Puppet tour 2021./2022. naziv je putujuće izložbe koju do 5. ožujka možete pogledati u predvorju Gradskog muzeja Virovitica. Radi se o izložbi zanimljivih karikaturnih ručno rađenih lutaka osječke ilustratorice i dizajnerice Mile Lončar. Lutke su rađene isključivo od reciklirajućih tekstilnih materijala, veličine su oko 35 centimetara i izvedene su u 3D obliku, a prikazuju poznate osobe iz svijeta umjetnosti, glazbe, estrade, književnosti, znanosti i politike.
Posjetitelji će tako moći vidjeti nadasve zabavnu ekipu lutkica – od Josipe Lisac, Kurta Cobaina, Arsena i Gabi, Maje Šuput, Einsteina, Jadranke Kosor, Vladimira Šeksa, pa čak i Ivice Kirina.
Pomno odabrani detalji odjeće i obuće, naglašene fizičke osobine, kao i detalji rekvizita javnih osoba upotpunjuju lutke i opći vizualni doživljaj osoba koje interpretiraju.
Osim izrade ovih lutkica Mila Lončar je ilustrirala i dječju slikovnicu „Majstorica Nola popravlja tatu“ spisateljice Silvije Šesto recikliranjem oblikujući cijelu priču i likove u 3D minijaturnom stilu, a s njom priprema i slikovnicu za odrasle s lutkama poznatih ličnosti „Crodiseja ili Milina arka“. Oblikovala je i protagoniste svijeta stripa Nikole Plečka (Nik Titanik).
Ova izložba bila nam je stoga odličan povod za razgovor s ovom vrlo simpatičnom i nadasve kreativnom Osječankom, da saznamo tko je ustvari Mila Lončar, čime se sve bavi, od kuda crpi inspiraciju, kako nastaju njezine lutke, čime nas novim planira oduševiti…
ODMALENA OKRUŽENA KREATIVNOŠĆU I UMJETNOSTI
Na likovnoj sceni Mila Lončar nije nepoznato ime. Rođena je 1980. godine u Osijeku, završila je školu primijenjenih umjetnosti i po struci je dizajnerica odjeće. Zaposlena je u najpoznatijoj osječkoj tvrtki za grafički dizajn, u Lega-Lega brandu koji se bavi dizajnom i prodajom osječkih motiva. Zanima se raznim kreativnim stvarima i izražava u mnogim tehnikama. Svijet oblikovanja tekstila, ručni rad i reciklaža materijala trenutno je najviše zaokupljaju i nekako su u središtu njezinog izričaja.
– Odmalena sam okružena likovnim stvarima. Odrasla sam u umjetničkoj obitelji: majka i brat su slikali, a sestra i tata su više vukli na tekstil, a ja sam miks svega. Mene je sve zanimalo, a budući da sam najmlađa, uvijek su mi svi u svemu ugađali i poticali me na štošta kreativno. Uvijek sam se bolje izražavala likovno, kroz modeliranje, slikanje, nego verbalno ili književno. Stoga stalno nešto radim rukama, učim, istražujem, igram se. To mi je u krvi i ono što me, uz obitelj, najviše raduje. Tako sam se u 2019. bavila izrađivanjem 2D karikatura, godinu prije šivala sam razne dodatke, prije toga reciklirala pleteninu i radila vilenjačke kapute… – otkrila nam je ova svestrana umjetnica.
Od 2019. članica je Hrvatskog društva karikaturista, a od sredine listopada 2020. godine počela se baviti sasvim drugačijim poslom – svoju je kreativnost sasvim spontano okrenula u smjeru izrade lutkica poznatih osoba od žice i tekstila. Do sada je izradila više od 150 lutaka koje su, osim u privatnom vlasništvu, bile izložene kroz putujuću izložbu Puppet Tour.
PUPPET TOUR
Izložba je krenula iz Knjižnice Kustošija u Zagrebu gdje je u veljači 2021. godine izložen prvi postav lutaka, a od tamo je izložba sljedećih godinu dana selila po gradovima Hrvatske, Splitu, Rijeci, Bjelovaru, Đurđevcu, Koprivnica, Karlovcu, Donjem Miholjcu, Novoj Gradiški, Zaprešiću, Osijeku… A kako je sve počelo?
