Jedna od popularnijih mjera na tržištu rada, a koju sve češće koriste poslodavci s područja Virovitice i Virovitičko-podravske županije je ona pod nazivom Stalni sezonac. Riječ je o modelu putem kojeg država u periodu do najviše šest mjeseci snosi dio ili sve troškove za radnika koji je zaposlen u sezoni i koji će svom poslodavcu zatrebati tek kasnije. Danijela Lukač, rukovoditeljica Odsjeka aktivne politike zapošljavanja u Područnom uredu HZZ-a Virovitica, kaže kako je izmjenama kriterija ta mjera postala dostupnija i onim poslodavcima koji prije nisu imali pravo na nju. Osim ugostiteljskih djelatnosti, danas je sve popularnija u poljoprivredi i građevinarstvu, koji također ovise o sezoni.
PRILIKA VEĆEM BROJU POSLODAVACA
– HZZ Područni ured Virovitica u 2019. godini sufinancirao je 57 osoba po mjeri Stalni sezonac, koje su bile prethodno zaposlene na sezonskim poslovima u poljoprivredi i građevinarstvu. Poslodavac tu mjeru može koristiti pod uvjetom da ima zaposlene radnike na neodređeno vrijeme. Ako na taj način ima zaposlenog i samo jednog radnika, može koristiti mjeru, po modelu jedan za jedan. Koliko zaposlenih, toliko i sezonskih radnika putem mjere. Ovo je prilika i za obiteljska gospodarstva, obrte i sve one koji ovise o radnicima na određeni period u godini, a ne žele ih izgubiti u mjesecima kad za njih nemaju dovoljno posla – kaže Danijela Lukač. Mjera istovremeno pomaže i poslodavcima i radnicima, ističu u Područnom uredu HZZ-a u Virovitici.
– Kad govorimo o poslodavcu, u prva tri mjeseca trajanja mjere on nema financijskih izdataka. Zavod prijavljenom radniku financira doprinose za mirovinsko osiguranje za 1. i 2. stup. Ako poslodavac tu mjeru želi koristiti šest mjeseci, onda troškove za sljedeća tri mjeseca, od trećeg do šestog, dijeli sa Zavodom, odnosno plaća 50 posto iznosa. Sama procedura je takva da poslodavac istekom ugovora o radu na određeno vrijeme radnika odjavljuje s mirovinskog osiguranja i već od sljedećeg dana ga prijavljuje na produženo sezonsko osiguranje. Poslodavac tada ima rok od 30 dana da podnese zahtjev Zavodu za zapošljavanje, ako želi financiranje putem mjere Stalni sezonac – objašnjava Danijela Lukač.
Ističe kako poslodavac svog „sezonca na čekanju“ može aktivirati i samo na nekoliko dana ako se pokaže kako za njega ima posla, nakon čega se opet vraća na tu mjeru do početka „prave“ sezone. Mjera je to koju neki poslodavci koriste već treću godinu zaredom i tako čuvaju svoje vrijedne radnike.
NAJVIŠE DO 6 MJESECI
Što se samog radnika tiče, dok je „na čekanju“, Zavod će mu mjesečno na tekući račun isplaćivati novčanu pomoć, a koja pak ovisi o bruto plaći koju je imao dok je bio zaposlen.
– Računa se prosječna plaća za zadnja tri mjeseca rada i od nje se prva tri mjeseca isplaćuje 60 posto, a sljedeća tri mjeseca 30 posto iznosa. Uvjet da bi osoba mogla biti financirana kao stalni sezonac je da je u prethodnoj sezoni radila neprekidno minimalno 6 mjeseci kod poslodavca – objašnjava Danijela Lukač.
NA DOBITKU
Iako se ova mjera zasad najviše koristi zimi, poslodavcima je omogućena tijekom cijele godine, naglašava pročelnik Hrvoje Belobrk, predstojnik Područnog ureda HZZ-a Virovitica.
