PREKRASNA GESTA Djelatnici Katoličke osnovne škole u Virovitici izradili srce za svakog od 127 učenika i poručili: nedostajete nam

foto: Facebook, KOŠ

Katolička osnovna škola u Virovitici sutra (ponedjeljak) će proslaviti Dan škole. Aktivnosti se ovih dana umjesto u školi zbog pandemije Covida-19 odvijaju u obitelji i virtualnim učionicama. No Škola ih nije zaboravila – za svakog od 127 učenika djelatnici su napravili po jedno srce i ukrasili njime prozore škole, kao znak da im učenici nedostaju.

Ravnatelj vlč. Mario Večerić ističe kako je svih 127 učenika u 6 razrednih odjela jako dobro prihvatilo nastavu na daljinu, kojoj su roditelji u provedenoj anketi dali ocjenu „vrlo dobar“. S tim su, kaže, s obzirom na cjelokupnu situaciju, zadovoljni.

foto: Facebook KOŠ

-Dan škole provest ćemo u virtualnom zajedništvu. Učiteljice razredne nastave za vikend su poslale materijale koje djeca i roditelji zajedno prolaze, a riječ je o radionicama, igrama i slično. Peti razredi su imali ozbiljniju tematiku i pripremali su povijesne činjenice o papi Ivanu Pavlu, uz koji je vezana naša škola, o svetištu u Voćinu i krunjenu Gospe Voćinske u Osijeku 2003. godine te Osijeku i Đakovu, u kojima je boravio za posjeta Hrvatskoj. Što su djeca i roditelji napravili, objavit ćemo na društvenim mrežama u ponedjeljak – o ovogodišnjoj temi Dana škole rekao je ravnatelj Večerić.

HVALA RODITELJIMA, ONI SU PRODUŽENA RUKA NASTAVNICIMA 

Katolička osnovna škola u Virovitici otvorena je 2015. godine i od prvog dana, uz nastavni program, naglasak stavlja na odgoj. Cjelovitost odgoja, razvijanje osjećaja za zajedništvo, za osobu pored sebe, odgovornost i solidarnost – samo su neke od komponenti koje nastavnici u učionici nadograđuju na ono što su u djecu ugradili sami roditelji. Bez roditelja, kaže M. Večerić, ova bi dimenzija bila jednostrana i ne bi donosila rezultate. Škola zato roditelje aktivno uključuje u sve programe, projekte, organizira zajednička druženja, duhovne obnove, priredbe. Roditelji su i sada produžena ruka nastavnicima, kada se obrazovni sadržaj svladava kod kuće.

-Svim silama i mogućnostima trudimo se kao škola održati to zajedništvo koje njegujemo s roditeljima. Nastojali smo uvijek da obitelj zajedno dolazi u školu, s učenicima, a sada su nastavnici, tj. škola, svakodnevno prisutni u obiteljima putem platformi s kojima radimo. Roditeljima zato zahvaljujemo što su naša produžena ruka u ovo vrijeme, znamo da su više opterećeni, otkako nastava traje na daljinu. Uključuju se, pomažu i održavaju situaciju živom i dinamičnom. Poručujemo im: hvala na suradnji i na svemu što u naše ime činite za djecu i s djecom. To je u ovoj situaciji jedan blagoslov – kaže M. Večerić.

Od prošle jeseni, Katolička osnovna škola u Virovitici ima dva, umjesto jedan razred prvašića. U novoj školskoj godini, 2020./2021., također će upisati dva nova razreda, ukupno 44 učenika. Interesa je uvijek puno, a roditelji su znali dijete za školu predbilježiti i nekoliko godina unaprijed.

-Zbog novonastale situacije, vezane uz Covid-19, roditelji predbilježbu mogu pronaći na našim stranicama škole, ispuniti je i mailom poslati pedagoginji, kako bismo izbjegli nepotreban dolazak u školu u ovoj situaciji. Ta će, ispunjena, predbilježba jednako vrijediti kao i ona koju bi roditelji donijeli ili ispunjavali u samoj školi – najavljuje M. Večerić.

NASTAVNICA MARINA: JOŠ SMO SE VIŠE ZBLIŽILI

Da je situacija uobičajena, nastavnica hrvatskog jezika Marina Mađarević imala bi, uz redovan dio kurikuluma, posljednjih par tjedana pune ruke posla s pripremom programa za Dan škole. Trebalo bi pripremiti predstavu, igrokaz, uvježbati djecu, da u najboljem svjetlu, puni ponosa, stanu na pozornicu i svojim roditeljima, bakama i djedovima na priredbi  pokažu što sve znaju i umiju. Protekle tjedne i nastavnici i djeca svladali su tako najčešća pitanja oko nastave na daljinu, naučili su koristiti neke nove tehnike prezentiranja nastavnog i naučenog sadržaja te kako komunikacijske platforme mogu poslužiti umjesto redovne interakcije u učionici. No, svima nedostaje jedno.

