Antun Blažević već je pet godina na čelu Rukometnog saveza Virovitičko-podravske županije, a u travnju prošle godine postao je član Upravnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza – hrvatske rukometne vlade.
Razgovarali smo s njim o rukometu na području naše županije, u kojoj je trenutno aktivno devet rukometnih klubova s više od šesto registriranih igrača.
Kakvo je stanje u rukometu na području naše županije?
Kao i u svim drugim područjima, možemo gledati iz dvaju kutova, čaša može biti polupuna ili poluprazna. Gledajući s punije strane, postižemo odlične rezultate. Virovitičke rukometašice su u 1. ligi, rukometaši Viro Virovitice igraju 1. ligu Sjever, slatinski rukometaši se bore za naslov u 2. ligi Istok, rukometašice Pitomače su kvalitetna konstanta u 2. ligi Sjever, dok su Orahovčani pri vrhu tablice u 3. ligi Istok i nadaju se povratku u 2. ligu. Svake godine prisutni smo na državnim završnicama u kojima se postižu zavidni rezultati. Imamo nekoliko reprezentativki poniklih u našim klubovima.
Kako stanje izgleda s druge strane?
Nakon dvije godine izvrsnih rezultata, kada su bili u vrhu tablice, rukometaši Viro Virovitice nalaze se na posljednjem mjestu na tablici sa samo dva osvojena boda. Odlazak dvojice ključnih domaćih igrača i trenera te stranih igrača koji su bili u klubu, doveli su do trenutnog stanja. Novoj upravi, koja je klub preuzela prije desetak dana, želim puno uspjeha u konsolidaciji kluba. Takvih smo slučajeva već imali u našim klubovima, kada su prešli granicu svojih stvarnih mogućnosti te su se morali oporavljati. U sportu je bitna ambicija, ali treba znati koji su trenutni dometi i preko njih se ne smije ići. Treba na vrijeme stati, a to je teško procijeniti.
Temelj svakog kluba je rad s mladima. Kakvo je stanje po tom pitanju?
Pohvalno je da je u svim našim klubovima, od Orahovice do Pitomače, naglasak stavljen na rad s mladima. U Savezu ih potičemo organizacijom turnira i pokušajem organizacije liga. Imamo masovnost, ali trebamo podići i kvalitetu jer samo na taj način kasnije možemo imati odlične igrače. Bitan faktor u dječjem razvoju su roditelji koji ih moraju pravilno usmjeriti. Danas mnogi faktori odvlače mlade od sporta: računala, mobiteli, televizija, zabava… Roditelji moraju biti svjesni da im samo sport, uz ispunjavanje slobodnog vremena, može pružiti zdrav razvoj. To ne mora biti rukomet, bitno je baviti se sportom.
Tko danas radi s mladima u našim klubovima?
To su pretežno mladi treneri koji su dobrim dijelom na početku svog puta, stoga im mi kao Savez pokušavamo pomoći. Županijski savez je klubovima na usluzi u stručnoj pomoći, posebice u radu s vratarima jer im je na raspolaganju eminentni trener Franjo Meter, koji je već odrađujući pokazne treninge obišao dio klubova koji su ga zvali. Tu je trofejni Darko Međimorec, koji je svima spreman pomoći. Osim što smo rasadnik igrača, imamo i trenere koji rade u drugim sredinama. Najistaknutiji su Goran Mrđen, koji vodi seniorsku momčad premijerligaša Bjelovara, Željko Poljak vodi uspješno Satelit Barcs i Nenad Smiljanec, koji radi u Podravkinoj školi rukometa, a ujedno je i izbornik ženske mlađe kadetske reprezentacije.
Osim u radu s mlađim uzrastima, kako još pomažete klubovima?
Mi kao Savez nemamo takvih mogućnosti koje, naprimjer, pruža nogomet. Imamo puno manje sponzora, ali u okviru svojih mogućnosti činimo maksimalno što možemo kako bismo pomogli klubovima. Hrvatski rukometni savez sve je klubove oslobodio kotizacija i članarina u ovoj i idućoj sezoni, dok ih je naš županijski savez oslobodio naknada za licenciranje igrača i službenih osoba. U suradnji s lokalnom upravom nastojimo im omogućiti što povoljnije uvjete za treniranje. Obnovljene su dvorane u Orahovici i Slatini, a nakon obnove sportskih dvorana u Virovitici, uvjeti za treniranje bit će odlični.
Imamo li dovoljno rukometnih sudaca?
Kao i u svim ostalim sportovima, i u rukometu nedostaje sudaca. Naš najbolji sudački par Gladović – Volenik vjerojatno od iduće sezone neće više suditi. Tu su perspektivni Matej Knapić i Stjepan Peršić te uz njih Matija Predragović i Darko Mikolčić, kao i mlade sutkinje Iva Adamović, Lucija Brođanac i Sara Novosel. To je nedovoljno za potrebe naših klubova, ali takva je situacija u svim manjim centrima u Hrvatskoj. Zato apeliram na sve koji prestaju s aktivnom igračkom karijerom da se uključe u sudačku organizaciju jer će i dalje biti uključeni u sport, a mogu u konačnici i zaraditi koju kunu.
U kojoj se poziciji nalazi rukomet u našoj županiji u odnosu na ostale sredine u Hrvatskoj?
Sjeverni dio Hrvatske ima niz jakih rukometnih centara. Samo na 60 kilometara od nas su Bjelovar i Koprivnica, dva jaka rukometna centra koja mnogo ulažu u rukomet. Iza oba projekta stoje jaki sponzori, pa su im rezultati u posljednjim desetljećima neusporedivo bolji od naših. U mlađim uzrastima s njima se možemo nositi, dok su u seniorskoj konkurenciji puno jači. I uz tako velika ulaganja, muškom rukometnom klubu u Bjelovaru trebalo je nekoliko sezona da se nakon ispadanja vrati u najviši rang natjecanja. Do vrhunskih rezultata se dolazi dugim i mukotrpnim radom. Kod nas se i dalje rad u rukometu bazira na entuzijazmu, posebno u manjim sredinama, kao što su Špišić Bukovica, Mikleuš, ali slično je i u Pitomači, Orahovici, Slatini, pa i u Virovitici.
Što biste poručili rukometašicama i rukometašima i svima ostalima koji su aktivni u rukometu naše županije?
Svim rukometašicama i rukometašima, sucima i ostalim sportskim djelatnicima u rukometu želim puno uspjeha u sportskom i osobnom životu. Što manje ozljeda, što više pobjeda. Nadam se da će virovitičke rukometašice i rukometaši očuvati svoj sadašnji status, a Slatina i Orahovica se izboriti za ulazak u viši rang natjecanja. Naša županija s vlastitim igračkim i trenerskim kadrom rukometno može biti u vrhu hrvatskog rukometa.
(www.icv.hr, mš)