– Ono što nas najviše raduje je to da su ovom mjerom zapravo svi na dobitku. Poslodavci, jer imaju sigurnost da će im se kvalitetan radnik ili radnica vratiti na proljeće. Pomoć je to i radnicima koji ovise o sezoni, a koja im se na ovaj način produžuje gotovo na cijelu godinu jer u tom periodu imaju i primanja, doprinose, odnosno sva ona prava i sigurnost koje gube završetkom radne sezone – zadovoljno ističe predstojnik Hrvoje Belobrk, koji kaže kako je mjera obuhvatila puno osoba starijih od 50 godina, a koje su dosada teško pronalazile siguran posao na našem području.
TVRTKA PEJAK GRADNJA KORISTI MJERU ZA DVOJE SEZONACA
Tvrtka Pejak gradnja d.o.o. iz Čemernice posluje već 15 godina. Specijalizirali su se za široku paletu građevinskih poslova i danas uglavnom rade na području Virovitice. Kako kaže direktor Ivo Pejaković, rade sve, kompletan sustav kuća, „od temelja do ključa u ruke“, a uz stalnozaposlene, rade i sezonci. Budući da je naša županija unatrag nekoliko godina veliko gradilište i borba je za svakog radnika na tržištu, ova tvrtka, poput drugih građevinskih tvrtki, poslove ugovara i do godinu dana unaprijed. Da bi to mogla, mora imati rezultate, odnosno – kvalitetan kadar.
– Stalno zaposlenih imam pet radnika, trenutno i tri sezonca (stalne sezonske radnike) i dva na mjeri Stalni sezonac, koji su na Zavodu za zapošljavanje, ali sam siguran da će mi se vratiti. Ta mjera mi donosi sigurnost i lani sam iskoristio priliku da preko nje dobijem kvalitetne ljude koji mi trebaju i na koje mogu računati – ističe I. Pejaković koji hvali angažman Područnog ureda HZZ-a u Virovitici, s čijim je djelatnicima, kaže, uspostavio izvrsnu suradnju i koji su mu puno pomogli pri ostvarivanju prava na pojedine mjere i sve što država poslodavcima omogućuje da bi lakše došli do tražene radne snage.
– Za ovu mjeru papirologija nije komplicirana, Zavod mi je puno pomogao i danas sam sretan što uz dobre radnike možemo planirati posao cijele godine. U ovoj mjeri pomaže mi činjenica da radnika koji je sada na Zavodu mogu pozvati da dođe raditi i na samo par dana, ako bude više posla, za što će, naravno, biti plaćen, dok se ne vrati u novu sezonu. Ta sigurnost mi je najvažnija – ističe Ivo Pejaković, govoreći kako slično razmišljaju i drugi iz građevinske branše u kojoj su blage zime produžile sezonu, pa se na izgradnji obiteljskih kuća, poslovnih prostora i stambenih zgrada, ali i cesta i parkirališta nerijetko radi i u prosincu, siječnju i veljači. Svaki radnik je dragocjen.
– Moramo imati kvalitetne ljude, koji znaju i žele raditi, koji poštuju rokove, kojima je stalo do posla. Imamo dobrog investitora, obitelj Javorović, i u posljednjih sedam godina osamdeset posto poslova radimo upravo za njih, vizije pretvaramo u stvarnost, a za to nam treba dobar kadar. Radi se tjedan i svaki drugi vikend, plaće u građevini su danas između šest i sedam tisuća kuna. Tople zime produžile su nam sezonu, no financijski bi kao tvrtka teško uspjeli opstati da sve sezonce ostavimo u stalnom radnom odnosu tijekom zime. Zato nam je ova mjera spas. I nama i ljudima koji godinama rade s nama i koji će nam za koji mjesec opet doći – kaže Ivo Pejaković, istaknuvši kako ove godine mjeru Stalni sezonac planira koristiti za ukupno pet radnika.