-Imam 25 učenika u 5. razredu i iako smo svakodnevno u kontaktu, mislim da nam svima najviše nedostaje taj socijalni kontakt.  Najdraže im je kada se možemo vidjeti pomoću videopoziva. U petom razredu imamo pet sati tjedno hrvatskog i kako smo sad uhodani u nastavi na daljinu, jasno se primjećuje kako ništa ne može nadomjestiti onaj kontakt u razredu, u kojem djeca mogu izravno postaviti pitanja nastavniku. Svi se trudimo, pomažu nam i izdavačke kuće pomoću materijala, svi smo kolegijalni pa dijelimo materijale, ali ta društvena okosnica nedostaje i djeci i nama.

foto: Facebook KOŠ, arhiv

Za neke sadržaje koje bismo odradili u razredu za pet minuta, u nastavi na daljinu potrebno nam je puno više vremena – iz novog iskustva predavanja kaže nastavnica Marina Mađarević. Novu situaciju nastojali su svladati najbolje što su mogli. Nastavnica ističe kako kombinira nastavu sa videosadržajem, neke lekcije sama snima, a učenici povratnu informaciju i zadaće objavljuju koristeći Loomen, s kojim su upoznati još u listopadu prošle godine.

-Moram pohvaliti učenike. Marljivi su, rade, ocjene su vrlo dobre, pribojavali smo se kako će to biti kada krenu pisane i usmene provjere, ali dobro je – ističe.

Na upit, kako izgleda nastava, a kako polako i završni testovi, Marina Mađarević ističe kako su prvo prošli prezentacije i zajednička ponavljanja putem Loomena. Imali su i probnu pisanu provjeru. Za sve što je nejasno, kaže, učenici zovu, pa se komunikacija zna protegnuti na cijeli dan, od 7 ujutro do 23 sata navečer. No ona je, kaže, spremna odgovoriti na svaku poruku, mail, poziv, samo da nema nejasnoća. Hrvatski je kompleksan predmet, čine ga tri predmetna područja:  hrvatski jezik i komunikacija, književnost i stvaralaštvo i medijska kultura i kultura općenito, a ovaj mjesec učenici pišu završnu pisanu provjeru iz jezika.

foto: Facebook KOŠ,arhiv

– Test se piše na Loomenu, kad se otvori, traje 45 minuta i učenici imaju mogućnost na pitanja odgovoriti zaokruživanjem, kraćim odgovorom i slično. Za usmenu provjeru radit će kreativne zadatke, snimati video zapise u kojima će na praktičan način trebati pokazati što su naučili – ističe M. Mađarević. Iskustvo komunikacije na daljinu ih je i zbližilo, kaže naša sugovornica, ali i otkrilo koliko su učenici opterećeni mnoštvom sadržaja u kojem se ponekad znaju izgubiti. – Meni je kao nastavniku ovo iskustvo pomoglo otkriti da bolje osluškujem učenike, da ih zaista čujem, da nije moj predmet jedini.

Mislim da ću biti strpljivija i više osluškivati potrebe učenika ako se od jeseni sve vrati u normalu. To smo često zaboravljali u učionici, kad nas ritam gazi. Djeci je potrebna i igra i odmor i zato je komunikacija najvažnija – poručuje M. Mađarević.

UČITELJICA ANA: NEDOSTAJE NAM ŽAMOR I STOTINU PITANJA U UČIONICI

Da joj jako nedostaje svatko od 18 učenika u njenom razredu prvašića, kaže učiteljica razredne nastave Ana Jezerčić. Iako roditeljima svaki dan materijale za zadaću šalje elektronskom poštom i dobiva povratnu informaciju te hvali roditelje na izvrsnoj suradnji, ništa joj ne može zamijeniti živog učenika u klupi, povjerava nam.

Osmijesi na licu, prepričavanje dogodovština pod odmorom, žamor i stotinu pitanja na satu koja postavljaju znatiželjne glavice koje su tek sjele u školsku klupu – sve to pamti s nostalgijom, otkako nema klasične nastave.

