Manuella Brdarić iz Turanovca planinari od svoje četvrte godine, prate je baka Snježana, djed Ivan i medvjedić Memo

Manuella Brdarić (6) iz Turanovca, koju poznanici zovu Ella, vesela je i zanimljiva djevojčica koju svi koji je upoznaju, odmah zavole. Voli cvijeće, životinje i sve u prirodi, no po nečemu se razlikuje od svojih vršnjaka – sa svojih šest godina uživa u planinarenju i bez poteškoća prohoda čak 15 kilometara staze!

Izdržljiva Manuella ljubav prema planinarenju otkrila je, kaže nam njena mama Kristina, sa svega četiri godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

– Manuella je fascinirana planinarenjem. Ljubav prema tom hobiju otkrila je sasvim slučajno, kada je išla na izlet s bakom Snježanom i djedom Ivanom. Nakon toga im nije dala mira, bila je vrlo uporna u želji da ide s njima i doslovno im dosađivala. Kako bi se riješili daljnjih ispitivanja, predložili su joj da krene s njima na izlete planinara, na što je, naravno, odmah pristala i od tada u pratnji bake i djeda već dvije godine ide na izlete i planinari – govori nam mama Kristina.

MALI BORAC

Malena, ali izdržljiva Manuella svoj vrtićki ruksak, koji preko tjedna napuni pernicom, slikovnicom ili dječjom knjigom koju nosi u predškolu u Dječji vrtić „Bubamara“ u Gornjem Bazju, za vikend zamijeni puno težim. Ruksak sprema s bakom, a tada se u njemu nalazi sve što jedan planinar treba imati; od hrane, vode i pribora za jelo, do prve pomoći, šibica, zviždaljke, užeta, prikladne odjeće i ostalog. Kada ga stavi na svoja ramena, spremna je proći svaku rutu, bez žaljenja na umor. Neovisno je li riječ o ravnoj stazi, brdovitoj ili planini.

Obitelj za Manuellu kaže kako je njihovo malo čudo jer je još kao beba bila borac.

– Manuella je kao beba dva puta gotovo umrla. Imala je temperaturne konvulzije od 40°C, a ponekad i više. U bolnici je boravila dosta dugo, ali nije se predavala, borila se do trenutka kad je napokon sve nadvladala. Ona je naš borac. Sada je jaka i zdrava djevojčica. Otkad planinari, vidim da to ima pozitivan utjecaj na nju, i fizički i psihički. Razvijena je kao svako drugo dijete te dobi, samo je nekako izdržljivija, žilavija, jača i ima više energije – kaže otac Josip Brdarić.

PUNA PITANJA

Za ovu vedru i živahnu 6-godišnjakinju u prirodi je biti važnije od bilo kojeg crtića, tableta ili mobitela.

– Jedini hobi joj je planinarenje na koje ide s bakom Snježanom i djedom Ivanom, koji su inače članovi HPD Susedgrada, prijatelja HPD Papuk Virovitica, a posebno je usrećuje kada im se pridruži i teta Viktorija – ispričala nam je Ellina mama.

Mjesta koja je Manuella do sada posjetila i prohodala su razni parkovi prirode, mjesta duž Slavonije i Baranje, ali i Gorskoga kotara kao što, primjerice, Kaubojsko selo gdje je sniman popularni film „Winnetou“. Također uživala je u rijekama diljem Hrvatske, prelijepom jezeru Lokve, a posjetila je i zagonetnu Lokvarsku špilju i bajkovit Ružica grad. Upoznala je dosad više od deset gradova na svojim putovanjima, a raduje se i izletu u Sloveniju, na koji će otići kada se situacija s koronavirusom smiri.

Zamolili smo je da nam ispriča o svojim doživljajima. Začudila nas je razina ozbiljnosti s kojom govori o gotovo svakoj temi. S velikom lakoćom ispričala nam je o markacijama i svemu vezanom uz planinarenje.

– Vidjela sam mnogo znamenitosti i naučila dosta o prirodi. Primjerice, kako se snaći u prirodi i bolje se orijentirati. Vrlo sam znatiželjna i uvijek imam mnoštvo pitanja o svemu što me zanima. Uz planinare sam naučila prepoznati markiranu stazu, što koji znak znači na stazi, a osim bake, djeda i tete u mojim avanturama uz mene obavezno putuje i moj plišani medo Memo – ponosno je rekla Manuella.

Ispričala nam je i kako je njezin djed Ivan, kada pješače i planinare, njihova „metla“.

POŠTUJE PRAVILA

– On je uvijek zadnji. Prvi put mi je objasnio da je to zato što pazi da je svaki član ispred njega, da nitko ne ostaje iza, pa on sve ‘gura’ naprijed, baš kao metla. No, ja mislim da on zapravo uživa u laganoj šetnji – rekla je kroz smijeh i šaputanje Manuella, za koju svi kažu kako je puna energije i uvijek među prvima kada se hoda. No, Manuella zna za pravilo da se nikada ne ide ispred vodiča.

