GORICA IMA KAPITALCA Kao klinac otišao je u nepoznato, pronašli su ga slučajno u trećeligašu, a sada je član U-21 reprezentacije i kaže da živi svoj san

foto: facebook, HNK Gorica

Mogli bismo reći – dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Naime iako je Borna Sosa bio pod upitnikom za nastup na prvom dijelu Eura U-21 selekcija zbog suspenzije, nakon što mu je potvrđena ozljeda, izbornik mlade hrvatske reprezentacije Igor Bišćan umjesto lijevog beka Stuttgarta poziv je poslao Hrvoju Babecu, veznom igraču Gorice.

Iako je do kraja prvoligaške sezone u HT Prvoj ligi ostalo još osam kola, 21-godišnji veznjak Gorice Hrvoje Babec sasvim sigurno ovu će sezonu jako dugo pamtiti – piše tportal.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

Naime, kao i cijeli velikogorički klub, na najboljem je putu da ostvari zacrtano, to jest izbori nastup u Europi. Osim toga, klub je stigao na korak do finala Hrvatskog nogometnog kupa, a Babecu se ostvarila i životna želja, to jest zaigrao je za hrvatsku reprezentaciju na velikom natjecanju, zaigrao je na Euru U-21. I prema mišljenju analitičara, ostavio je jako dobar dojam, tako da su mnogi uvjereni kako je on “novi kapitalac” kluba iz Velike Gorice.

Međutim, kao i svaki igrač, tako je i Babec prošao trnovit put prije nego je stigao do ‘zvijezda’. Rođen je u Zagrebu, a odrastao je u Virovitici, u kojoj je napravio prve nogometne korake.

– Počeo sam trenirati sa sedam godina u NK Virovitica, ali sam često znao ići na turnire s vršnjacima iz NK Slaven Belupo. I onda su me na jednom turniru primijetili iz NK Osijek, točnije Dino Skender, i zvali su me da preselim k njima. No nisam otišao samo ja, već se zbog mene cijela obitelj preselila u Osijek, koji je postao moj drugi dom- sjetio se svojih nogometnih početaka Babec.

Nakon jedne godine u poznatoj Osijekovoj nogometnoj školi Babec se preselio u Akademiju Krpan & Babić, u kojoj je sazrio kao igrač, ali i stekao veliko nogometno znanje, a za koje je dobio i veliko priznanje. Naime na amaterskom prvenstvu Hrvatske izabran je za najboljeg igrača turnira, a što je bio signal ljudima koji su se brinuli o njemu da ga probaju gurnuti u još jače okružje.

I tako je Babec s 15 godina otišao u Belgiju, točnije u drugoligaški klub Seraing, filijalu francuskog Metza, ali u kojem nije mogao dobiti službeno mjesto jer klub nije udovoljavao strogim Fifinim pravilima, odnosno nije imao adekvatnu školu nogometa. U to vrijeme Hrvatska nije bila i članica EU-a, niti je Babec bio punoljetan.

Ipak, o njegovim se kvalitetama pročulo do Metza, pa su mu ponudili trogodišnji ugovor jer nisu željeli propustiti tako talentiranog igrača.

– To mi je bila posebna životna škola, jer bio sam u njihovom nogometnom internatu, među stotinama igrača iz svih krajeva svijeta. A ja sam se uspio izboriti za kapetansku vrpcu juniorske momčadi, a igrao sam i za B ekipu. Povremeno bih odradio i trening s prvom momčadi. Međutim, koliko god to bilo lijepo, bio mi je i težak period, jer kući sam išao možda dva puta godišnje. Imao sam sreće što sam tada bio i član Hrvatske U-17 reprezentacije, pa sam te pozive koristio za povratak u Hrvatsku. Da nije bilo toga, ne znam kako bih izdržao-.

Novi početak u NK Vihor iz Jelisavca, sela pokraj Našica

Naravno, u nogometnom smislu taj mu je boravak u Francuskoj donio jako puno dobroga.

– I ne samo u nogometnom smislu, već sam naučio francuski jezik, ali se i osamostalio, očvrsnuo. Zbilja je to bilo zahtjevno vrijeme, u kojem sam stasao brže nego moji vršnjaci. Tako da ipak moram reći da nije bilo uzalud-.

Ipak, priliku da zaigra u Metzu nije dočekao.

