanimljiviji ovaj uži, hortikulturni dio. No imamo i dva polja – polje Euroazije i polje Sjeverne Amerike. U okviru Arboretuma je i 18 hektara bukove sekundarne prašume, koja je izuzeta od gospodarenja i služi za istraživanje.
Prilikom redovnog obilaska smisao je da svatko pronađe nešto za sebe, neovisno jesu li došli iz edukativnih, znanstvenih ili rekreativnih razloga. Ovdje vladaju mir, tišina i posebna priroda i svi su dobrodošli – kaže Bojana Ardalić-Filić, koja ističe kako je Arboretum moguće obići samostalno, ali i u pratnji službenog vodiča, djelatnika Šumarije Voćin, koji će zainteresirane uputiti na najznačajnije, posebne i jedinstvene vrste.
OGRADOM PROTIV DIVLJAČI
Među njima su svakako kineski plutokori hrast, čiji list izgleda poput onog divljeg kestena, pa ga nestručno oko lako zamijeni. Kora mu je debelo izbrazdana, a ispod nje raste pluto i ne može ga se često vidjeti u parkovima.
U društvu rijetkih biljnih izložaka je i transkavkaska breza, gotovo nestala u cijeloj Europi. Sitni, bodljikavi listovi zimzelenog hrasta zavarat će prolaznike da je riječ o običnoj božikovini, a ne mediteranskoj vrsti hrasta koja se lako uklopila u slavonsko podneblje.
Gotovo prozirne krošnje američkog bora Pinus Coulteri navest će prolaznike da sigurno prošeću u njegovoj blizini, iako je poznat po svojim ogromnim češerima, koji su zaradili nadimak „tvorci udovica“. Veliki češeri, naime, narastu do težine od čak pet kilograma, a specifični su po tome što na rubovima imaju oštre bodlje, koje se, kada plod pada s drveta, pretvaraju u pravu ubilačku silu.
– Znaju to, nažalost, američki drvosječe koji su prvi pod njima stradali – govori Nataša Rap, s Vesnom u ruci držeći primjerke iz Arboretuma Lisičine.
Ljubitelji ukrasnog drveća također će ovdje doći na svoje, pogotovo oni koji vole magnolije. Neobični cvjetovi, veliki listovi (koji narastu i do 40 centimetara) i plodovi ružičaste boje koji skrivaju narančasto sjemenje odlika su velikolisne magnolije pod kojom se prolaznici jednostavno moraju zaustaviti.
Maklura ili konjska jabuka primjerak je pak starog drveta s nesvakidašnjim plodom koji se mogu pronaći, ali i sakupiti na tlu Arboretuma. Žuto-zelene je boje, blago hrapave površine, a nadimak „majmunska jabuka“ dobila je zbog svoje površinske strukture.
Plod je to na meti divljači koja za ovom ukusnom poslasticom prođe i nekoliko kilometara dnevno. Još jedna poslastica je i šećerni javor, onaj isti od čijeg se soka u Americi i Kanadi priprema poznati javorov sirup, a čija su stabla za hrvatske životinje bila previše primamljiva, pa ih je u Arboretumu od pravog drvoreda ostala tek nekolicina.
– Kvalitetna ograda oko cijelog Arboretuma nešto je što nam je visoko na listi prioriteta i nadamo se da ćemo u taj projekt krenuti već sljedeće godine. Inače, na godišnjoj razini samo za održavanje utroši se 550.000 kuna, u što ulazi redovna košnja, uklanjanje suhih, slomljenih grana i stabala, bez nove sadnje.
Radove obavljaju djelatnici Šumarije Voćin – objašnjava Bojana, koja ističe kako će, ovisno o financijskim sredstvima, Arboretum proći pozitivnu promjenu i ulaganja.
MOBITELOM DO VRSTE
– Želja nam je Arboretum pomladiti, modernizirati i popularizirati. Obnoviti staru zgradu koja bi mogla poslužiti za susrete, kongrese i predavanja, budući da imamo izvrsnu suradnju sa školama i fakultetima – ističe Bojana.
Nataša Rap dodaje kako je prije sedam godina odrađen projekt uređenja i čišćenja te je postavljeno 2,5 kilometara ceste te kilometar staza. Postavljene su klupe, nadstrešnica i koševi, a ukupna vrijednost tog ulaganja iznosila je 270.000 eura. Nakon toga, uslijedilo je redovno održavanje – Sva nova ulaganja nastojimo ostvariti uz pomoć projekata – kaže Nataša Rap.
Jedan od većih planova je digitalizacija same zbirke. Planiraju svako stablo, grm i novu biljku koja će ovdje u budućnosti pronaći dom označiti GPS kodom, kako bi putem mobilne aplikacije i interaktivne karte na službenoj stranici Arboretuma zainteresirani mogli pronaći točnu lokaciju same biljke u zbirci, ali i najvažnije informacije o podrijetlu i vrsti.
– Bit će to prilika da Arboretum posjete svi oni koji to još nisu učinili jer se zaista ima što vidjeti – poručuje Nataša Rap.
UČENICIMA JE ARBORETUM UČIONICA NA OTVORENOM
Arboretum Lisičine učenicima i studentima nerijetko posluži i kao učionica na otvorenom. Učenici osnovnih škola, oni nižih razreda, ovdje se najčešće upoznaju s biljnim vrstama, sakupljaju lišće ili plodove, a stariji već imaju i pokoje pitanje o konkretnoj vrsti drveća i ukrasnog bilja.
Studenti ozbiljnije proučavaju biljni inventar. Za učenike srednjih škola šumarskih smjerova Arboretum je pak mjesto terenske nastave. Mario Bošnjaković, učenik 4. razreda Tehničke škole u Virovitici, smjer šumarski tehničar, kaže da je Arboretum učenicima 2. i 4. razreda poslužio za terensku nastavu uzgajanja i uređivanja šuma. Viđeno im se svidjelo, poručuje, osobito maklora (konjska jabuka, op.a.) i kestenoliki hrast.
– Mogu reći kako je po broju vrsta riječ o zaista jednom od bogatijih Arboretuma u Hrvatskoj. U okviru terenske nastave dosad smo bili i u Senju, Krasnom, išli smo u šumarije u Zagreb, a s partnerima iz Mađarske provodimo projekt u kojem uzgajamo zaboravljene šumske voćkarice.
Inače idemo i na pošumljavanja, na čišćenje. Volimo terensku nastavu na otvorenom jer ovdje doslovno dođemo do drveta i sve nam se objasni. U učionici, to je fotografija ili crtež na papiru. Ovo je daleko bolje i bolje se nauči, točno se vidi cijelo drvo. Nema tog papira koji može dočarati to iskustvo, kao i zrak i okolinu – poručuje Mario pun novog znanja i iskustva.
(PROMO – HRVATSKE ŠUME, foto: M. Lovrenc)
[g-gallery gid=”557487″]