Uskrsna poruka požeškog biskupa Antuna Škvorčevića

Časna braćo svećenici i đakoni, cijenjeni redovnici i redovnice, poštovani vjeroučitelji, bogoslovi i djelatnici katoličkih škola, dragi vjernici!

U neizvjesnosti i strahu koji zahvaća ljude u sadašnjim svjetskim zbivanjima imaju osobito značenje i snagu Isusove riječi: „Ne budite zabrinuti za život svoj“ (Mt 6,25). Od srca vam čestitam Uskrs sa željom da vas u svim poteškoćama prati blizina uskrslog Gospodina i hrabri nada, utemeljena u njegovoj pobjedi nad smrću.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

Zamka hrvatskog pesimizma

Određena istraživanja javnog mišljenja svrstala su Hrvatsku među zemlje s najvećim brojem pesimističnih ljudi. Polazište tog pesimizma, kako ga prikazuju istraživanja, gotovo isključivo je gospodarsko stanje. Mnogi su zabrinuti za radno mjesto, za materijalna dobra, koja su im potrebna da bi si mogli osigurati osnovne životne potrebe kako to traži suvremeni standard, čija je ljestvica za najveći dio ljudi nedostižno visoko podignuta. S velikim razumijevanjem za navedenu situaciju, istovremeno trebamo se zapitati: jesu li problemi gospodarske naravi uistinu tako uvjetovali život naših građana i oni ne vide dalje od njih te isključivo u njima iščitavaju svoju sadašnjost i budućnost? Iz iskustva nam je dobro poznato da je čovjek dublje biće, nadilazi materijalne potrebe, one ga ne mogu zadovoljiti jer čezne za ostvarenošću na višoj razini postojanja, u kojoj je cilj i smisao njegova životnog puta.

Stoga je razložno zauzimati se za cjelovitog, integralnog čovjeka, kako je govorio Tin Ujević. Pri tom je spomenuti pisac zacijelo mislio ponajprije na čovjeka moralnog integriteta, koji svojim djelovanjem uspostavlja društvene odnose gdje nitko nije zapostavljen ili zakinut u svom ljudskom dostojanstvu, niti u materijalnim dobrima što mu po pravednosti pripadaju. No, tim putem još uvijek ostajemo u okviru ljudskih dosega, ne uključujemo se u svijet Božjih mogućnosti, koje možemo primiti jedino kao dar njegove ljubavi i na taj način postati integralni ljudi u cjelovitosti i punini svoga bića, poput integralnog kruha od cijeloga pšeničnog zrnja, u kojem se krije zdravlje.

Realizam Kraljevstva nebeskog

Isus nas je pozvao da se izdignemo iznad zabrinutosti i pesimizma, koji su ishod računanja samo s onim što mi možemo ostvariti. Uvjerava nas: „Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti, ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odijela?“ (Mt 6,25). I dodaje: „Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se“ (Mt 6, 32-34). Isusov odnos prema čovjekovim materijalnim potrebama utemeljen je na tvrdnji: tražite najprije Kraljevstvo nebesko i njegovu pravednost. U okviru životnih zbivanja i vlastitih očekivanja valja nam dakle oblikovati ljestvicu vrijednosti, imajući na umu da stvarnost Kraljevstva nebeskog daje smisao cijeloj našoj egzistenciji.

Tko gradi svoj život na „jelu“ i na „odijelu“, sav sustav njegova izbora zagušio se, postao je ljudski siromašan, a duhovno prazan kao u bogataša, beskoristan za cilj i svrhu svoga postojanja. Potraga za istinskim vrijednostima, među kojima je prvo Kraljevstvo nebesko, daje značenje svemu drugome, okus životu, stvara mir i budi nadu. Ne radi se dakle o nekom utopijskom bijegu iz povijesne stvarnosti, niti o otuđenju od egzistencijalnih zahtijeva, rada, društvene založenosti. Traganje za Kraljevstvom nebeskim ostvaruje se unutar povijesti, te njegova pravednost oplođuje čovjeka i društvo. Snagom Isusova križa, ljubavi jače od smrti, uspostavljena je pravednost Kraljevstva nebeskog te je ono istinsko i realno polazište za razmišljanje o našoj sadašnjosti i budućnosti i našem djelovanju.

