Učenici Srednje škole Stjepana Sulimanca Pitomača imaju pravu “školu za život”

„Kako je bilo u školi, sine?“. „Ah, dobro. Danas smo pobrali par hektara kamilice i opljevili mladi luk. Onda smo u plastenicima pazili kako napreduje povrće, a zatim smo u radionici gledali kolege koje su radile nešto na drljačama.“ Ovako otprilike zvuči razgovor učenika Srednje škole Stjepana Sulimanca u Pitomači, smjera poljoprivredni gospodarstvenik, kad s nastave stigne kući.

Jer, nastava je ovdje zaista praktična škola za život. Neki od njih dolaze na nju „tradicionalno“ – biciklom ili autobusom, ali i – traktorom (naravno, nakon položene vozačke dozvole).

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

Od prvog razreda učenici svladavaju znanja, kompetencije i stvarno iskustvo u plasteniku i na polju, kako bi danas-sutra, kad završe školovanje, preuzeli posao na OPG-u od svojih roditelja ili otvorili nešto svoje.

Škola koju pohađa oko 250 učenika u šest različitih zanimanja (mehaničar poljoprivredne mehanizacije, poljoprivredni gospodarstvenik, agroturistički tehničar, kuhar, konobar, upravni referent te poslovni tajnik) samo u posljednjih godinu dana sudjeluje i provodi projekte vrijedne oko 100 milijuna kuna. U svakom segmentu radi se na tome da nova generacija učenika ima bolje uvjete, znanja, opremu i mogućnosti od prethodne, kako bi po završetku nastavila obrazovanje na jednom od fakulteta ili odmah potražila svoje mjesto na tržištu rada.  

IMG_20210526_090710

RIJETKI S EKOLOŠKIM CERTIFIKATOM

Uz modernu računalnu opremu i poljoprivrednu mehanizaciju, laboratorij, suvremene učionice, praktikume, imaju tako i vlastite plastenike i zemlju koju obrađuju i na kojoj uzgajaju kamilicu, zob, soju, heljdu, ječam, suncokret (sve u ekološkoj proizvodnji) te povrće. Proizvedeno koriste za potrebe škole i svoj restoran Stara pivnica, koja svaki dan, radi i gablece za 12 pitomačkih tvrtki. Višak proizvoda prodaju i koriste za novu opremu, strojeve, učionicu, edukacije.

Ovih dana zanimljivo ih je vidjeti u berbi kamilice. I to ne bilo kakve, već organski uzgojene kamilice na 17 hektara. Državno zemljište, koje je škola dobila na korištenje na rok od 25 godina, izolirano od drugih parcela i u blizini rijeke Drave danas je mjesto na kojem se uzgaja kamilica s ekološkim certifikatom Austria Bio Garantie. Očekivan prinos, s obzirom na prilike, ali i dodatnu agrotehniku (košnja, plijevljenje korova pomoću štrigla i prihrana ekološkim gnojivima putem lista), je oko 600 kilograma po hektaru. Dnevno su brali oko šest sušara.

IMG_20210526_092447

Među rijetkima u Europi ova se škola može podičiti ekološkim certifikatom za svoj proizvod – kamilicu, a uskoro podižu i ljestvicu više. Naime, škola se priprema i prilagođava kako bi dobila UTZ certifikat – najprestižniji svjetski certifikat u organskoj i ekološkoj proizvodnji. Ponos je to i škole, nastavnika, suradnika i učenika koji kroz teoretski i praktičan rad dobivaju izvrsnu podlogu za svoju poslovnu budućnost u poljoprivredi. A škola – konkretnu korist.  

– Svu našu kamilicu otkupljuje lokalna tvrtka Plantaže d.o.o. iz Pitomače, a koju potom, koliko znamo, distribuiraju u nekoliko zemalja Europske unije, pa i šire. Osim za čajeve, kamilica će se iskoristiti i za potrebe farmaceutske industrije. Iako nam zbog vremena ove godine radovi kasne oko dva tjedna, ovih dana uspijevamo dovršiti berbu na kojoj uz učenike rade i nastavnici i suradnici, pa smo u zadovoljavajućim rokovima uspjeli organizirati i berbu, sušenje i distribuciju  – ističe Josip Ivoš, ravnatelj škole koja je sastavni dio Regionalnog centra kompetencija Panonika.

VIŠE PRAKSE, MANJE TEORIJE

Riječ je o projektu vrijednom 80 milijuna kuna čiji je nositelj Poljoprivredno-prehrambena škola u Požegi, a pitomačka srednja škola im je partner. Ovo partnerstvo školi omogućuje nastavak rada na podizanju kompetencija i znanja. Na praksu im, kaže ravnatelj Ivoš, dolaze učenici iz drugih poljoprivrednih škola, studenti, pa i profesori s Agronomskog fakulteta. Zbog svog pristupa nastavi i rezultatima, Ministarstvo obrazovanja i znanosti njihovu školu ističe kao primjer dobre prakse i putokaz za ostale.

A prakse, kad je već o njoj riječ, itekako ima.

