Bojan Cikuša u slobodno vrijeme spašava druge: Svaka intervencija ovisi o nizu faktora, a na neke je nemoguće utjecati

“Ekstremni” ljubitelj prirode, kako sa smiješkom za sebe, tipičnog volontera HGSS-a kaže Bojan Cikuša (36) iz Slatine, u svoje slobodno vrijeme radi dvije stvari – spašava stare zanate i – ljude. Ovaj izrađivač noževa i predmeta od kože, trenutno nezaposleni bravar, već četiri godine svaki slobodni tren na raspolaganju je HGSS-u i osobama u nevolji. Prošao je brojne terene i stekao ogromno iskustvo, što na tečajevima, od hitne pomoći do AVD-a, ljetnih tehnika spašavanja, što vlastitim iskustvom koje se produbljuje sa svakom novom intervencijom.

Navikao je biti “uvijek spreman” na poziv u pomoć, bilo da odmara, šeta sa djevojkom, planira pogledati neki dobar film ili otići u berbu gljiva. Dobra priprema tajna je uspješne akcije, kaže, iako će ishod, kao i uvijek, ovisiti o mnogim faktorima na koje ne može utjecati. Za primjer uzima intervenciju u kojoj su uspješno reanimirali planinara kojem je pozlilo u šumi.

– Samo vikend prije te intervencije kolega Hrvoje i ja bili smo na edukaciji vezanoj uz korištenje AVD-a (automatskog vanjskog defibrilatora). Vikend kad je stigao poziv da je planinaru stalo srce, jako se puno toga ‘poklopilo’, da intervencija prođe u najboljem mogućem redu i da sve funkcionira savršeno. Kako je bila riječ o zaista hitnoj situaciji, moj zadatak je bio trčeći kroz šumu s AVD-om što prije doći do unesrećenog, a kolege su vozilom stigli s ostalom opremom.

Planinari su već odradili svoje, započeli ručnu reanimaciju, smirivali ljude, osigurali nam mjesto pristupa pa smo kolege i ja odmah krenuli u postupak oživljavanja. Nije bilo vremena za kolebanja. Nikad nema. Skoncentriraš se, boriš za tuđi život, slijediš upute iz glave i ne razmišljaš o ničemu drugome. Tek kada sve prođe, emocije dobiju svoj prostor. Ne prije – ističe Bojan koji kaže kako su nakon reanimacije planinara transportirali djelatnicima hitne medicinske pomoći, koji su čekali uz prvu pristupačnu cestu. Spašen život rezultat je dobre koordinacije svih uključenih u akciju, kaže Bojan. Ponekad situacija bude drugačija – osoba umre.

– Sve ovisi o vrsti ozlijede, terena na kojem se nalazi, kad nam stigne poziv. Samo mjesec dana kasnije volonteri iz druge stanice imale su sličnu intervenciju ali nisu uspjeli spasiti čovjeka – ozbiljno kaže spašavatelj Bojan. Iako, naravno, gravitiraju bazi u Orahovici, kad situacija zahtjeva, na terenu su po cijeloj Hrvatskoj.

Kiša, snijeg, led, poplave, bujice, mrak, vrućine iznad 40 stupnjeva – sve je dio radne atmosfere, u punoj opremi, kako već nevolja naloži. Papuk, koji smatraju domom u prirodi, zeznut je – ima puno lokacija koje i iskusne izletnike znaju zavarati, lokacija na kojima nema signala, na kojima se ljudi precijene. Obučeni volonteri u potragu kreću uzimajući sve to u obzir, s nadom da će sve završiti osmijehom i olakšanjem, a ne suzama. Za volontera je bitno da bude spreman pomoći, da voli prirodu i ljude, da bude multifunkcionalan, ističe naš sugovornik, jer je i ova služba takva.

– Svaki je slučaj zapravo priča za sebe, ostajete vi, koji se iz dana u dan obogaćujete novim iskustvima, znanjem, pa i kritikama, pitajući se: jesam li mogao nešto napraviti drugačije, bolje? Sretni ste samo time što ste nekome pomogli. To je u biti osnova zašto se netko priključuje timu HGSS-a – poručuje Bojan.

(www.icv.hr, mlo; foto: I. Bedeković, arhiva HGSS Stanice Orahovica)