– Iako je zaigrana, vesela i živahna, drži se tog i svih drugih pravila. Tako je naša Ella uvijek prva ili najviše druga do vodiča, jer je brza i voli čuti što vodič govori. Znatiželjna je, ali poslušna. Neće otići na zabranjeno područje, zna da mora poštovati pravila zbog svoje sigurnosti. Zato je svi vole, a ona se sa svima lijepo slaže – rekao je djed Ivan, koji kaže kako s Ellom nema straha da će zalutati, skrenuti ili pasti daleko od očiju koje je prate.

Mala planinarka prije same akcije pak najviše voli spremati „izletničke sendviče”. Točnije, pecivo s hrenovkom koje se jede samo na izletima. Veseli je, kaže nam, i kada peku kobasice i slaninu na štapu, na onim izletima i mjestima gdje je to dozvoljeno.

– Ella ima knjižicu Hrvatskog planinarskog društva Podsused “Četiri godišnja doba“. U knjižicu se stavljaju žigovi za svako godišnje doba kada posjeti Planinarski dom „Kameni svati“, a kada bude imala sva četiri žiga, dobit će značku kao i svi ostali članovi koji su ispunili knjižicu. S obzirom na to da planira na još mnogo izleta, mislimo da će knjižicu vrlo brzo ispuniti – ističe baka Snježana.

Teta Viktorija ističe kako se svaki izlet pomno dogovara s roditeljima. Iako oni ne planinare, moraju znati gdje će se Ella kretati, kako izgleda staza i što će ih sve čekati.

– Kristinina je uvijek zadnja. Zna što je najbolje za Ellu i uvijek je potiče na ovakve aktivnosti jer se pritom uči odgovornosti i samim time postaje zrela za svoje godine. Na ovaj način Ella u potpunosti proživljava svoje djetinjstvo, čak i ljepše nego da je stalno u kući, prikovana za tablet ili televizor. Svjež zrak, duge šetnje i okruženje obitelji su ono što svako dijete treba i što mu može donijeti samo dobrobiti – ističe teta Viktorija, ponosna na svoju nećakinju.

Iako Manuella uživa u šetnji i istraživanju, zahvaljujući planinarskom iskustvu članova obitelji svjesna je da svaka šetnja može donijeti opasnosti i da uvijek treba biti i na oprezu.
Ispričala nam je o susretu sa zmijom u Gorskom kotaru. Manuella zna da u Hrvatskoj postoje i zmije otrovnice pa je stajala jako mirno s bakom dok joj djed nije objasnio o kojoj se vrsti radi.

ŽELJA JOJ JE OKUŠATI SE I U ALPINIZMU

– Presreli smo zmiju na izletu. Baka i ja smo se jako prepale, no djed nam je objasnio da je to sljepić i da nam neće ništa. Naučila sam još jednom zašto je dobro imati dobre tenisice, odnosno gojzerice i dobro paziti gdje stajem – objasnila je ova mala planinarka te nam otkrila da kada odraste, želi isprobati i alpinizam.

Naime, onog trena kada je ugledala alpiniste u park-šumi Golubinjak, alpinizam joj je, kažu baka i djed, postao druga ljubav.

Na kraju razgovora naša aktivna sugovornica poželjela je da više njenih vršnjaka otkriva čari šume, livada, brda, planina, pogotovo u pratnji obitelji kao što to čini i ona. Njena obitelj je čuva i istovremeno uči svemu što treba znati, a tu su i pridruženi članovi one veće, planinarske obitelji kojima je Ella već prirasla srcu i koji su spremni za svako njeno novo pitanje.

– Ako nešto ne znate, planinari će vas sve naučiti kao i mene. Ne trebate se bojati, sve se može savladati, samo se trebate odvažiti na nešto novo – poručila je Ella, koja se već raduje novom izletu, u Istru, na Stazu sedam slapova.

Za kraj ne preostaje nam ništa drugo nego joj poželjeti sretan put, puno zanimljivih staza i priča koje će ispričati kada se sa svojih avantura u prirodi vrati kući.

Mala čuvarica prirodnog blaga

Manuella nam je rekla kako uvijek upozorava druge da se u šumama i prirodi ne smije ništa trgati niti brati. Ističe kako je posebno smeta i ljuti smeće u prirodi.

– Uvijek imam uz sebe vrećicu, kao uostalom i svi planinari, u koju bacam smeće. Ako vidim negdje usput bačeno smeće, pokupim ga i maknem iz prirode – objašnjava vrijedna Ella.

(www.icv.hr, ak, Foto: M. Lovrenc, privatni arhiv)