Da su čuda moguća i da treba u njih vjerovati, dokazao je slučaj Virovitičanke Mile Šajatović o čijoj smo borbi s neizlječivom bolesti i sustavom već pisali ranije. Vratimo se nakratko na početak priče.
Mila se rodila kao zdrava beba, štoviše ocjene Apgar testa koji govori o stanju novorođenog testa iznosile su 10/10. No, ubrzo je njezina majka Biljana posumnjala da Mila nije kao druge bebe, bila je izrazito mirna i nije mahala rukicama i nogicama kako se u toj dobi očekuje.
BOLEST, A NE LIJENOST
Imala je četiri mjeseca kada je majka primijetila da nešto nije u redu i potražila savjet pedijatra koji je Milu jednostavno proglasio lijenom, uvjeravajući majku da pretjeruje i diže paniku jer joj je Mila bila prvo dijete. Nakon fizikalnih vježbi koje nisu pokazale učinak, roditelji malene Mile odlučili su mišljenje potražiti u privatnoj klinici u Zagrebu, gdje su se njihovi strahovi obistinili – malenoj Mili dijagnosticirana je spinalna mišićna atrofija.
Ima li što teže u životu nego kad roditelji ne mogu pomoći teško bolesnom djetetu? Zato uvijek kad postoji i trunka nade da će se zdravlje djeteta pomaknuti na bolje i za milimetar, nema te prepreke koja ih može spriječiti da dođu do cilja. Upravo za tu slamku spasa nazvanu Spinraza uhvatili su se i Milini roditelji.
Iako im liječnici nisu davali prevelike nade, 19. siječnja 2018. godine malena Mila dobila je priliku za borbu protiv bolesti, točnije primila je svoju prvu “čarobnu pikicu”, odnosno prvu dozu lijeka Spinraze. Prvi korak u borbi protiv bolesti Mila je podnijela hrabro, a
danas, dvije i pol godine nakon što je primila prvi lijek, iz obitelji Šajatović stižu odlične vijesti.
ZAUSTAVLJENA PROGRESIJA BOLESTI
Mila doslovno blista, a iznenadila je i samu sebe koliko ima snage i koliko može. U ovih dvije i pol godine otkad prima Spinrazu dogodio se veliki pomak. Progresija je zaustavljena, što je dokaz da su vježbe uz puno vjere urodile plodom.
Majka Biljana kaže kako je razlika, unatoč tome što su vezano uz Spinrazu mnogi bili skeptični, i više nego očita. Samo jedan primjer: Mila prije nije imala snage u rukama. Iako im je svaki njen zagrljaj neprocjenjiv, danas je on puno čvršći – prije nije imala snage da ih dovoljno stisne, kaže majka Biljana. Glavicu može bolje držati, a ono što je možda najveći vidljivi pomak je i to da danas može svojim rukama pomicati kolica.
Svakom pa i najmanjem pomaku ova se obitelj beskrajno raduje, s porukom da treba vjerovati u čuda.
– Za nas je svaki njen novi pokret sve. Čuda su moguća i treba samo vjerovati. Taj sjaj u očima i tu sreću nam ništa i nitko ne može platiti. Svi smo jako sretni i baš se veselimo njezinim pokretima i svakom njenom novom napretku – poručila je majka Biljana. (www.icv.hr, foto: privatni arhiv)