UPOZNAJTE NIKU I LEU KOZLINGER Virovitičkim blizankama sport je u krvi, a ni pandemija koronavirusa nije ih zaustavila u brojnim uspjesima

Blizanke Nika i Lea, rođene 17. prosinca 2005. godine, stižu iz prave sportske obitelji. Majka Mirjana bavila se atletikom i nastupala za Dinamo-Zrinjevac, a bila je i uspješna reprezentativka u sprinterskim disciplinama u juniorskoj konkurenciji s brojnim osvojenim medaljama, kako na domaćim, tako i na međunarodnim natjecanjima, dok je otac Goran također cijeli svoj život posvetio sportu, ponajviše obnašajući posao profesora tjelesne i zdravstvene kulture i trenera. U mladosti, kao natjecatelj, prolazio je kroz razne sportove da bi na kraju odabrao poziv sportskog pedagoga i trenera.

Ako pitate Niku i Leu, upravo je tata Goran glavni “krivac” za njihov ulazak u “sportski život”, koji se u njihovom slučaju njeguje od malih nogu. Sve je započelo još u vrtiću, kada su nastupile na svojoj prvoj vrtićkoj olimpijadi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

-Sjećam se, bilo je to 23. svibnja 2012. godine. Virovitički Dječji vrtić “Cvrčak” osvojio je prvo mjesto na 11. Olimpijskom festivalu dječjih vrtića Virovitičko-podravske županije održanom u Pitomači. Nika je bila treća u skoku u dalj, a Lea druga u bacanju loptice – kaže nam otac Goran o sportskim počecima njegovih kćeri.

Velik je utjecaj sporta na formiranje osobnosti, a uključivanje u organiziranu sportsku aktivnost koja je primjerena dobi može izrazito povoljno utjecati na razvoj mlade osobe i usaditi joj neke vrijedne kvalitete. Vođene time, aktivno se nastavljaju baviti sportom za vrijeme svog osnovnoškolskog obrazovanja, a ubrzo počinju ostvarivati i zapažene rezultate.

Nika i Lea bile su sastavni dio mnogih školskih sportskih selekcija, ali najveću ljubav razvile su prema atletici i košarci, sportovima u kojima su, ispostavit će se kasnije, ostvarile sjajne rezultate. Iako su uspješne u oba sporta, kako i same kažu, draža im je atletika.

-Atletika je više individualni sport i tu ovisimo same o sebi. Košarka je ekipni sport, a tu je za uspjeh uključeno nekoliko faktora na koje je ponekad teško utjecati. Tu ovisimo o još četiri igračice, barem kada govorimo o početnoj petorci, o tome kako su one raspoložene, koliko su mislima u utakmici i kako su se pripremale za susret – kaže nam Nika.

Za razliku od Nike, kojoj je glavni cilj u atletici pomaknuti neke svoje granice, odnosno “rušiti” osobne rekorde, Lea “puca” na najveći domet, a to je hrvatska reprezentacija.

-Cilj mi je dospjeti u hrvatsku atletsku reprezentaciju. Kao najveći uspjeh dosad moram istaknuti titulu državnih prvakinja u štafeti, kao i titulu državnih prvakinja u konkurenciji šestih razreda ekipno i pojedinačno. Ja sam bila prva u skoku u dalj, a Nika prva u utrci na 100 metara – istaknula je Lea, kojoj je upravo skok u dalj najdraža atletska disciplina.

Pod “palicom” oca Gorana treniraju redovito, koliko im školske obveze dozvoljavaju, a inače nastupaju za zagrebački Agram.

-Prilikom posjete jednom od atletskih kampova u Zagrebu, uočili su nas ljudi iz Agrama i pozvali da postanemo članice njihovog kluba. Tada još nije bilo atletskih klubova u Virovitici tako da smo odmah pristale i ta suradnja traje i dan danas. Treniramo u Virovitici, a kad se ukaže prilika, a to je obično za vrijeme ljetnih praznika, tada putujemo u Zagreb gdje treniramo zajedno s Agramovcima. U Zagrebu imamo baku i djeda, tako da spojimo ugodno s korisnim – govori Nika.

Spomenuti rezultati samo su djelić svega što su ostavile iza sebe, barem kada govorimo o uspjesima u atletici – popularnoj “kraljici” sportova. Odličan rezultat polučile su početkom 2016. godine u 1. kolu Hrvatske atletske lige Sjever, tada u kategoriji limačica, kada su se zapravo i počele natjecati pod bojama Agrama. Istrčavši 9.22 na 60 metara pobjedničku utrku imala je Nika, dok je Lea također istrčala utrku ispod 10 sekundi (9.80) što joj je bilo dovoljno za sedmo mjesto. Uz zlatnu medalju, Nika se ‘okitila’ i broncom na skoku u dalj gdje je skočila preko četiri metra, točnije 4.09. Posebno uspješan bio je vortex gdje je pobjednica bila upravo Lea bacivši 31.76 čime je uvjerljivo bila najbolji sudionik ove discipline. Teško je i nabrojati sve odlične rezultate u proteklih nekoliko godina, a o brojnim uspjesima svjedoči više od 150 osvojenih medalja.

