Marko Kalem iz Orahovice jedan je od heroja obrane Vukovara: Bili smo uvjereni da Vukovar neće pasti

U danima koji dolaze sjećamo se patnji i strahota grada Vukovara, ali isto tako i hrabrosti, smjelosti i domoljublja. Jer Vukovar je simbol jačine hrvatskog srca, ti hrabri momci koji su branili grad pokazali kako su voli Hrvatska, svoje nisu dali ni pod koju cijenu pa i vlastitog života. Te stijene od ljudi do posljednjih dana su vjerovali da Vukovar neće pasti i nisu odstupali ni metra. Jedan od njih je i Orahovčanin Marko Kalem (50) koji se kao dragovoljac prijavio za odlazak na branik Hrvatske.

– Prijavio sam se za Vukovar 21. rujna 1991. u Našicama, a 27. krenuo s puškom, 20 metaka i jednom bombom. Išli smo u nepoznato, u grad za koji si samo čuo, ali zov je prevagnuo da se odlučimo otići. Tamo su nas rasporedili u tri grupe i na položaje. 56 vojnika, među kojima i ja, išlo je na Sajmište. Taj put do položaja bio je ‘nezaboravan’, svuda su padale granate, a u nama samo neizvjesnost što nas čeka. Sva sreća da nitko tada nije nastradao – kaže Marko.

Sajmište, koje se nalazilo ispod vojarne bilo je stalna meta, pa nikomu nije bilo svejedno.
Ljudski je imati strah. Nismo znali prvih nekoliko dana gdje smo i što smo, što nam je činiti. S vremenom smo oglušili, ružno je reći, ali navikli smo se. Kako su dani prolazili, oni su sve više napadali, a mi se sve više branili i to više nego uspješno. No peti je dan krenuo masovni napad tenkova na naš položaj. Tada je među nas došao jedan Hercegovac, čovjek iznimne hrabrosti, koji je uništio pet tenkova i četiri transportera te spriječio njihovo daljnje prodiranje. Taj je čovjek istinski heroj Vukovara, iako mu ni ime nisam znao. Branili smo se koliko smo mogli, neprijatelj je bio daleko od nas koliko je ulica bila široka – prisjeća se Marko.

Dani su prolazili, a borbe su bivale sve žešće i jače sve do kobne sredine studenoga.

-Iscrpili smo svu municiju, najveći problem je bio što nismo imali protutenkovskog oružja, a oni su to vjerojatno znali i pojačavali pritisak. Bili smo uvjereni da Vukovar neće pasti, čekali smo pomoć i vjerovali. Kada su počele popuštati linije, zapovjedništvo je uvidjelo da bi se mogao dogoditi masovni masakr i odlučilo. Nakon konzultacija i dogovora, kada se sve uzelo u obzir, odlučeno je da idemo u proboj bez civila – nastavlja, sve teže izgovarajući riječi, Marko.

-Uslijedio je proboj. Dva dana smo proveli u kukuruzima, probijajući se prema Vinkovcima. Većina je uhvaćena i odvedena u logore, a mali broj sretnika, među kojima i ja, uspio se probiti do Nuštra. Ono što želim reći, a zato sam i pristao na razgovor, je da se Vukovar ne smije i, dok je nas, neće zaboraviti. To moramo prenijeti na mlađe, jer ovaj je grad istinski heroj naše obrane – zaključio je vukovarski heroj Marko Kalem. (www.icv.hr, vg)