– Kada mi je istjecao ugovor, ponudili su mi novi, na još jednu godinu. Ali niti taj nije bio profesionalni. Tada sam donio neke krive odluke, slušao sam ljude koje nisam trebao i odlučio sam se maknuti iz Metza. Međutim sve se to rasplitalo u kolovozu, kada su momčadi formirane. Osim toga, Metz je tražio odštetu za moj razvojni put, pa sam hrvatskim klubovima, jer bio sam i nepoznat, bio prevelik zalogaj. Jedina opcija bila mi je povratak u amaterski nogomet i tako sam izabrao NK Vihor iz Jelisavca, sela pokraj Našica, koji se tada natjecao u trećoj ligi-.

Koliko god to zvučalo razočaravajuće, za igrača koji je prije toga trčao francuskim terenima Babecu je i to bila odlična škola.

– Apsolutno. Jer sam tada osjetio pravi seniorski nogomet. Tada mi je trener bio Igor Budiša, koji je pak bio prijatelj Sergeja Jakirovića, te mi je uspio dogovoriti da odem na dva tjedna na probu u Goricu. Dobio sam zeleno svjetlo i od trenera Jakirovića te sportskog direktora Nikoličiusa i predsjednika Črnka. Ono što me posebno iznenadilo to je da sam u sezoni 2019./20. dobio priliku već u prvom kolu, kada sam krenuo od prve minute u svom debitantskom nastupu. Zahvaljujem i treneru Dambrauskasu, a sada i Oreščaninu, na svim minutama i povjerenju. Jer, eto, s 21 godinu imam već 50-ak prvoligaških utakmica u nogama. Potpisao sam ugovor, prvo na tri godine, a potom i do 2024. godine-.

Dakle bit ćete u prilici igrati i toliko željenu Europu, jer na visokom ste trećem mjestu, iza Dinama i Osijeka.

– Jesmo, visoko smo, ali ne smije biti opuštanja. Još se svašta može dogoditi. Iako mislim da smo dovoljno ozbiljni i da ovu priliku nećemo prokockati kako bismo razveselili sve u klubu-.

Imate priliku i ući u finale hrvatskog Kupa. Doduše, trebate u polufinalu izbaciti Dinamo.

– Da, bit će to teška utakmica, ali Kup je uvijek spremao iznenađenja, pa se tome nadamo i mi. Osim toga, igra se samo jedna utakmica, a pitanje je dokle će Dinamo dogurati u Europi i koliko će ih to još jedno natjecanje iscrpiti-.

A tko ne bi volio u Real Madrid?

Igrate na poziciji zadnjeg veznog. Tko vam je uzor?

– Mislim da ne trebamo ići nikamo iz Hrvatske, jer Luka Modrić je taj, najbolji. Od stranih igrača sviđa mi se i njegov suigrač iz Reala, Casemiro-.

A kada preraste Goricu, Hrvatska ili inozemstvo? Ili možda Real, kao Modrić i Casemiro?

– Iskreno, uopće ne razmišljam o tome. Iako sam čuo da postoji već nekoliko upita, koncentriran sam na Goricu. Ha, ha, ha.. A tko ne bi volio u Real Madrid-.

Vrhunac sezone i vama bi mogao biti krajem svibnja, odnosno u lipnju, jer hrvatska U-21 reprezentacija izborila je četvrtfinalni ogled protiv Španjolske.

– A što reći, nego da sam presretan. Baš na dan utakmice protiv Dinama dobio sam poziv iz HNS-a, odnosno kada je potvrđeno da je Sosa ozlijeđen. Čak me poziv malo i iznenadio, jer do tada nisam igrao za U-21 reprezentaciju. I onda dobijem poziv za tako veliko natjecanje. Protiv Portugala sam igrao posljednjih 20-ak minuta, protiv Švicarske cijelu utakmicu te onda protiv Engleza od prve do 67. minute. Naravno, i burno proslavio onaj nevjerojatni Bradarićev gol koji nas je odveo u četvrtfinale. A tamo igramo protiv Španjolske, jednog od favorita turnira. Ali nakon svega više se nikoga ne bojimo i sigurno ćemo dati svoj maksimum, pa da probamo otići još korak dalje, jer trener Bišćan uvjerio nas je da možemo-.

A Kristijan Lovrić, vaš suigrač iz Gorice, uvjerio je sve kako se iz tog kluba može i do hrvatske A reprezentacije.

– Da, on je svima nama najbolji putokaz za to da se uz sva odricanja može do velikog uspjeha. Svatko od nas koji se bavimo nogometom mašta o tome da jednog dana dođe do A reprezentacije, pa tako i ja. Ali ja sam zasad presretan jer ispunio sam već jedan san, odnosno igram u hrvatskom dresu na Europskom prvenstvu. A što će donijeti budućnost, vidjet ćemo – zaključio je skromni, ali i odlučni Hrvoje Babec.

(tportal.hr)