Što je bilo najavljeno krajem jesenskog djela, učinjeno je na početku proljetnog. Nekoliko igrača dobilo je ”zahvalnicu”, a među odriješenima našli su se Hrvoje Plavšić, Islami, Dittrich, Novak, Matoš, Ratajac i Lokinger. Njihovim odlaskom u klub je došlo jedno od najzvučnijih pojačanja koji su nastupili u žuto – zelenom dresu, Lucian Popescu!
”Nisam želio sjediti na klupi. Prošle sam sezone odigrao svega tri utakmice. Interes su pokazali Mladost 127. i Zadar, a odlučio sam se za Suhopolje jer je bliže djevojci u Osijeku, a i roditeljima u Rumunjskoj. Želim igrati, očekujem golove i svoju dobru igru- izjavio je tada 24-godišnji Popescu prilikom dolaska u Suhopolje.
Odlično su Mladostaši ušli u nastavak prvenstva. Padali su redom Zagreb, Istra, Šibenik i Varteks uz remi protiv Orijenta i poraz od Osijeka. Pokazali su izabranici Tonka Vukušića da i ono što se dogodilo u Zagrebu i pobjeda protiv Croatije nije bilo slučajno. Niti na domaćem terenu tadašnji prvak nije uspio svladati novog prvoligaša, pogotkom Krizmanića u posljednjim trenutcima utakmice u Suhopolju je ostao jedan bod, a odmah u sljedećem kolu bez punog plijena ostao je i Hajduk na Poljudu, taj susret završio je bez pogodaka.
Identična situacija nakon prvog djela prvenstva bila je i na kraju. Ukupno 10 pobjeda, 10 poraza i 10 neriješenih rezultata bilo je dovoljno za sigurno 9. mjesto. Prva sezona u 1.HNL završila je tako i više nego uspješno, Mladost je ostala u najvećem rangu.
NAKON SVEGA OSTVARENOG, VUKUŠIĆ ”ZARADIO” OSTAVKU
Krajem sezone dogodilo se nešto što nitko od navijača pa i velikog broja igrača nije očekivao. Tonko Vukušić, trener koji je ostvario najveći uspjeh u povijesti Suhopoljskog nogometa dobio je otkaz što je izazvalo žestoke rasprave, a tom događaju bilo je posvećeno jako puno pažnje. Vukušić je imao ono nešto, fanatičnost, čeličnu stegu, ali je prvenstveno bio čovjek koji je nastojao olakšati svima. U pravim trenutcima znao je podići publiku na noge i ljudi su ga iz svih navedenih razloga zavoljeli. Tko god da dođe na njegovo mjesto, neće mu biti niti malo lako, a taj težak posao pripao je nekadašnjem treneru Slaven Belupa, Ivanu Bediju i možemo reći, nije se dobro snašao. Preostalo je 14 dana do početka prvenstva kada je Bedi pokupio svoje stvari i napustio Suhopolje. Uprava kluba ostala je šokirana ovom odlukom, trebalo je pronaći čelnog čovjeka momčadi koji će ih povesti u novu sezonu. Budući da je Mladost bila hit prvenstva, treneri su se i sami nudili da sjednu na vruću klupu, a izbor je pao na dugogodišnjeg igrača Hajduka i trenera Šibenika, Vinka Begovića.
CROATIA IZ TREĆEG POKUŠAJA SVLADALA MLADOST
U novoj sezoni na otvaranju prvenstva prekinuta je pozitivna tradicija sa zagrebačkom Croatiom. Tek iz trećeg pokušaja najbolji hrvatski klub osvojio je sva tri boda i to minimalnom pobjedom od 1:0 na domaćem terenu. Niti sljedećih nekoliko kola nije bilo puno bodova, remi protiv Samobora i pobjeda protiv Zadarkomerca bilo je jedino što je Mladost uhvatila u prvih pet kola. Iako neefikasni, budući da su nakon 11 odigranih kola postigli tek 8 pogodaka, ponovo je Mladost završila na solidnom 7. mjestu ostavivši iza sebe Slaven Belupo, Samobor, Šibenik, Zadarkomerc i Varteks.
