SEDMI DIO: 60 godina uspona okončano je 23. rujna 1999. godine, Mladost 127. zauvijek je napustila hrvatski nogomet

mde

Što je bilo najavljeno krajem jesenskog djela, učinjeno je na početku proljetnog. Nekoliko igrača dobilo je ”zahvalnicu”, a među odriješenima našli su se Hrvoje Plavšić, Islami, Dittrich, Novak, Matoš, Ratajac i Lokinger. Njihovim odlaskom u klub je došlo jedno od najzvučnijih pojačanja koji su nastupili u žuto – zelenom dresu, Lucian Popescu!

”Nisam želio sjediti na klupi. Prošle sam sezone odigrao svega tri utakmice. Interes su pokazali Mladost 127. i Zadar, a odlučio sam se za Suhopolje jer je bliže djevojci u Osijeku, a i roditeljima u Rumunjskoj. Želim igrati, očekujem golove i svoju dobru igru- izjavio je tada 24-godišnji Popescu prilikom dolaska u Suhopolje.

Odlično su Mladostaši ušli u nastavak prvenstva. Padali su redom Zagreb, Istra, Šibenik i Varteks uz remi protiv Orijenta i poraz od Osijeka. Pokazali su izabranici Tonka Vukušića da i ono što se dogodilo u Zagrebu i pobjeda protiv Croatije nije bilo slučajno. Niti na domaćem terenu tadašnji prvak nije uspio svladati novog prvoligaša, pogotkom Krizmanića u posljednjim trenutcima utakmice u Suhopolju je ostao jedan bod, a odmah u sljedećem kolu bez punog plijena ostao je i Hajduk na Poljudu, taj susret završio je bez pogodaka.

Identična situacija nakon prvog djela prvenstva bila je i na kraju. Ukupno 10 pobjeda, 10 poraza i 10 neriješenih rezultata bilo je dovoljno za sigurno 9. mjesto. Prva sezona u 1.HNL završila je tako i više nego uspješno, Mladost je ostala u najvećem rangu.

NAKON SVEGA OSTVARENOG, VUKUŠIĆ ”ZARADIO” OSTAVKU

Krajem sezone dogodilo se nešto što nitko od navijača pa i velikog broja igrača nije očekivao. Tonko Vukušić, trener koji je ostvario najveći uspjeh u povijesti Suhopoljskog nogometa dobio je otkaz što je izazvalo žestoke rasprave, a tom događaju bilo je posvećeno jako puno pažnje. Vukušić je imao ono nešto, fanatičnost, čeličnu stegu, ali je prvenstveno bio čovjek koji je nastojao olakšati svima. U pravim trenutcima znao je podići publiku na noge i ljudi su ga iz svih navedenih razloga zavoljeli. Tko god da dođe na njegovo mjesto, neće mu biti niti malo lako, a taj težak posao pripao je nekadašnjem treneru Slaven Belupa, Ivanu Bediju i možemo reći, nije se dobro snašao. Preostalo je 14 dana do početka prvenstva kada je Bedi pokupio svoje stvari i napustio Suhopolje. Uprava kluba ostala je šokirana ovom odlukom, trebalo je pronaći čelnog čovjeka momčadi koji će ih povesti u novu sezonu. Budući da je Mladost bila hit prvenstva, treneri su se i sami nudili da sjednu na vruću klupu, a izbor je pao na dugogodišnjeg igrača Hajduka i trenera Šibenika, Vinka Begovića.

CROATIA IZ TREĆEG POKUŠAJA SVLADALA MLADOST

U novoj sezoni na otvaranju prvenstva prekinuta je pozitivna tradicija sa zagrebačkom Croatiom. Tek iz trećeg pokušaja najbolji hrvatski klub osvojio je sva tri boda i to minimalnom pobjedom od 1:0 na domaćem terenu. Niti sljedećih nekoliko kola nije bilo puno bodova, remi protiv Samobora i pobjeda protiv Zadarkomerca bilo je jedino što je Mladost uhvatila u prvih pet kola. Iako neefikasni, budući da su nakon 11 odigranih kola postigli tek 8 pogodaka, ponovo je Mladost završila na solidnom 7. mjestu ostavivši iza sebe Slaven Belupo, Samobor, Šibenik, Zadarkomerc i Varteks.

