KULTURNI MOZAIK U povodu izložbe „Zlatovez na području istočne Hrvatske“ razgovaramo s etnologinjom Janjom Juzbašić

blank
Foto: I. Borbaš

U povodu gostujuće izložbe Zavičajnog muzeja „Stjepan Gruber“ iz Županje pod nazivom „Zlatovez na području istočne Hrvatske“ koja je otvorena u Gradskom muzeju Virovitica u našem Kulturnom mozaiku ugostili smo njenu autoricu, etnologinju mr. sc. Janju Juzbašić, inače ravnateljicu Zavičajnog muzeja „Stjepan Gruber“ iz Županje i ujedno autoricu knjige „Slavonski zlatovez“.

Zlatovez je izvorni slavonski znamen, s pravom priznat slavonski suvenir koji je rješenjem Ministarstva kulture proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Riječ je o posebnoj i iznimno zahtjevnoj tehnici ručnoga rada koja je postala odraz i simbol identiteta Slavonije, a sve u svrhu kontinuirane brige i potpore očuvanju tog neprocjenjivog umijeća

Zlatovez pripada skupini najskupocjenijih tradicijskih vezova čija je pojava i izrada, prema dosadašnjim spoznajama, uvelike ovisila o imovinskom stanju obitelji. Samo su si dobrostojeće obitelji mogle priuštiti nabavu zlatnoga konca i materijala po tada vrlo visokim cijenama i osigurati izvedbu izuzetno svečanoga ruha i drugih predmeta urešenih zlatovezom.

U okviru ove izložbe u Gradskom muzeju u Virovitici izloženi su različiti tradicijski predmeti urešeni zlatovezom jer upravo oni po nekim specifičnostima i nadasve svojom skupocjenošću predstavljaju još jedan vid umješnosti slavonskih, baranjskih i srijemskih Šokica u kreiranju i oblikovanju svečanoga ruha, ali i ostalih svečanih predmeta. A kolika je zapravo vrijednost zlatoveza i po čemu je on tako poseban, otkrila nam je etnologinja Janja Juzbašić.

– To je vezilačka vještina, jedna vrsta najbogatijeg i najskupocjenijeg veza, čija je najveća vrijednost upravo u zlatnoj niti. Evo za malu usporedbu, trebalo je prodati jednu kravu ili konja da bi se moglo izvesti jedno zlatom vezeno ruho, ono najsvečanije koje se sastoji od oglavlja na kojemu se pojavljuje zlatovez, pa od onih osnovnih dijelova rubine, skuta, oplećke, ženske košulje i do naravno marame i pregače koja je također uvijek bila u skladu s tim ruhom vezena zlatovezom. Imamo čak i cipele i torbice koje su se uz to vezle, tako da se nekada govorilo da je neka djevojaka ili cura sva u zlatu – istaknula je naša sugovornica.

Ova izložba obuhvaća uistinu jedno veliko područje, područje istočne Hrvatske. Pričom o tom najbogatijem i najskupocjenijem vezu u Slavoniji i šire Janja Juzbašić se bavila desetak godina, puno je na tome radila, istraživala, a rezultat je i knjiga “Slavonski zlatovez” koja donosi prelijepe fotografije i mnoštvo zanimljivih podataka. Riječ je o knjizi koja predstavlja svojevrsnu enciklopediju znanja o tom skupocjenom vezu, a podijeljena je na nekoliko cjelina, tematski obrađujući zlatovez od početaka i prvih pojavnosti do današnjih dana i suvremenih uporaba. U pripremi materijala za knjigu obradila je velik broj izvora, a ističu se predmeti iz muzejskih i privatnih zbirki te fotografije, arhivski izvori, terenska istraživanja te razgovori s kazivačima. Osim toga, u ovoj bogatoj monografiji iznijela je i pregled udruga samostalnih zlatovezilja i zlatovezaca te ukazala na dosadašnje aktivnosti i drugih aktera (udruga i kulturnih ustanova) u nastojanju očuvanja zlatoveza.

– Moja istraživanja započela su s vinkovačkim i županjskim krajem, ali nadovezala su se i na ostale dijelove istočne Hrvatske. Cilj mi je bio obići muzeje i vidjeti što se skriva u tim etnografskim zbirkama gdje je zaista čitavo bogatstvo, počevši od Đakova, Slavonskoga Broda, Vinkovaca… Istraživanje je trajalo još od 2004./05. godine kada sam za potrebe svog stalnog postava u Županji obrađivala zlatovez. Došla sam do saznanja da je poslije Domovinskog rata došlo do obnove zlatoveza, pa čak i u onim krajevima gdje on nije u prošlosti bio zastupljen. Prošla sam brojne muzeje, neke privatne zbirke i na temelju tih prikupljenih podataka 2007./08. godine postavljena je prva izložba o zlatovezu, a onda su bile organizirane i pojedinačne.