-I prije našeg iskustva, istraživanja su pokazala kako djeca stječu puno bolja znanja ako uče kroz rad. Mi im zato nastojimo osigurati više praktične nastave nego one teorijske. Dakle, primjenjujemo takva znanja koja učenici mogu iskoristiti na otvorenom, konkretnom i živom primjeru i koje će im pomoći u kasnijem životu – ističe ravnatelj Ivoš. Tako istovremeno stječu i radne navike, dobivaju uvid u poljoprivrednu proizvodnju, ali i cijeli proces koji podrazumijeva odgovornost, ozbiljnost i rad.

U POLJE PA U ŠKOLU

Potvrđuje nam to i učenik Luka Erdelji (16) iz Pitomače, koji pohađa 2. razred smjera poljoprivredni gospodarstvenik. S kolegama iz razreda istovarao je kamilicu na mjestu nekadašnje karaule, kad je traktor s beračem napunio spremnik. -Iako sada ovdje radimo na kamilici, imamo posla i sa lukom, grahom, graškom. Treba pljeviti, saditi, paziti. Imamo ovdje svoju parcelu i za nju smo zaduženi – priča nam Luka koji kaže kako je upisao ovu školu „da može doma osnovati svoj OPG kad završi i da može dobro pomagati svojima“. Jedinac je, a posla uvijek ima.

-Imamo doma dosta zemlje, 15 rali kamilice, 25 rali duhana, oko 15 rali kukuruza. Bude dana da se dignem u pet ujutro, prvo u naše polje, pa na traktor ili u bus pa u školu. Onda nakon škole opet na oranicu – priča nam Luka, dok vilama okreće kamilicu na traktorskoj prikolici. I on i kolege iz razreda naučili su raditi – poljoprivreda treba slugu, a ne gospodara, pa nema mjesta za gunđanje i ljutnju ni kad si umoran ni kada ti je teško, ni kada bi radije možda sjedio u učionici i buljio u prazno pod odmorom. Luka i drugi iz njegovog smjera će i ljeti, dok ostali đaci imaju dvomjesečnu pauzu, dolaziti u školu i brinuti o povrću u plastenicima i kulturama na oranicama koje se moraju pobrati u roku.

Dok je Luka radio na kamilici, njegov kolega Marijan Felindeš iz Bušetine pljevio je u gredici bijeli i crveni luk, pazeći na malč. – I doma ovo radim, dobro, nije baš da pljevim, ali radim sa svojima, imamo duhan, maline, nešto voćki – kaže nam Marijan koji posao u poljoprivredi opisuje kao zanimljiv.

-Praksa nije naporna, lagana je. Najviše volim raditi u duhanu kod kuće, ponajprije jer se od njega danas najviše zaradi. U budućnosti, ako budem imao nešto svoje, sadit ću samo duhan – konkretan je Marijan.

DRONOM DO POTREBNIH INFORMACIJA

Škola višak proizvoda proda, a novac uloži u potrebno – najčešće je to oprema.  U poljoprivredi to znači koristiti dronove za analizu štetnika, uočavanje korova, bolesti, manjak hranjiva. Marko Kovač, koordinator na projektu Regionalnog centra kompetencija Panonika, objašnjava kako škola koristi dron za dobivanje specifičnih i potrebnih informacija s poljoprivrednih površina  pomoću sofisticiranih kamera.

-Dron je danas jako dobar alat u poljoprivredi jer, osobito za male površine, informacije možete dobiti u datom trenutku. Slikovito, uzmete dron, odete na lokaciju, snimite i vidite o čemu se radi i u čemu je problem na konkretnom terenu. Uz detekciju štetnika i bolesti, izvrstan su alat i za procjenu šteta od elementarnih nepogoda. Omogućuju nam snimke koje rade rezolucije centimetar puta centimetar, tako da, ako površinu snimite nisko, možete doslovno „u list“ vidjeti u čemu leži problem – slikovito nam objašnjava.

IMG_20210526_094540

Škola nastavlja raditi na ulaganjima i podizanju kvalitete u samoj agrotehnici proizvodnje. Podižu kompetencije i znanja učenicima, omogućavajući im upoznati se s posljednjim trendovima u poljoprivredi, uzgoju, obradi tla, prihrani, branju, zaštiti od nametnika i bolesti biljaka.

Kad govore o poljoprivrednom gospodarstveniku, M. Kovač kaže da onda govore o želji da učenicima omoguće ono znanje koje će im pomoći da odmah nakon škole znaju samostalno voditi vlastiti OPG.

Zainteresirati mlade za nešto danas je zadaća možda teža nego ikad, pa škola radi I na tome da programi koje moraju proći budu zanimljivi, aktualni i primjenjivi.

-Ako napravite suhoparan program, nikakva nova oprema učenika neće sama zainteresirati, po sebi. Pravi put je da ih se što više uključi u korištenje svega, da vide smisao u tome što uče, da steknu dobre radne navike i znanja koja će im trebati. Kod moderne tehnologije to je plus, jer vam danas omogućuje da imate uvid u dijelove na kojima gubite, pokazuje vam načine kako proizvoditi bolje i kvalitetnije i kako ostvariti onaj višak u prihodu koji vam je potreban – zaključuje M. Kovač. (www.icv.hr, mlo)