– Pa sve je zapravo počelo sasvim spontano. Budući da sam se ranije bavila crtanjem 2D karikatura, spisateljica Silvija Šesto pozvala me da joj ilustriram dječju slikovnicu „Majstorica Nola popravlja tatu“ i to putem 3D modeliranja, koristeći reciklirane materijale te minijaturne lutke, veličine oko 7 cm. Nakon što sam završila slikovnicu, bilo mi je dosadno i poželjela sam energiju i kreativnost koju sam imala negdje usmjeriti pa sam od Silvije tražila da mi da bilo kakav tekst i da radim po nekoj priči, da isprobam nešto novo, izrađivati veće lutke, 30-40 cm. Dala mi je priču za koju je trebalo napraviti princa i princezu, nešto kao ljubav u doba korone. Princezu sam napravila odmah, a kad sam došla do princa, birala sam da bude Britanac, riđokos, s pjegicama… I u jednom trenutku lutka koja je trebala biti princ podsjetila me na predstojnicu Klinike za infektivne bolesti Alemku Markotić. Zamijenila sam samo narančastu kosu plavom i to je bilo to. Nakon toga odlučila sam probati izraditi još neku poznatu ličnost i tako je krenulo, Goran Bare, Gobac, Dino Dvornik – priča Mila.
I mnogi drugi poznati inspirirali su je da ih na sebi svojstven način izradi kao lutke od starih majica, krpa, dijelova odbačenih plišanaca i drugih materijala. Oduševljenje koje izazivaju Miline lutke uopće ne čudi jer su one doista vjerne “kopije svojih originala”.
– Najvažnije je uhvatiti portret, izraz lica, pogoditi nešto specifično da se lik prepozna. Kostur svake lutke je žičana konstrukcija po kojoj namatam konop ili vunu, a nakon što napravim konstrukciju, idem na završni dio koji svaku lutku čini specifičnom. Sve lutke izrađujem isključivo od recikliranog materijala kojem sam sklona otkad znam za sebe. Koristim žicu, tekstil, vruće ljepilo, iglu i konac. Nakon što izvučem osnovne poteze iglom i koncem počinjem raditi oči, nos, usta, uši… To je ustvari najteži dio. Vrlo je sitno i izazovno izvući te dijelove u tekstilu vrućim ljepilom – pojašnjava.
Vrlo je radišna i kad krene s izradom lutke, želi biti gotova isti dan, a kreacije se u njenog glavi naprosto množe.
– Na listi mi je još podosta likova, no ono što volim kod sebe je što se prepustim i dopustim si napraviti sve što mi padne na pamet. Radim puno u jako malo vremena. Naravno uz sve to tu je i moj posao koji obožavam, obitelj, dijete, život općenito. Iščekivanje da vidim hoću li moći izvući tu karakteristiku tog lika koji sam izabrala i hoću li nekoga uspjeti nasmijati, ono je što me na kraju najviše razveseli. To me na neki način i iščupalo iz ovog ludila uslijed koronavirusa, da mogu nasmijati nekoga barem na minut – kaže Mila.
NAJVAŽNIJE JOJ JE RADITI ONO ŠTO JE VESELI
Ova svestrana i iznimno draga i simpatična umjetnica naglasila je kako uživa u stvaranju više nego ikad. Svaku tehniku koju je proučavala, otkrila i savladala dalje primjenjujem na nove ideje, a posebno je vesele radionice s djecom koja rado sudjeluju u „reciklažnom stvaralaštvu“ s kojim se ne susreću često i svaki novi projekt koji uključuje kreativan rad.
– Trenutno sam fokusirana na rad. Vidjet ćemo kamo će me taj put navesti i odluke koje donosim dovesti. Nikada ne znam što je sljedeće, volim iznenaditi samu sebe, tako da ne razmišljam što bi moglo biti sljedeće. Ništa ne planiram. Uzdam se u svoju inteligenciju, pamet, kreativnost i vjerujem da idem u skladu s onim što osjećam. Bitno mi je da sam sretna, zdrava i da me to što radim – veseli. Dok je to tako, sigurna sam da mogu nekog nasmijati, nekome bolesnom pomoći. Samo želim donijeti dobre odluke u pravim trenucima – otkrila nam je na kraju Mila Lončar.
(www.icv.hr, rtk; foto: R. Turković Kasumović)