VIKA PRIČA Svemirci u virovitičkom Pubu: Intervju sa Zvonkom Obajdin

Foto: K. Oberling

Virovitica je 8. listopada disala i plesala u ritmu Svemira. Zagrebačku rock četvorku u virovitičkom je Pubu ugostila udruga ViKA – Virovitička Kulturna Alternativa, a osim njih, u sklopu „ViKA Jeseni u Pubu“ Virovitičani su slušali i bendove kao što su zagrebački Snooze in Motion i B and the Bops, a uživali su i uz zvuke jednog od najboljih blues gitarista, amerikanca Carvina Jonesa.

Svemir u svom sastavu broji čak dvije pripadnice ljepšeg spola, a jedna od njih je njihova frontwoman Zvonka Obajdin s kojom smo razgovarali o glazbi i Svemiru.

Kako ste, Svemir(ov)ci?

Hvala na pitanju, dobro, s obzirom na sve. Uspjeli smo ugurati dvije svirke u listopad, što nije lako ovih dana, i sad očekujemo potpuni prestanak koncertnih aktivnosti i bacamo se na rad na novim pjesmama.

Što je Svemir?

Svemir je uglavnom prazan prostor, piše na našem FB pageu. Svemir je u stvari bend koji postoji od 2012-te, krenuo je kao moj projekt uz podršku još jednog gitariste, nakon toga se razvio u punu četveročlanu (jednom vrijeme čak i peteročlanu) postavu, promijenio nekoliko članova u ovih osam godina, izdao četiri albuma, i evo i dalje stvaramo i sviramo. Osim kroz Svemir, ispucavam svoje stvaralačke ili eksperimentatorske porive i u nekim drugim bendovima ili solo, ali Svemir mi je nekako baza, muzički izraz kojem se na kraju uvijek vraćam.

Foto: S. Grubešić

Zvonka –frontwoman benda. Kod nas u Virovitici frontwomanice su u manjini. Kako je vladati Svemirom?

Nije loše! Meni je jako važno da smo svi u bendu u frendovskim odnosima, da se oko stvari dogovaramo, a ako već ne možemo postići dogovor, onda barem da se možemo i ne dogovoriti ko ljudi. Bitno je da se svi u bendu mogu slobodno kreativno izražavati, svačiji doprinos se cijeni, iako je na kraju – ako baš treba prelomiti – ipak moja zadnja.

Koncerti u malim ili velikim sredinama?

U malim! Ponekad se u manjim sredinama oko grupice entuzijasta stvori neka mini-scena, u koju je jako ugodno doći svirati, jer se stvori neka obiteljska atmosfera, publika prihvaća razne bendove s jednakim interesom i poštovanjem, i baš bude fenomenalno gostoprimstvo. Nažalost, u puno manjih sredina tako nešto se ne uspije održati, pa onda tamo ili doslovce nemaš gdje svirati, ili su svirke toliko rijetke da ljudi naprosto nemaju naviku doći na svirku i stvarno poslušati bend.

U velikim sredinama lakše je dogovoriti svirku jer ima više klubova, ali ako baš nemaš svoju publiku, lako se utopiš u ostaloj ponudi, pa će ti tako nekad više ljudi doći na svirku u Kninu, Koprivnici ili recimo Virovitici, nego možda u Splitu ili Rijeci.

Foto: K. Oberling

Ne mogu ne primijetiti posebnu poetsku crtu cijelog benda. Od pojma svemira u imenu, naziva albuma pa i do samih tekstova pjesama. Zvonka, očekujemo te na nekoj od skorih književnih večeri ovdje?

Dobro si primijetila da je meni tekst jako važan, i ja zapravo već godinama pišem neke male prozne ili možda i poetske crtice i zabilješke o onome što mi zapne za oko, dulje nego što pišem glazbu, i sve to čami po hard diskovima i čeka dan kada ću od toga možda uobličiti nešto za ukoričiti, ali kako je sad glazba u prvom planu, onda za sada ništa od književnih večeri. Ali javit ću vam kad bude!

Tko je zadnja djevojka atomskog doba?

Mislim da je očito da sam to ja. Atomsko doba je davno prošlo, a ja se pitam gdje sam bila i šta sam radila zadnjih par desetljeća.

Glazbeni uzori?

Uuuu, sad bih mogla stoljećima… Joni Mitchell, Elliott Smith, Beatlesi, Calexico, Wilco, Velvet Underground, a uz njih praktički cijela regionalna kantautorska scena, čiji su mi članovi istovremeno i uzori, i podrška, i frendovi: Ivan Škrabe, Nina Romić, Seine, da nabrojim samo prvih troje koji su mi pali napamet.

Foto: S. Grubešić

Vizualni identitet benda, posvećujete mu posebnu pozornost, barem tako izgleda… koliko je to važno u razvoju identiteta benda?

Mislim da je vizualni identitet vrlo bitan i da kroz njega bend može puno reći o sebi, komunicirati sa svojom (potencijalnom ili postojećom) publikom. Ja, doduše, nemam dojam da mi baš neku posebnu pozornost posvećujemo vizualnom identiteu, ali radimo već godinama s istim ljudima na dizajnu omota, fotkama benda, spotovima itd (to su Marina Uzelac i Doringo Photography) pa se to možda osjeti – to da postoji neki kontinuitet u načinu kako se vizualno prezentiramo. Mislim da njihove fotke uvijek uspiju vjerno dočarati naše karaktere – i pojedinačne, i kao bend.

Možete li živjeti (samo) od glazbe?

Nitko iz benda ne živi od glazbe. Ne znam za ostale, ali da ti pravo kažem, nisam ni pokušala. Do lani sam školovala dvoje djece, i bio mi je to naprosto preveliki rizik, a ove godine svakako nije pravi trenutak da se proba. Tko zna, možda nekad u budućnosti.

U ovo teško pandemično doba udruga ViKA – Virovitička Kulturna Alternativa i dalje pokušava nastaviti sa događanjima i pružiti građanima grada Virovitice alternativni kulturni program. Nadamo se da će se svemir i zvijezde poklopiti te da ćemo biti glasniji od nekih razViKAnijih gradova.

(ViKA, Matea Bartulović)

Foto: I. Brabec
Foto: I. Brabec