Borba za bodove je nastavljena, a ono što se događalo od samog ulaska Mladosti u Prvu B ligu, nastavljeno je i dalje. Povijest se ovoga puta ponovila u Zadru.

Ponovo su suci igrali glavnu ulogu. Bjelovarski sudac Mirko Beljan bio je više nego očito naklonjen Zadarkomercu. Svirana su dva kaznena udarca od kojih je jedan bio diskutabilniji od drugoga, a utakmica je bila na rubu regularnosti i zbog katastrofalnih uvjeta na terenu.
– U prvom dijelu susret je još kako tako prošao u takvim uvjetima. Ponašanje Beljana u nastavku  sigurno je bio rezultat posjeta čelnika Zadarkomerca njegovoj svlačionici. Uslijedilo je dosuđivanje jedanaesteraca i isključenja za što nemamo niti jednu snimku budući da našem kamermanu nije bilo dozvoljeno snimanje, to govori o svemu- izjavio je Pavao Fett, dugogodišnji član Uprave i Kluba.

Još bizarnije situacije događale su se i van terena. Autobus Mladosti prebačen je u postaju policije što nije bio uobičajen postupak, a na tribinama i oko stadiona broj policajaca bio je udvostručen, znači nogometaši iz Suhopolja u Zadru nisu imali niti trunke šanse.

POSLJEDNJA ŠANSA – SEGESTA

Mladost je sezonu završila na 9. mjestu u konkurenciji 12 ekipa, a natjecanje se nastavilo doigravanjem za ostanak. Nakon dva poraza na otvaranju, tri boda konačno su upisana protiv Samobora i to teškom mukom, u samoj završnici utakmice. Porazom u odlučujućem susretu u Varaždinu kod Varteksa, koji se još jednom pokazao koban za Mladost, suhopoljski klub morao je čekati najboljeg iz kvalifikacija za ulazak u prvoligaško društvo, bila je to sisačka Segesta.

Nakon teških i iscrpljujućih 90 minuta u kojima se gledao rastrgan i bezidejan nogomet, kao igrač susreta izdvojio se Stjepan Lončarević koji je asistirao za prvi pogodak u 76. minuti, a točku na ”i” postavio sam u 88. minuti.

– Bili smo na gotovo svim utakmicama naših nogometaša. Međutim, taj dan nam je bilo najteže. Osim što smo osluškivali izvještaje sa radio Zagreba i radio Virovitice, uz pomoć mobitela čitavo smo vrijeme bili u Kranjčevićevoj. Ipak, tek kad je u klub stigla prva čestitka faksom iz Bjelovara, postali smo svjesni da je Mladost i dalje u prvoligaškom društvu- dodao je Pavao.

POČETAK KRAJA, MLADOST KRENULA SA POSLJEDNJOM PRVOLIGAŠKOM SEZONOM

Kormilo Mladosti na početku novih priprema preuzeo je Zlatko Tot uz svoje pomoćnike, pomoćnog trenera Zvonka Menegatija i trenera vratara Antuna Matijeka koji je zaključio svoju igračku karijeru.

Od samoga starta ništa nije krenulo kako treba. Pet uvodnih susreta i samo tri osvojena boda nagovještavala su da će ovo biti jedna duga i teška sezona. Loši rezultati još su jednom doveli do brze smjene na trenerskoj poziciji, a klub je došao spasiti jedan od legendarnih hrvatskih trenera, nekadašnji glavni čovjek momčadi u splitskom Hajduku, izbornik hrvatske vrste i izbornik Irana, Stanko Poklepović.

– Kod moje momčadi se vidi da nije fizički spremna i da nas u nastavku čeka borba za ostanak u ligi- izjavio je popularni Poklepović nakon prvog susreta na klupi Mladosti.

Dolaskom Stanka Poklepovića u Suhopolje neke su stvari ipak počele ići na bolje. Mladost je ostvarila 4 pobjede, 3 remija, ali i čak 9 poraza što je bilo dovoljno za tek 11. mjesto u konkurenciji 12 klubova, iako im je sredina tablice bježala za svega 4 boda.

