Kakva imena djeci biraju Hrvati? I dalje vode Luka i Mia, evo koja su imena najpopularnija

Freepik

Nekoć su se imena djeci davala po bakama, djedovima, tetama, ujacima, hrvatskim knezovima ili su potomci dobivali jugoslavenska imena, no danas je to prošlost. U Hrvatskoj prevladavaju kratka, efektna imena, mnoga s biblijskom poveznicom te ona strana. U doba globalizacije roditelji vjerojatno računaju i na mogućnosti da im dijete koje nosi internacionalno ime može sutra otići školovati se ili živjeti negdje u inozemstvu, a imenom daju i osobni pečat djetetu nastojeći ga izdvojiti iz mnoštva, piše Večernji.hr.

Prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, među 50 najčešćih muških i ženskih imena djece u 2020. godini prvih deset mjesta zauzimaju imena za djevojčice: Mia, Lucija, Sara, Ema, Nika, Marta, Rita, Mila, Petra, Ana, a za dječake: Luka, David, Jakov, Ivan, Petar, Roko, Matej, Noa, Filip, Mateo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

Među 50 lani najčešće imena za djecu bila su i imena Leon, Mihael, Lukas, Noel, Erik, Liam, Emanuel, Emily, Lota, Aurora, Tia, Emili, Nikol, Lara, Elena, Laura, ali i Maša. Za dječake roditelji su lani najčešće birali ime Luka, koje je dobilo čak njih 870. To je ime popularno u mnogim europskim zemljama, koje imaju i inačice Luca, Lukas, Lucas… Neki smatraju da je na popularnost tog imena utjecao i veliki hit Suzanne Vege „My Name is Luka“ iz 1987. Za djevojčice lani je najpopularnije bilo ime Mia, koje je dobila 531 curica.

Sociolog Ivan Balabanić ističe da se nove generacije roditelja sve više odmiču od tradicionalnih imena poput nekoć popularnih u Jugoslaviji Milan, Dražen, Mladen, Zdravko, kao i od imena hrvatskih knezova Krešimir, Trpimir, Branimir, Domagoj.

– Danas roditelji djeci daju imena koja su uhu ugodnija i u skladu s vlastitim ukusom jer su se nove generacije odmaknule od tradicijske obveze da imena djeci daju po članovima obitelji, zbog čega su nekoć u obiteljima uvijek kružila ista imena. Današnja su imena djece i odraz većih sloboda, individualizma, personalizma jer roditelji više nisu toliko vezani za tradiciju i proširene obitelji – smatra Balabanić.

Domagoj Vidović, stručnjak za imena s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ističe da su podaci o učestalosti osobnih imena djece rođene u 2020. godini odraz trenda izrazito povećanoga udjela stranih imena koji je počeo 1990-ih. Dok je ime tijekom velikoga dijela 20. stoljeća odražavalo pripadnost kolektivu (vjerskoj, etničkoj, pa i političkoj zajednici), danas je odrednica osobne identifikacije.

– Još dok sam ja išao u osnovnu školu potkraj 80-ih, u svakom je razredu postojalo barem jedno ime s više nositelja, a danas u mnogim razredima nema imenjaka. Promjene se događaju znatno brže. Tako je ime Lana, koje je između 2000. i 2011. bilo treće po učestalosti, danas tek 15., a nekoć najčešće žensko ime Marija danas je tek 16. Sve su popularnija i starozavjetna imena. Tako je ime David, koje je u srednjemu vijeku bilo rijetko i ograničeno na dubrovačko područje i Boku kotorsku, dvije godine zaredom prvo po učestalosti, a ime Noa, nekoć iznimno rijetko, trenutačno je osmo po učestalosti. Od kršćanskih se ženskih imena u posljednje vrijeme, pogotovo među Dalmatincima, poprilično rasprostranilo ime Rita, a od muških Roko. Malo me iznenadila činjenica da se po cijeloj Hrvatskoj sve češće nadijeva ime Maro, nekoć svojstveno isključivo dubrovačkomu kraju. Nekoć česta strana muška imena Alen, Denis i Elvis danas su gotovo potpuno istisnula imena Jan i Lukas, osobito u sjevernim hrvatskim krajevima te Noel i Liam.

Očito je u Hrvatskoj dosta ljubitelja Oasisa i Liama Neesona. Ime Ivano pokazuje da popularnost sportaša utječe na nadijevanje imena. Kod djevojčica je već pet godina najčešće osobno ime Mia (nekoć je to u Istri bila pokraćena inačica imena Eufemija), a kod djevojčica su češća imena koja nisu prilagođena hrvatskomu pravopisu i slovopisu, npr. Emily ili Sofia. Moda kratkih imena polako stagnira iako je i danas dosta Ema, Eva, Ena, Lea, Tea… Maša je danas „urbano“ ime, a nekoć je bilo najrasprostranjenije u dalmatinskome zaleđu i Hercegovini. Maša potječe od imena Matija, od kojega potječe i „moderno“ ime Tia – govori Vidović.

Izdvajanje umjesto pripadanja

Narodnih imena sve je manje. S osamostaljivanjem Hrvatske, dodaje Vidović, sve je manji udio imena motiviranih imenima hrvatskih knezova i kraljeva, primjerice Tomislav, Krešimir ili Domagoj, ali i neutralnih iz kojih se nije moglo nazrijeti podrijetlo nositelja (Zoran ili Željko). Ipak, da i tu ima iznimaka, pokazuje sve popularnije ime Borna, koje nose uglavnom dječaci, ali i pokoja djevojčica. Narodno ime Mila, koje je vrhunac popularnosti imalo u kasnome srednjovjekovlju, vratilo se u modu te je osmo po učestalosti među ženskim imenima.

– Čini se da se hrvatski fond osobnih imena sve više globalizira, pa se čak i kršćanska imena zapisuju stranim slovopisom (npr. Noah ili Emily), a već se 30-ak godina osobnim imenom pojedinac nastoji izdvojiti iz mnoštva, dok se nekoć nadijevanjem imena nastojao iskazati osjećaj pripadnosti – zaključuje Vidović.

(vecernji.hr)