Nakon provedenog javnog natječaja, Upravno vijeće Veleučilišta u Virovitici na sjednici održanoj 15. studenog jednoglasno je za dekana izabralo doc.dr.sc. Dejana Tubića na četverogodišnji mandat, no ono što novom dekanu predstavlja veliko zadovoljstvo, ali i teret u pozitivnom smislu je činjenica da mu je i Stručno vijeće Veleučilišta nakon provedenog tajnog glasovanja također dalo jednoglasnu potporu. Sve je to zasluga velikoga truda, rada i odricanja koje je na putu od asistenta do dekana prošao, o čemu nam je ispričao u eteru ICV radija, gostujući u emisiji Informativka.
Naime, 2012. godine u Viroviticu iz Osijeka je, kako kaže, došao prvenstveno zbog ljubavi. Tamo je tijekom studiranja upoznao sadašnju suprugu, rođenu Virovitičanku, a onda kako je nastupilo vrijeme krize i zabrana zapošljavanja, upravo mu se u Virovitici ukazala i prilika za zaposlenjem na tadašnjoj Visokoj školi za menadžment u turizmu i informatici.
– Iskreno, nisam mislio da ću raditi u visokom obrazovanju, dapače šalio sam se da se neću „udati“, ali na kraju sam se evo „udao“ u Viroviticu i do dana današnjega nisam požalio zbog toga što sam došao i zbog koga sam došao. Smatram da Virovitica ima perspektivu za svakog mladog čovjeka, perspektivu za obitelj i za posao – s osmjehom na licu govori nam dekan te s posebnim zadovoljstvom ističe – Virovitica je jedan od mojih najuspješnijih odabira u životu i što se tiče karijere i što se tiče privatnog života.
Iako sve izgleda vrlo jednostavno, put koji je prošao nije bio nimalo lak jer doći do titule jednog od najmlađih doktora znanosti sa samo 30 godina i to u kratkom roku od 2 godine i 9 mjeseci, ukazuje na činjenicu da je bilo potrebno puno odricanja, no ono što ističe je potpora obitelji koja je u ovom cjelokupnom procesu najvažnija i na kojoj im je izuzetno zahvalan. Svoje prve radne navike, učenje o životnim vrijednostima, trud i zalaganje naučio je radeći na tržnici sa svojim roditeljima pa zbog toga danas može reći kako nije sramota raditi bilo koju vrstu posla jer svaki posao nosi svoje dobrobiti o čemu govori i svojim studentima. Osim teorijskog znanja, cilj mu je, kaže, poticati studente na razmišljanje, na osobni razvoj i učiti ih biti čovjekom. Najveća mu je nagrada, priča nam, na kraju njihova studijskog putovanja, stisak ruke i rečenica „bili ste u pravu“. Dodaje kako uz sve čestitke koje je ovih dana primio, sportskim žargonom rečeno srce mu „zaigra“ na pozive i čestitke bivših studenta.
Kada je došao na tadašnju Visoku školu, 2012. godine, ambicija za postati dekanom nije bilo, no postojali su određeni ciljevi koje je jedan za drugim ispunjavao.
– Presudan je moj karakter jer kada sam upisao doktorat cilj mi je bio završiti ga u 3 godine, iako je prosjek i više od 8 godina, ja sam ga uspio završiti za 2 godine i 9 mjeseci. Nakon toga cilj mi je bio postati predavačem i ići u nastavu, a onda postati docentom i višim predavačem. Želio sam se profilirati u jednom sektoru, a to je sektor ruralnog turizma i mislim da sam tu relativno uspio jer je Veleučilište postalo prepoznatljivo upravo po ruralnom turizmu i mi jedini u Hrvatskoj izvodimo taj studijski program – s punim pravom ponosno govori Dejan Tubić.
Iza njega su deseci objavljenih radova, autor je prve znanstvene knjige o ruralnom turizmu u Hrvatskoj, a početkom nove godine izlazi i druga knjiga koja će također biti znanstvena, a predstavljat će svojevrstan spoj teorije, znanosti i praktičnih iskustava onih koji su uključeni u turistički sektor.
Osim toga ima i jasnu viziju Veleučilišta, ali i samoga sebe.
– Prolazeći sve stepenice od najniže do sada najviše, dobio sam jednu stvarnu sliku stvari koje moje kolege muče, za čime čeznu, što im je potrebno, koji su to problemi, ali i koje su to dobre stvari. Ne želim biti samo šef na papiru, želim biti lider koji će svojim radom, ponašanjem i rezultatima pokazati kako ići dalje i biti „motor“ koji će probuditi moje kolege da još više rade – perspektivno ističe Tubić kojemu je želja da Veleučilište postane produžena ruka gospodarstvu za što ima sve potrebne preduvjete.
Ono na čemu će se zasigurno raditi, ističe, je uređenje potkrovlja u smislu uspostavljanja malih poduzetničkih inkubatora i prostora koji će se iznajmljivati tvrtkama kroz što će se postići stipendiranje studenata, ali i mogućnost obavljanja stručne prakse što malo koja visokoškolska institucija ima. Na kraju, garantira da će iza njega zasigurno ostati unaprijeđeni studijski programi, povećana stručna i znanstvena djelatnost, projektna aktivnost i suradnja s realnim sektorom na jednoj višoj razini.
(www.icv.hr, iv)