Isusov integralni čovjek

U spomenutom otajstvu utemeljen je Isusov realizam koji nadilazi zabrinutost za ono što ćemo jesti i piti ili u što ćemo se odjenuti, ili naivni optimizam koji je bijeg od tvrde stvarnosti i zauzetosti za boljitak društva. Čovjek ne postaje cjelovito biće kad mu se osigura socijalna pravednost na razini imanja, nego kad postane dionikom Kraljevstva nebeskog, punine postojanja darovane od Boga. Isus se, naime, zauzima za čovjeka smještena u Božje koordinate ljubavi, gdje je punina života i smisla i gdje se jedino ostvaruje integralni čovjek. On nije uzdignut u svoje puno dostojanstvo kad mu se pruži samo ono što mu pripada po raspodjeli materijalnih dobara, na koja ima pravo jer ih je Bog stvorio jednako za svakog čovjeka. I nije pitanje što njemu pripada, da ima jesti i piti i u što se odjenuti, nego kome on osobno pripada.

Tek kad čovjek u potpunosti pripada Bogu, ljubavi koja preobražava, ostvaren je kao integralno biće, po kojem dobiva smisao i njegovo jelo i njegovo odijelo, a briga za zemaljsko kao neizostavna čovjekova zadaća oslobođena je njegovih sebičnih pohlepnih nagnuća. On postaje uravnoteženo biće, usklađeno s duhovnim frekvencijama po kojima se ostvaruje njegova pripadnost Božjim koordinatama ljubavi. Integralni čovjek nema ništa s integralizmom, kao tvrdom jednostranom pozicijom na koju je svedeno njegovo postojanje. Kršćanin vjeruje u Bogočovjeka Isusa Krista, gdje ljudsko i Božansko ne isključuje jedno drugo, nego je u službi punine, oslobođenja od zarobljenosti zlom snagom ljubavi, očitovane u Isusovu križu. Istinsko kršćanstvo ne trpi maniheizam, po kojem je čovjekova tjelesnost manje važna ili vrjednija od duhovne dimenzije. Ono se zauzima za integralnog čovjeka, gdje je duhovno nosiva sastavnica tjelesnog, a tjelesno daje duhovnoj sastavnici konkretnost jedinstvene i neponovljive osobe.

Uskrsni ispit savjesti

Pozivam vas da na Uskrs uz pomoć Ispita savjesti Tina Ujevića provjerimo nismo li ograničili sebe na uske materijalne okvire, te nam nedostaje ono što se može ostvariti samo slijedeći moralna načela i vjernošću Isusu Kristu i tako biti integralni, cjeloviti ljudi, realisti, utemeljeni u Isusovu daru pobjede nad smrću, punine života u Kraljevstvu nebeskom.

Postavimo si s Ujevićem i ponešto neugodna pitanja i dopustimo da nas ona uvjere u ispravnost našeg odabira: “Nije li nas dakle stid jesti kruh, a ne raditi, piti vodu i vino, a ne oduševljavati i ne biti oduševljen, imati odjeću i obuću, a ne imati milosrđa, imati sobu, svjetlo i ogrjev, a ne biti stvaratelji, djelitelji, okupljači, osloboditelji? Nije li nas dakle stid što smo na slobodi, a ne mislimo na one što su u tamnici? Što smo u biblioteci, a ne mislimo na one u tvornici? (…) Što smo u pozadini, a ne mislimo na one na putu? Nije li nas dakle stid što smo djeca radnika i seljaka, a preziremo i odnemarujemo radnike i seljake? Nije li nas dakle stid što smo daroviti, a neplodni? (…) I što svoje najljepše, najčasnije ideje potrošimo po kafanama u dokonim ćaskanjima koja možda stvaraju besjednike, ali ne potpune ljude i čelične karaktere. Ustanimo jednom za ljudsku dušu, za otkupljenje čitavog čovjeka, svečovjeka, moralnog i ekonomskog, navijestimo rat svim tiranijama. (…) Razrušimo granice mržnje i međašnike predrasuda; organizirajmo legije nauke i duhovnog oslobođenja. Budimo jednom na koncu konca ono što nijesmo nikada integralno bili, ali budimo to ovaj put integralno: budimo ljudi!“ (Tin Ujević, Ispit savjesti, str. 36-37.)

Zahvalni Isusu Kristu što je svojom pobjedom nad smrću omogućio da postanemo integralni ljudi, posvjedočimo mu na Uskrs vjernost i predanje: „U tebi nam je radost sva, u tebi nam je nada sva, u tebi žića kras, u tebi vječni spas!“

Hrabreći vas da ustrajete na Božjem putu, sve vas od srca pozdravlja i blagoslivlja – vaš biskup Antun.