– Škola nije škola bez djece. To je sada suradnja više roditelja i učitelja. Dimenzija odgoja mi jako nedostaje. Oni su prvašići, najmlađi su u školi, svi ih vole i ove smo se godine trebali posebno zbližiti, svladati one prve važne lekcije. I jesmo, ali mi je žao što smo sada razdvojeni. U nastavi učimo jedni od drugih. Pitanje koje postave može biti prekretnica da s par rečenica lakše svladaju cijelo gradivo za taj dan. Sada mi se čini kao da moje lekcije šaljem ‘u prazno’. Ne mogu točno znati je li im sve jasno, je li dovoljno razumljivo. Trudim se kombinirati video lekcije koje sama snimam, dio gradiva provjeravam i putem video zapisa koje šalju roditelji.

foto: Facebook, KOŠ,arhiv

Po njihovim zadaćama vidim da su sve svladali i da nemaju poteškoća. No, radije bih da smo u učionici i da je sve po starom, da u osobnom kontaktu mogu više raditi sa svakim mojim učenikom i učenicom, da možemo razvijati i kreativnost, maštu, socijalne elemente koji su nam jako važni – ističe učiteljica Ana Jezerčić, koja kaže i kako razumije odluku roditelja da nastava do kraja ostane na daljinu.

–Jako je teško zamisliti nastavu pod kojom se djeca ujutro ne mogu zagrliti kad se vide, posuditi jedno drugome gumicu pod nastavom, u kojoj moraju sjediti jedni daleko od drugih i neprestano biti na oprezu. Mislim da bi mjere i uspjeli provesti, no bojim se da bi takva nastava u djecu usadila strah od drugoga i da bi posljedice takve nastave djeca i nastavnici te roditelji još dugo osjećali – smatra A. Jezerčić.

foto: privatni arhiv

UČITELJICA MIRNA: NASTAVA POD MJERAMA ODUZELA BI SVU TOPLINU UČIONICE

Slaže se i njena kolegica Mirna Šimić, učiteljica Produženog boravka. Nakon što Ana završi svoj dio nastave, 1. b preuzima učiteljica Mirna i s učenicima je do završetka, iza 15 sati, kada po njih dolaze roditelji.

-Vjerujem da bismo uspjeli ispoštovati sve mjere, ali smatram da nastava s ovakvim mjerama ne bi bila ni slična nastavi kakvu smo do sada provodili i na što su se učenici naviknuli. Teško mi je zamisliti aktivnosti Produženog boravka na distanci, jer su to inače uglavnom igre, radionice u skupinama, ples, pjesme te odmaranje na tepihu i slušanje poučnih i biblijskih priča u udobnosti naše učionice. Smatram da bi nastava na distanci ograničila naše uobičajene socijalne odnose te na neki način oduzela toplinu i ljubav iz učionice – smatra učiteljica Mirna, s kojom smo i mi intervju odradili u online sferi, putem e-maila.

foto: Facebook, KOŠ, arhiv

Na Produženom boravku učenici inače ponavljaju gradivo i otkrivaju aktivnosti koje bi mogli raditi u svoje slobodno vrijeme. U nastavi na daljinu učiteljica Mirna je tu aktivnost prebacila u virtualnu učionicu, u kojoj je osmislila stranicu na kojoj učenicima kroz igru nudi mogućnost provjeriti znanje gradiva Hrvatskoga jezika, Matematike i Prirode i društva te različite prigodne vjerske, medijske, rekreativne i zabavne sadržaje te kreativne radionice. Sadržaj nije obavezan, učenici ga lako mogu ponoviti i tako testirati vlastito znanje.

– Tijekom nastave na daljinu upoznali smo digitalne alate koji nam do sada nisu bili poznati niti nužni za održavanje klasične nastave, no sada uviđam da će nam biti korisni kada se vratimo u školu, jer pomoću njih nastavu možemo učiniti još dinamičnijom i raznolikijom. No, moram priznati, da unatoč svim načinima suradnje i svemu što smo iskoristili u nastavi na daljinu, ipak mi najviše nedostaje izravna komunikacija s učenicima. Ta svakodnevna povratna informacija, naše zajedničke aktivnosti, igra, veselje i zajednička molitva u razredu – odgovara učiteljica na upit usporedbe klasične i nastave na daljinu.

Da su ostali na nastavi i da je sve bilo normalno, stigli bi puno više raditi na ponavljanju i drugim sadržajima. – Mogli bismo se i puno više mogli posvetiti odgojnim i vjerskim aktivnostima koje bi poticale izgradnju učeničkih osobnosti te osobnog odnosa s Bogom, no moramo se svi prilagoditi situaciji, imati razumijevanja jedni za druge i truditi se izvući iz ove situacije najbolje što možemo – poručuje učiteljica Mirna. (www.icv.hr,ts, foto: M. Lovrenc, privatni arhiv M. Šimić, Facebook Katoličke osnovne škole)