Borba za bodove je nastavljena, a ono što se događalo od samog ulaska Mladosti u Prvu B ligu, nastavljeno je i dalje. Povijest se ovoga puta ponovila u Zadru.
Ponovo su suci igrali glavnu ulogu. Bjelovarski sudac Mirko Beljan bio je više nego očito naklonjen Zadarkomercu. Svirana su dva kaznena udarca od kojih je jedan bio diskutabilniji od drugoga, a utakmica je bila na rubu regularnosti i zbog katastrofalnih uvjeta na terenu.
– U prvom dijelu susret je još kako tako prošao u takvim uvjetima. Ponašanje Beljana u nastavku sigurno je bio rezultat posjeta čelnika Zadarkomerca njegovoj svlačionici. Uslijedilo je dosuđivanje jedanaesteraca i isključenja za što nemamo niti jednu snimku budući da našem kamermanu nije bilo dozvoljeno snimanje, to govori o svemu- izjavio je Pavao Fett, dugogodišnji član Uprave i Kluba.
Još bizarnije situacije događale su se i van terena. Autobus Mladosti prebačen je u postaju policije što nije bio uobičajen postupak, a na tribinama i oko stadiona broj policajaca bio je udvostručen, znači nogometaši iz Suhopolja u Zadru nisu imali niti trunke šanse.
POSLJEDNJA ŠANSA – SEGESTA
Mladost je sezonu završila na 9. mjestu u konkurenciji 12 ekipa, a natjecanje se nastavilo doigravanjem za ostanak. Nakon dva poraza na otvaranju, tri boda konačno su upisana protiv Samobora i to teškom mukom, u samoj završnici utakmice. Porazom u odlučujućem susretu u Varaždinu kod Varteksa, koji se još jednom pokazao koban za Mladost, suhopoljski klub morao je čekati najboljeg iz kvalifikacija za ulazak u prvoligaško društvo, bila je to sisačka Segesta.
Nakon teških i iscrpljujućih 90 minuta u kojima se gledao rastrgan i bezidejan nogomet, kao igrač susreta izdvojio se Stjepan Lončarević koji je asistirao za prvi pogodak u 76. minuti, a točku na ”i” postavio sam u 88. minuti.
– Bili smo na gotovo svim utakmicama naših nogometaša. Međutim, taj dan nam je bilo najteže. Osim što smo osluškivali izvještaje sa radio Zagreba i radio Virovitice, uz pomoć mobitela čitavo smo vrijeme bili u Kranjčevićevoj. Ipak, tek kad je u klub stigla prva čestitka faksom iz Bjelovara, postali smo svjesni da je Mladost i dalje u prvoligaškom društvu- dodao je Pavao.
POČETAK KRAJA, MLADOST KRENULA SA POSLJEDNJOM PRVOLIGAŠKOM SEZONOM
Kormilo Mladosti na početku novih priprema preuzeo je Zlatko Tot uz svoje pomoćnike, pomoćnog trenera Zvonka Menegatija i trenera vratara Antuna Matijeka koji je zaključio svoju igračku karijeru.
Od samoga starta ništa nije krenulo kako treba. Pet uvodnih susreta i samo tri osvojena boda nagovještavala su da će ovo biti jedna duga i teška sezona. Loši rezultati još su jednom doveli do brze smjene na trenerskoj poziciji, a klub je došao spasiti jedan od legendarnih hrvatskih trenera, nekadašnji glavni čovjek momčadi u splitskom Hajduku, izbornik hrvatske vrste i izbornik Irana, Stanko Poklepović.
– Kod moje momčadi se vidi da nije fizički spremna i da nas u nastavku čeka borba za ostanak u ligi- izjavio je popularni Poklepović nakon prvog susreta na klupi Mladosti.
Dolaskom Stanka Poklepovića u Suhopolje neke su stvari ipak počele ići na bolje. Mladost je ostvarila 4 pobjede, 3 remija, ali i čak 9 poraza što je bilo dovoljno za tek 11. mjesto u konkurenciji 12 klubova, iako im je sredina tablice bježala za svega 4 boda.