OPG ČAJKULIĆ POVRĆE I ŽITARICE PROIZVODI ZA VELIKE TRGOVAČKE LANCE, RADNIKA UVIJEK NEDOSTAJE
Jedan od poslodavaca kojemu je uvijek potreban sezonac je poljoprivrednik. Zato Mario Čajkulić, iz OPG-a Anamarije Čajkulić iz Sedlarice, mjeru Stalni sezonac vidi kao spas za svoje radnike koji su ovih dana na Zavodu i čekaju da ih ponovno pozove na rad u plastenicima ili u polju. OPG Anamarije Čajkulić povrće i žitarice proizvodi za velike trgovačke lance u Hrvatskoj, a lani su izvezli i 17 kamiona (šlepera) povrća u Sloveniju.
– Imamo proizvodnju na 38 hektara, osam hektara su plastenici, a na 30 hektara sadimo povrće na otvorenom. Ostalo su žitarice. Proizvodimo papriku baburu i rogu, zelenu, crvenu, žutu te trikolor, ljutu papriku, cherry papriku, roza i crvenu rajčicu, volovsko srce, cherry, krastavce, tikvice, razne salate, mladi luk, kupus, kelj, kukuruz šećerac, a od žitarica kukuruz. Imamo dvadesetak stalno zaposlenih ljudi i dvadesetak sezonaca, no taj broj ovisi o godini, pa smo tako lani imali ukupno 58 ljudi – ističe M. Čajkulić koji kaže kako im se ova mjera, Stalni sezonac, pokazala jako dobrom iz više razloga.
U poljoprivredi je sve teže naći mladu radnu snagu, ističe. Od šezdesetak zaposlenih samo dvije osobe mlađe su od trideset godina, sve ostalo su ljudi između 40 i 60 godina. Posla je puno, radi se šest dana u tjednu, a dnevnice od 200 kuna, plus doprinosi, odnosno staž, trebali su privući ljude za rad na sadnji, kopanju, berbi, pripremi…
– Riječ je o plaći od oko 5000 kuna, a mi sami odlazimo po radnike i dovozimo ih kući te plaćamo topli, kuhani obrok – kaže M. Čajkulić koji ističe kako su većina njihovih sezonaca žene koje bi, nakon što radovi na otvorenom završe, prije gubile i sva radnička prava. Budući da su ovisile o sezoni koja traje između tri i devet mjeseci godišnje, a nekad i kraće, završetkom sezone za njih je slijedilo doba neizvjesnosti – snalaženje na tržištu i borba za svaku priliku za rad.
Ovako, kaže, država je omogućila sezoncima da u vrijeme „čekanja“ do nove sezone imaju doprinose, uračunava im se dragocjeni staž i na poseban način rezervirani su za svoje poslodavce kod kojih su ionako već godinama. Poslodavci su pak dobili priliku uštedjeti na plaćama i svim izdatcima za radnike koje realno ne trebaju do proljeća, ali će ih zato nasušno trebati svaki radni dan kada sezona krene. Mjera koja je, kaže, u jednom potezu ponudila rješenje s kojim su i jedni i drugi zadovoljni.
MODEL 1 ZA 1
Mjeru stalnog sezonca putem HZZ-a može koristiti svaki poslodavac koji ima prijavljenog bar jednog radnika na neodređeno. Odnosno, koliko ima radnika prijavljenih na neodređeno radno vrijeme, poslodavac toliko može dobiti i stalnih sezonaca. Zavod za vrijeme korištenja mjere financira radniku doprinose za mirovinsko za 1. i 2. stup u prva tri mjeseca u iznosu od 100 posto. Ako poslodavac koristi tu mjeru za svog radnika u periodu od šest mjeseci, onda u periodu od 3. do 6. mjeseca država i poslodavac dijele troškove doprinosa za njega ili nju, svaki po 50 posto. Stalni sezonac mjera je koju poslodavac može maksimalno koristiti šest mjeseci. (www.icv.hr, mlo)