Ni kiša nije spriječila mnogobrojnu publiku da uživa uz legendarnog Željka Bebeka na Orahovačkom jezeru

blank

Pjevalo je i plesalo staro i mlado, jer rock je ta glazba koja nikada neće umrijeti, a Željko Bebek jedan je od rijetkih pjevača koji “traje vječno”.

Niti kiša nije spriječila publiku da se sjati na Orahovačko jezero i uživa u istinskim hitovima, bilo to iz vremena Bijelog Dugmeta, ili solo Bebekove karijere, pa sve do njegovih najnovijih hitova.

-Bilo je doista odlično i hvala svima koji su po ovom vremenu došli na jezero. Iako je sve počelo dobro, kada smo dočekali Željka nije padalo, no baš pred početak koncerta je počelo, a tijekom se i baš onako spustilo. No, niti to nije zasmetalo nikome, niti legendarnom Bebeku da održi vrhunski koncert. Danas nastavljamo s tamburom i nadam se boljem vremenu – rekao je orahovački gradonačelnik Saša Rister.

Bebek-4_900x600

Željko Bebek, kada se popeo na pozornicu nakon izvedbe druge pjesme, jednog od novijih hitova “Ono nešto naše”, obratio se vjernoj publici u Orahovici.

-Jako se lijepo vratiti ponovno u Orahovici, posebno na ovo vaše prelijepo jezero. Hvala od srca što se po ovoj kiši i ovakvom vremenu došli u ovako velikom broju, tražili prijevoze da stignete da se ovdje svi zajedno odlično zabavimo. Ni kiša nam ne može ništa, ajmo… – rekao je Bebek i nastavio s “Prvakom svijeta” koji on baš i je, jer čovjek koji ima 75 godina nosi u sebi srce 20-godišnjaka, jednostavno neumoran i neuništiv.

-Mokra sam do kože, ali nema veze, Bebek se ne propušta. Ostajemo do kraja pa kako bude – rekla je negdje u pola koncerta Marijana iz Čačinaca, a njena sumještanka Kornelija koja je rodom iz malog mjesta Duzluk, prigradskog naselja Orahovice kojem jezero pripada, ovako je opisala koncert i ambijent.

Bebek-7_900x600

-Uživancija na kiši. U prvim redovima, pokisla do kože, ali srce je na mjestu. Bebek je predivan, pun energije, glas vauuuu. Šteta što je vrijeme pokvarilo ugođaj, mada sam ja uživala, napjevala se i naplesala. I na kraju uživala sam u hodanju po barama uz muževo gunđanje i sve to ni manje ni više nego u mom Duzluku – poručila je Kornelija.

Iako smo izdvojili dojmove dvije Čačinčanke, kroz kapljice kiše nije bilo teško vidjeti registarske tablice iz svih gradova ovog dijela Slavonije, jer Bebek je ipak Bebek i samo jedan.

(www.icv.hr, vg, foto: V. Grgurić)