FINANCIJSKI PROBLEMI POSTAJALI SU SVE OZBILJNIJI
U rano proljeće stigli su i prvi znaci dugo najavljivane financijske krize. Spašavalo se što se spasiti da, a upravo su suhopoljčani poznati po povezanosti jedni s drugima. No, na suhopoljskom stadionu treninge je svakodnevno odrađivalo sve manje i manje nogometaša. U problemima se našao i trener koji je u svojoj momčadi imao 20-tak igrača od čega čak četiri vratara i nekoliko juniora.
– To je posljedica stvrdnutog, tvrdog terena. Igrački se kadar osipa, a počela je škola pa izostaju juniori. Nemam gdje ni s kim raditi. Dio igrača trenirao bi polovično što kao profesionalac neću dozvoliti- ljutit je tih dana bio ”Špaco”.
Otkazi su se počeli redati unutar kluba, igrači su napuštali Mladost 127. sa suzama u očima. Krenuli su od nule. Suhopolje je pružalo sjajne partije gotovo od svog samog osnutka. Prva mjesta redala su se kao na traci, momci koji su branili žuto – zelene boje od amatera zajedno su s klubom postajali profesionalci. Stadion je izgrađen gotovo preko noći. U Suhopolju se sve vrtjelo oko nogometa. Mještani, pa i stanovnici okolnih mjesta i svi koji su u bilo kojem trenutku i na najmanji mogući način pomogli klubu u njegovom izdizanju izvan županijskih granica, istinski su živjeli za klub i sve ono što se oko njega dešavalo.
Mladost 127. posljednju utakmicu u prvoj ligi odigrala je na domaćem terenu protiv Zagreba, bila je to pirova pobjeda bez imalo slasti. Igrači su po posljednji put uzdignutih čela napustili stadion i pozdravili petstotinjak svojih najvjernijih navijača.
– Sve smo odradili pošteno, no uoči doigravanja odabrali su nas za odstrel. Tako su u prve tri utakmice suci našim igračima podarili čak tridesetak žutih i crvenih kartona, dok smo u posljednjih pet utakmica zaradili samo četiri ”žutka” -izjavio je nakon susreta nasljednik Stanka Poklepovića, Mato Šarić.
23. RUJAN 1999. OZNAČEN JE ”KONAČAN” KRAJ
Ispadanjem iz prve lige, kako to inače i biva, Mladost je pala u niži rang, 2. hrvatsku nogometnu ligu, no 23. veljače 1999. godine svemu je došao kraj. Na izvanrednoj Skupštini kluba doneseno je riješenje – seniorska momčad istupa iz drugoligaškog natjecanja nakon šest odigranih susreta u kojima su zabilježili 4 osvojena boda.
– Nismo ispali iz Prve lige zbog nedostatka kvalitete, već zbog nedostatka sredstava. Od početka prošle sezone klub je napustilo 43 igrača, i to kakvih. Ova odluka o istupanju najviše će štete donijeti mladim igračima koji su se ove godine trebali afirmirati. Na žalost, to sada neće biti moguće. To će biti krah nogometa- zaključak je uprave.
Hrvatski Auxerre, kako su od milja zvali Mladost 127., nestao je sa hrvatske nogometne scene. U više od 60 godina postojanja klub je postao nešto što nikomu osim njih s ovih prostora nije uspjelo. Postali su ponos svoga mjesta, svoje županije, svojih ljudi i svih ostalih navijača koji su stekli. 60 godina trajao je uspon od dna prema vrhu. 60 godina sreće, veselja, pobjeda. 60 godina borbe koja se u konačnici i isplatila. 60 godina trajali su dani ponosa i slave koji su okončani na tužan način. Sve ono što se gradilo svih tih godina, nestalo je u samo godinu dana. Svjetla su ugašena, ostala je samo prazna ljepotica, ljepotica koja je skrivena od pogleda duboko iza krošnji drveća, kao da ne želi da ju itko promatra. A upravo je to ”sramežljivo” zdanje bilo mjesto najvećih nogometnih uspjeha u Suhopolju. Do sada.
(www.icv.hr, mra)