Nika je bila pobjednica Prvenstva Hrvatske u višebojima, što je svakako, najveći pojedinačni uspjeh uz brojne pobjede u sprinterskim disciplinama i skoku u dalj na raznim natjecanjima od Hrvatske atletske lige Sjever, do Erste plave lige i školskih natjecanja na najvišoj razini, gdje se često na pobjedničkom postolju našla zajedno sa sestrom Leom.
Zajedno su na postolju često bile i na različitim uličnim utrkama kao što su naša virovitička “1234” do utka u Zadru, Daruvaru, Slatini, Sv. Filipu i Jakovu…

Po uspjesima, ništa manje ne zaostaje niti košarka. Velike ambicije koje Lea ima u atletici, Nika ima na “parketu”. Cilj je hrvatska ženska košarkaška reprezentacija. Obje najčešće igraju na “jedinici”, odnosno poziciji playmakera, što je, kako u šali kaže Nika, “mozak” cijele ekipe, ali po potrebi igraju i druge vanjske pozicije, obje se ističu iznimno dobrom obranom.

Košarkom su se počele baviti kroz školska natjecanja, gdje su se istaknule, pa ih je primjetio i trener Robert Fritz, te ih prije 4 godine pozvao da nastupaju za ŽKK Virovitica, a budući da su većinu cura poznavale iz školskih ekipa, nije ih trebalo dugo nagovarati. Obje su često nastupale na All Star utakmicama Regije Sjever, a Nika je jednu sezonu bila izabrana i za najbolju igračicu All Star turnira.

Uspješne virovitičke blizanke okitile su se i titulom najboljih sportašica Osnovne škole “Ivane Brlić Mažuranić”, koje su, unatoč pandemiji koronavirusa, nedostatku treninga i prekinutih natjecanja, bile uvjerljivo najbolje.

-Riječ je o bodovima koji se skupljaju u cijelom osnovnoškolskom obrazovanju. Na kraju se zbrajaju bodovi koje smo ostvarili na dotad održanim natjecanjima. Ja sam bila prva s 417,5 bodova, a rezultat bi bio daleko bolji da su održana sva natjecanja, no i taj broj bodova daleko je najveći od kad postoji natjecanje za najsportaša/icu. Naime, zbog pandemije koronavirusa većina je natjecanja prekinuta pa je zbog ravnopravnosti bio dogovor da bodovi koje smo ostvarili za vrijeme pohađanja 8. razreda ne budu uračunati – kaže Nika s naglaskom da je upravo u zadnjoj godini školovanja jedan od većih rezultata bio i četvrto mjesto na državnom natjecanju u košarci, koje također nije uračunato u konačni zbroj bodova.

Zbog situacije s koronavirusom nije završena ni košarkaška kadetska liga regije Sjever u kojoj je Nika dva kola prije kraja uvjerljivo vodila na listi strijelaca, a ekipa je zauzimala trenutno 2. mjesto.

Sada pohađaju prvi razred Gimnazije Petra Preradovića u Virovitici – smjer prirodoslovno-matematički, a u moru svih treninga i školskih obaveza pronalaze i vremena za svoje hobije. Doduše, nemaju ga puno, ali pokušavaju ga iskoristiti što je kvalitetnije moguće.

-Gimnaziju smo izabrale zbog odlične podloge koja je preduvjet za izbor fakulteta nakon srednjoškolskog obrazovanja. Smatramo da će nas gimnazija najbolje pripremiti i naučiti za sve ono što slijedi nakon ove četiri godine – kaže Nika te kroz smijeh dodaje kako je Kineziološki fakultet, kao možda i logičan slijed događaja, ipak “zadnja” opcija.

-U slobodno vrijeme, uz redovitu igru i druženje s kućnim ljubimcima, najviše volim svirati klavir. Uz sve to, naravno, pronađem vremena i za druženje s prijateljima – dodaje Lea.

Viroviticu i Virovitičko-podravsku županiju predstavljale su na brojnim natjecanjima diljem Hrvatske. Bez odricanja nema ništa, a trud, rad i želju sestara Kozlinger za vlastitim napretkom, najviše su prepoznali u virovitičkim “Brlićima”.

-Ova škola zaista puno daje za sportaše. Nebrojeno puta izašli su nam u susret, ne samo što se tiče treninga, već i izostanaka s nastave zbog raznih natjecanja, a tu je puno razumijevanja imala i učiteljica Jasna Resler, koja nas je podržavala u svim aktivnostima, a čini to i sada kad je otišla u zasluženu mirovinu. Uglavnom, cure su imale podršku svih u školi, ali i jaku konkurenciju osim međusobno, još od vrtićkih dana jaka konkurencija bila je Laura Oršulić koja je trenutno kandidatkinja za kadetsku rukometnu reprezentaciju, a tu je i Klara Crnoja, također uspješna rukometašica, s kojom su se borile na raznim kros i uličnim utrkama, ali i bile dio zajedničke ekipe na brojnim školskim natjecanima kroz koje su ih također uspješno vodili u rukometu Maja Grdić, a u kros natjecanjima Zlatko Tot. Imati jaku konkurenciju je doista jako bitno da bi se ostvario dobar uspjeh – ističe tata Goran, te naglašava kako je bavljenje sportom odlično za podizanje vlastitih tjelesnih sposobnosti, ali ono još bitnije je to da se čovjek kroz cijeli taj put prožet treninzima i natjecanjima izgradi kao osoba, stekne disciplinu i psihološki očvrsne jer se svakodnevno suočava s mini pobjedama i mini porazima, a upravo su ti porazi najbolja lekcija, odnosno učenje na vlastitim greškama i ispravljanje istih, kako bi na kraju došao do željenog cilja.

U kojem će smjeru nastaviti sestre Kozlinger i kakva će ostvarenja postići, ostaje nam za vidjeti, a mi im na njihovom sportskom putu želimo puno sreće i uspjeha.

(www.icv.hr, ts, foto: privatni arhiv, M. Rođak, AK “Agram”, R. Branđolica)

[g-gallery gid=”631702″]