Svjetski poznati ilustrator, Orahovčanin Tomislav Torjanac legendarnoj bajci Crvenkapici “udahnuo modernu dušu”

Niti ova nesretna korona nije usporila vrhunskog orahovačkog umjetnika Tomislava Torjanca, dapače, on je “jači nego ikad”. Radi, stvara, a svaki njegov umjetnički potez na svjetskoj je razini.

Nema djeteta koji nije odrastao uz Crvenkapicu, legendarnu bajku braće Grimm koju svatko zna i napamet. No, Tomislav Torjanac toj je jedinstvenoj Crvenkapici “udahnuo modernu dušu”, dao joj jednu prepoznatljivu notu svakodnevice s kojom se svi danas mogu poistovjetiti. O čemu je zapravo riječ te kako ovaj svjetski umjetnik provodi korona dane, što planira, kao i uvijek, Glasu Slavonije je potpuno otvorio dušu.

Kao i uvijek si neumoran, stalno stiže nešto novo iz tvoje radionice. Ovoga puta, na prepoznatljiv vrhunski način ilustrirao si poznatu dječju bajku “Crvenkapica” napravivši od nje modernu priču, ali s istom poukom?

-Da, priča o Crvenkapici ostala je nepromijenjena, ali sam je ilustracijama nastojao što više približiti današnjoj djeci. Bio je to jedini pristup koji mi se učinio smislen kad sam se odlučio primiti posla. Crvenkapicu sam, tako, prikazao kao suvremenu djevojčicu u crvenoj majici s kapuljačom, bedževima, ruksakom i s crvenim tenisicama na nogama. Na naslovnici u ruci drži skateboard, a šumskim putem do bake vozi bicikl. Lik vuka također je osuvremenjen i prilagođen vremenu u kojemu živimo – visok je, nabildan, zapravo toliko je pun sebe da često ne stane u kadar, stalno puši, odjeven je u trenirku, pogleda skrivena iza sunčanih naočala. Šumskim stazama vozi se u džipu, nimalo ne mareći za raslinje. Naravno, morao sam voditi računa o tome da ilustracije i klasičan, lektirni tekst ostanu u sprezi. Na primjer, u tekstu Crvenkapica na odlasku pruži majci ruku, što je za današnju djecu dosta nerazumljiva, arhaična gesta. To sam pružanje ruke na ilustraciji pretvorio u “daj pet”, odnosno Crvenkapica i majka pljesnu se dlanovima, što je cool i uklapa se u Crvenkapičin imidž. Općenito, jako mi je važno da likove koje ilustriram prikažem tako da imaju karakter, odnosno da nisu bezlični te da se relativno lako može zamisliti njihov život i izvan okvira priče u slikovnici.

Crvenkapica je nakon Ružnog pačeta druga poznata bajka, a tu su još i Grga Čvarak, Ratka Zvrka te Kako živi Antuntun Grigora Viteza koje si odličnim idejama i ilustracijama približio današnjoj djeci s ciljem ukazivanja na opasnosti koje danas prijete?

U svakoj se slikovnici koju ilustriram trudim kroz ilustracije ukazati na određenu temu ili problematiku. U “Kako živi Antuntun” to je važnost prihvaćanja različitosti, u “Grgi Čvarku” to je činjenica da nitko nije ni potpuno dobar niti potpuno zao, u “Ružnom pačetu” to je vršnjačko nasilje. Što se tiče Crvenkapice, ta je priča iznikla iz pera braće Grimm prije dva stoljeća, a i danas je jedna od prvih koje pričamo djeci i unucima, želeći ih pripremiti da što sigurnije iz svoga nevinog dječjeg svijeta zakorače u svijet odraslih. Vuk, naravno, pritom nije pravi šumski vuk, nego je riječ o arhetipu nečega što je opasno i lukavo, nečega što nema dobre namjere prema nemoćnima i slabijima od sebe. Nažalost, činjenica je da i današnje Crvenkapice vrebaju vukovi – doduše, nešto drukčijeg izgleda i naizgled simpatičniji od starih šumskih grabežljivaca, ali ništa manje opasni. Moderni su vukovi promijenili dlaku, ali ne i ćud – i dalje su vješti “prodavači magle” malenim djevojčicama i dječacima. Upravo zato u mojoj interpretaciji vuk stalno puši, a sve što izgovara simbolički je obavijeno dimom cigarete. Čak se i na naslovnici slikovnice vuk pojavljuje u obliku dima iza Crvenkapice.

Poznavajući tvoj rad i predanost poslu, zasigurno ima još puno toga što čeka ugledati svjetlo dana?

-Trenutačno radim na ilustracijama za knjigu Đuro Hodalica Ante Tomića – njegovu prvu knjigu za djecu. U priči je riječ o čvorku Đuri koji kao ptić ispadne iz gnijezda i zbog toga ima strah od letenja, pa ne leti nego hoda. Kao što je za očekivati, tekst obiluje osebujnim likovima, vrlo je duhovit i poučan. Veseli me rad na ilustracijama, a knjigu ću i grafički oblikovati. Nakon toga, nastavit ću s ilustriranjem slikovnica i knjiga za djecu.

Kakvi su planovi za nastavak godine, očekuje li se koja izložba ili sličan event?

-Izložbe nemam u planu. Posljednjih godina dosta sam radio na likovnom oblikovanju plakata, naslovnica knjiga i glazbenih albuma. Ove godine planiram se posvetiti knjiškoj ilustraciji. Knjiga mi je oduvijek bila najzanimljiviji medij i baš nju vidim kao najbolji “izložbeni prostor” za svoje radove.

(www.icv.hr, vg)