ZLATOVEZ JE PRISTIZAO IZ EUROPSKIH KRAJEVA, ALI I BIZANTA, PA ČAK I IZ EGIPATSKIH KULTURA

U svojim istraživanjima i znanstvenim radovima došla sam do saznanja da je zlatovez pristizao iz europskih krajeva, na plemićkom ruhu, kod svećenstva, zlatovezom se ukrašavalo i ruho kraljevskim obiteljima i visokom plemstvu, zlatna nit se pojavljivala i na zastavama, čak su i neki suci imali nekakve dijelove koji su vezeni zlatovezom, a pojavljuje se i na vojnim odorama. Primjerice, u Austriji, u Linzu, postojale su škole veza, a u muzeju se čuvaju podaci, kompletne knjige sačuvanih svih uzoraka i  svih vrsta vezova, samih postupaka veza, pa čak i popis svih djevojaka koje su prošle kroz tu školu, među kojima ima i djevojaka iz naših hrvatskih krajeva. To su bile učiteljice, a taj vez je bio prisutan u školama kroz program domaćinstva. Osim s tog europskoga tla, postoje podaci koji ukazuju i na utjecaj s Istoka, preko Turske, Bosne i Hercegovine, a zlatovez se može promatrati i iz egipatskih kultura, utjecaja Grka i Rimljana.

Na našem području zlatovez je svoje posebno mjesto našao upravo na narodnim nošnjama u Slavoniji, a granica ide uz sela Brodsko-posavske županije do Nove Gradiške, potom gore prema Virovitici nešto slabije, a onda najviše ovaj istočni dio Đakovo, Vinkovci, Valpovo, Ilok, Vukovar i naravno onda se to proteže na Baranju, pa čak i Vojvodinu. Prema pisanim podacima prva veća pojava zlatoveza, same zlatne niti zabilježena je 1860. godine u Slavoniji.

Zlatovez se u muzejima čuva umotan u finim, tankim beskiselinskim papirima, a žene su ga najčešće čuvale umotano u bijelo platno, da ne dolazi u doticaj sa suncem i vlagom – napomenula je etnologinja Juzbašić.

ZLATOVEZ I NA ZAŠTITNIM MASKAMA

Zlatovez se većinom nalazi na dijelovima nošnji, ali u modernijem i suvremenijem kontekstu našao je svoje mjesto i na uporabnim predmetima kao što su boce, čaše, kutije za nakit i slično. Osim toga, promijenio se i način izvođenja zlatoveza, pa on tako prelazi iz rukotvorne vještine u strojno vezenje koje je, u nekim slučajevima, izvedeno čak i računalnim programima.

– Najstariji primjerak zlatoveza zabilježen je na oglavljima udanih žena, a onda kasnije i na maramama. Poslije Domovinskog rata pojavljuju se raznorazni suveniri pa se tako zlatovez nalazi na bocama, torbicama, pa čak i u ovo doba koronavirusa svoje je mjesto našao i na zaštitnim maskama. Posjetitelji mogu i na našoj izložbi vidjeti dvije takve maske. To su dizajnerske maske, naših poznatih dizajnera. Butik Mara u Zagrebu prvi je, koliko je meni poznato, lansirao jednu takvu masku sa zlatovezom – istaknula je Juzbašić.

Da bi se ta tradicija prenijela na mlade, da ih se uči raznim tehnikama izrade zlatoveza, organiziraju se i radionice izrade na kojima se promovira zlatovez.

Svi koji posjete ovu izložbu u Gradskom muzeju moći će se uvjeriti u ljepotu tog slavonskog suvenira, vidjeti prekrasne muške i ženske tradicionalne svečane nošnje, posebice županjskog kraja koje su bogate upravo tom vrstom veza.  

Zaslužna za ovu izložbu i suradnju sa županjskim muzejom je viša kustosica i etnologinja Gradskog muzeja Virovitica Jasmina Jurković Petras.

– Dugi niz godina kroz različite tekstove, savjete i općenito muzejski rad provlačila se ideja dovesti jednu ovakvu bogatu izložbu u naš kraj. Iako virovitičko područje nažalost nema tehniku zlatoveza, ne poznaje je, to je toliko rašireno u ovoj našoj bogatoj Slavoniji da smo željeli našim posjetiteljima pružiti priliku da vide to veliko bogatstvo rukotvorskog umijeća ženske i muške narodne nošnje. Suradnja je naravno došla ponajprije zahvaljujući financijskim sredstvima Ministarstva kulture, ali i dobroj suradnji naših institucija i naravno gradova koji nas podupiru, Virovitice i Županje, koji su zajedničkim snagama onda poduprli ovaj naš projekt. Vjerujem da će izložba imati dobar prijem kod naših posjetitelja, da će ovo bogatstvo Slavonije koje se obično može vidjeti na raznim našim manifestacijama i televizijskim emisijama poželjeti vidjeti uživo u ovoj našoj prekrasnoj velikoj izložbenoj dvorani. Izložba je otvorena do 10. lipnja i veselimo se naravno svim posjetiteljima koji će nas posjetiti u prostoru Gradskog muzeja Virovitica u velikoj izložbenoj dvorani – istaknula je na kraju Jasmina Jurković Petras.

(www.icv.hr, rtk)