UZOR MU JE LIONEL MESSI Domagoj Jendrašić prvi je topnik slatinske momčadi i vodeći strijelac 4. lige BJ-KC-VT s područja naše županije

Domagoj Jendrašić, prvi topnik u redovima slatinskog četvrtoligaša, prema izboru za igrača kola u jesenskom dijelu prvenstva 4. lige Bjelovar-Koprivnica-Virovitica nalazi se na vrhu bodovne ljestvice, zajedno s nogometašima Pitomače Karlom Jakupecom i Antonijem Babecom, s kojim dijeli i prvo mjesto na vrhu liste strijelaca. Fantastičnu jesen i odlične igre okrunio je s devet postignutih zgoditaka.

U SVIJETU NOGOMETA ZAHVALJUJUĆI OCU

Sa svojih nepunih sedam godina Domagoj je zakoračio u svijet nogometa, kako i sam kaže, zahvaljujući prije svega ocu. Nogometni klub u kojem je postigao svoje prve zgoditke, slavio pogotke “oponašajući” svjetski poznate nogometaše i stvarao prva prijateljstva bio je Tvin, inače veliki gradski rival Nogometnom klubu Virovitica.

– Otac me odveo na prvi trening u tadašnji Nogometni klub Tvin, tako da je on najzaslužniji za moje prve nogometne korake. Kada vratim film unazad, otkad znam za sebe nogomet se uvijek gledao na TV-u kod kuće, pa sam ga i ja vrlo brzo zavolio. Inače, moj otac također je nogometaš, tako da se tradicija samo nastavila – započeo je Domagoj priču o svojoj nogometnoj karijeri.

Nogometni klub Tvin ubrzo se raspao, a Domagoj, koji je svoj pionirski “staž” odradio upravo u tom klubu, prešao je u redove Virovitice, koja je tad bila “spojena” sa Suhopoljem.

PREPOZNALI TALENT

– Bila je to zaista jaka ekipa, odmah smo osvojili ligu, u kojoj sam bio najbolji strijelac. Izborili smo i završnicu za prvu hrvatsku nogometnu ligu koja se igrala u Tuhelju – kaže ponosno D. Jendrašić.

Mnogi treneri s područja Virovitičko-podravske županije uočili su u njemu veliki nogometni talent, pa je već sa 16 godina zakoračio u seniorske vode, igrajući tada u dresu HNK Suhopolja, člana 2. HNL. Ubrzo je stigao poziv hrvatskog prvoligaša Osijeka, a to je, “ruku na srce”, ponuda koja se nikad ne odbija.

– Poziv iz uprave Osijeka stigao je nakon pola godine otkako sam igrao u Suhopolju. Odmah po dolasku, s klubom sam ostvario odličan rezultat. Igrali smo prvu hrvatsku juniorsku ligu i osvojili prvenstvo ispred Dinama – naj-trofejnijeg kluba u Hrvatskoj. Igrali smo i finale Hrvatskog kupa, u kojem smo, moglo bi se reći, nesretno poraženi na Maksimiru. I danas se priča da je upravo ta naša generacija bila najjača u povijesti Osijeka – naglašava Jendrašić te posebno ističe Dinu Perića, sadašnjeg hrvatskog reprezentativca i nogometaša Dinama, s kojim je tada dijelio svlačionicu.

INTERNACIONALNA KARIJERA

Nakon osječke avanture, Domagoj je ostvario internacionalnu karijeru, a put ga je odveo u mađarski Pečuh.

– Prihvatio sam poziv mađarskog prvoligaša PMFC-a, gdje sam nastavio svoj put nakon lijepih dana provedenih u Osijeku. Nakon završetka juniorskog staža, pred potpis profesionalnog ugovora doživio sam ozljedu ramena. Imao sam sreću u nesreći, pa nisam morao ići na operaciju. Iako me klub htio zadržati, odlučio sam napustiti Mađarsku jer nisu bili ispoštovani uvjeti koje smo ranije dogovorili. Drugim riječima, onim financijskim, klub je ostao dužan i meni, ali i većini mojih suigrača, a na kraju je završio u stečaju – kaže Jendrašić, kojemu je ovo možda i „najgori“ period u nogometnoj karijeri.

Slijedio je povratak u Osijek, gdje je zaigrao za Nogometni klub Elektra, a usporedno s nogometom upisao je i fakultet. Elektra je radila u suradnji s Nogometnom akademijom Krpan&Babić. Nogometna akademija Krpan&Babić sastavnica je Udruge, Nogometnog kluba Hypo-Limač Elektra. Udruga je osnovana 2010. godine, od strane osnivača Petra Krpana i Marka Babića, dvojice bivših hrvatskih nogometnih reprezentativaca i bivših igrača vrhunskih europskih nogometnih klubova. Nogometna akademija Krpan&Babić poznata je i priznata u europskom i svjetskom nogometnom društvu, čest je gost i domaćin brojnih inozemnih nogometnih turnira, što može zahvaliti svojoj stručnosti, pristupu, kao i vjerskoj, nacionalnoj i rasnoj toleranciji, u skladu sa svjetonazorom UEFA-e i FIFA-e.

SJAJNA SEZONA

Završetkom fakulteta Jendrašić se vratio kući. Kao što smo već i rekli, trenutno je član Slatine, četvrtoligaša koji svoje domaće utakmice igra na stadionu Antuna Tone Butorca. U odličnoj je formi, nema previše oscilacija i svakog vikenda iznova svojim potezima i zgodicima uveseljava slatinsku publiku, suigrače i trenera Damira Pempera, koji za svog pulena ima samo riječi hvale. Prije dolaska u Slatinu, Domagoj se ponovno okušao u Virovitici, zatim u Pitomači i županijskom prvoligašu Bratstvu iz Gornjeg Bazja.

– U Slatini se osjećam odlično, ekipa se pojačala, atmosfera je fantastična i ono što je najbitnije, trenira se jako dobro, za što je, naravno, prije svega zaslužan trener Damir Pemper. Malo smo se mučili u uvodnom dijelu jesenskog prvenstva, “pokosile” su nas brojne ozljede, a stigao je i veliki broj novih igrača, pa je trebalo vremena za afirmaciju i uigravanje. Uspjeli smo to sve prebroditi i kako je prvenstvo odmicalo, igrali smo sve bolje i bolje. A moram istaknuti i proteklu sezonu, koja je bila zaista nevjerojatna – govori Jendrašić.

MAKSIMALNO SPREMAN

Uskoro Slatinčani kreću u nove pripreme za proljetni dio sezone, koje treba dobro odraditi kako bi bili spremni za sve izazove koji ih čekaju u narednom periodu.

– Što se tiče treninga u nogometnom klubu, treniramo četiri puta tjedno plus utakmica vikendom, ali meni je uvijek u cilju bilo da budem maksimalno spreman, tako da treniram individualno još tri puta tjedno u teretani, pa se često dogodi da imam i dva treninga dnevno – naglašava prvi topnik slatinske momčadi.

Nogometnog uzora Jendrašić je pronašao u Lionelu Messiju, argentinskom reprezentativcu, članu Barcelone i jednom od najboljih nogometaša svih vremena.

– Što se tiče mojih daljnjih ambicija, jedino što želim je zdravlje i što manje ozljeda. Jedino tako mogu dati ono najbolje od sebe, pa ćemo vidjeti gdje će me to dovesti – zaključio je Jendrašić, kojemu želimo još puno golova i nogometnih uspjeha.

(www.icv.hr, ts)