Još jedan vikend proslave blagdan Sv. Martina je iza nas. Slavilo se na svim krajevima županije, pa tako i u Pitomači, točnije u Otrovanskom bregu. Da je to velika tradicija i u Podravini dokazuje i Mlado pajdaštvo „Lagvi“ koji se već skoro tri desetljeća okupljaju za Martinje ne bi li proslavili, za sve vinogradare i vinoljupce, taj sveti dan.
– Od 1992. godine smo se krenuli sastajati u vrijeme Martinja i nakon dvije godine, 1994. smo službeno postali Mlado pajdaštvo „Lagvi“ i nastavili obnašati tradiciju kako su to nekada radili i naši stari – ispričao je Željko Barčan te kaže kako svako pajdaštvo ima takav specifičan naziv.
– Naziv „Lagvi“ je zapravo došao vrlo jednostavno. Pošto se je nekada vino, odnosno mošt spremao u drvene bačve – lagve, a pošto obnašamo tradiciju krštenja mošta tako smo i mi nazvali društvo – dodaje.
Iako je broj pajdaških društva velik, ipak s godinama neka društva jednostavno ne opstaju. No, iako danas živimo u nekim malo drugačijim vremenima, ovo društvo nikada nije propustilo ni jednu proslavu Martinja i uvijek su svi na broju.
– U društvu nas ima 13 i jedno smo od rijetkih društava koje je ostalo isto od prvog dana, isti nas je broj i isti ljudi. Također smo i jedno od rijetkih, a možda i jedini ovdje na našem području, koje zapravo ima kompletan svoj tamburaški bend u društvu – ističe Željko B.
Hrane, mladog vina, pjesme i svirke povodom Martinja nikad ne nedostaje ovoj ekipi jer svake godine Martinje se slavi kod jednog od člana ekipe, odnosno pajdaša. Da bi obavili krštenje mošta kako treba za to su potrebni: kućedomaćin, biškup, ministrant, mužikaš, ravnatelj stola, pomoćnik ravnatelja stola, vunzbacitelj, sudec, potikač, kum ili kuma i ostali pajdaši, gosti.
– Na svakom Martinju, ali i Vincekovu, biramo tko je sljedeći kućedomaćin. Međusobno se dogovorimo i tako bude. Svake godine biramo i tko će imati koju ulogu za vrijeme ceremonije i uvijek je različito. Nikad se nije dogodilo da netko dvije godine za redom ima istu ulogu, osim biškupa, on nam je svake godine isti jer stvarno najbolje odradi tu ulogu – kaže ovogodišnji kućedomaćin Ivica Kirin.
– Ove godine kum, koji odgovara umjesto mošta, je Siniša Jurić koji je prvi put na ovakvoj ceremoniji krštenja mošta – dodaje Ivica K.
Martinjske špelancije (govorancije) temelje se na poznatim Križevačkim štatutima. Špelancije se razlikuju od mjesta do mjesta, od društva do društva.
– Kompletan obred malo je drugačiji u smislu da biskup i ministrant dolaze sa tamjanom i u tom vremenu sviramo pjesmu. Pa između nekih litanija ide prigodna pjesma i naravno sve one govorancije kako je i običaj, tako da stvarno se trudimo odraditi to najbolje što znamo – dodaje Željko B.
Zaštitnik vinara i vinograda, slavi se svake godine u cijeloj Hrvatskoj. Smatra se jednim od najveselijih blagdana u našoj zemlji. Na dan sv. Martina, 11. studenog, stoljećima se održava ceremonija krštenja mošta, a centralno mjesto na bogatoj martinjskoj trpezi zauzima zasigurno dobra hrana i dobra kapljica mladog vina.
– Najbitnije od svega je srce i volja, dobro društvo i da se jednostavno barem jednom godišnje zabavi i opusti uz dobru pjesmu i još bolju čašu vina – za kraj ističe Željko Barčan.
(www.icv.hr, ib)