FINANCIJSKI PROBLEMI POSTAJALI SU SVE OZBILJNIJI

U rano proljeće stigli su i prvi znaci dugo najavljivane financijske krize. Spašavalo se što se spasiti da, a upravo su suhopoljčani poznati po povezanosti jedni s drugima. No, na suhopoljskom stadionu treninge je svakodnevno odrađivalo sve manje i manje nogometaša. U problemima se našao i trener koji je u svojoj momčadi imao 20-tak igrača od čega čak četiri vratara i nekoliko juniora.

– To je posljedica stvrdnutog, tvrdog terena. Igrački se kadar osipa, a počela je škola pa izostaju juniori. Nemam gdje ni s kim raditi. Dio igrača trenirao bi polovično što kao profesionalac neću dozvoliti- ljutit je tih dana bio ”Špaco”.

Otkazi su se počeli redati unutar kluba, igrači su napuštali Mladost 127. sa suzama u očima. Krenuli su od nule. Suhopolje je pružalo sjajne partije gotovo od svog samog osnutka. Prva mjesta redala su se kao na traci, momci koji su branili žuto – zelene boje od amatera zajedno su s klubom postajali profesionalci. Stadion je izgrađen gotovo preko noći. U Suhopolju se sve vrtjelo oko nogometa. Mještani, pa i stanovnici okolnih mjesta i svi koji su u bilo kojem trenutku i na najmanji mogući način pomogli klubu u njegovom izdizanju izvan županijskih granica, istinski su živjeli za klub i sve ono što se oko njega dešavalo.

Mladost 127. posljednju utakmicu u prvoj ligi odigrala je na domaćem terenu protiv Zagreba, bila je to pirova pobjeda bez imalo slasti. Igrači su po posljednji put uzdignutih čela napustili stadion i pozdravili petstotinjak svojih najvjernijih navijača.

– Sve smo odradili pošteno, no uoči doigravanja odabrali su nas za odstrel. Tako su u prve tri utakmice suci našim igračima podarili čak tridesetak žutih i crvenih kartona, dok smo u posljednjih pet utakmica zaradili samo četiri ”žutka” -izjavio je nakon susreta nasljednik Stanka Poklepovića, Mato Šarić.

23. RUJAN 1999. OZNAČEN JE ”KONAČAN” KRAJ

Ispadanjem iz prve lige, kako to inače i biva, Mladost je pala u niži rang, 2. hrvatsku nogometnu ligu, no 23. veljače 1999. godine svemu je došao kraj. Na izvanrednoj Skupštini kluba doneseno je riješenje – seniorska momčad istupa iz drugoligaškog natjecanja nakon šest odigranih susreta u kojima su zabilježili 4 osvojena boda.

– Nismo ispali iz Prve lige zbog nedostatka kvalitete, već zbog nedostatka sredstava. Od početka prošle sezone klub je napustilo 43 igrača, i to kakvih. Ova odluka o istupanju najviše će štete donijeti mladim igračima koji su se ove godine trebali afirmirati. Na žalost, to sada neće biti moguće. To će biti krah nogometa- zaključak je uprave.

Hrvatski Auxerre, kako su od milja zvali Mladost 127., nestao je sa hrvatske nogometne scene. U više od 60 godina postojanja klub je postao nešto što nikomu osim njih s ovih prostora nije uspjelo. Postali su ponos svoga mjesta, svoje županije, svojih ljudi i svih ostalih navijača koji su stekli. 60 godina trajao je uspon od dna prema vrhu. 60 godina sreće, veselja, pobjeda. 60 godina borbe koja se u konačnici i isplatila. 60 godina trajali su dani ponosa i slave koji su okončani na tužan način. Sve ono što se gradilo svih tih godina, nestalo je u samo godinu dana. Svjetla su ugašena, ostala je samo prazna ljepotica, ljepotica koja je skrivena od pogleda duboko iza krošnji drveća, kao da ne želi da ju itko promatra. A upravo je to ”sramežljivo” zdanje bilo mjesto najvećih nogometnih uspjeha u Suhopolju. Do sada.

(www.icv.hr, mra)