Orahovačka Udruga Jaglac ove godine slavi 20 godina rada, posjetio ih njihov osnivač Ivica Azenić: “Jaglac je moje dijete na koje sam jako ponosan”

Udruga osoba s intelektualnim teškoćama ”Jaglac” Orahovica ove godine slavi svoj veliki jubilej, 20 godina više nego uspješnog rada i djelovanja. Svake godine ova udruga je sve jača i uspješnija, puno se radi, a korisnici uživaju u svakom provedenom trenutku u udruzi. U povodu obljetnice Jaglac radi monografiju i dokumentarni film o svojih 20 godina u kojem će o osnivanju ove udruge govoriti njen osnivač Ivica Azenić. Ivica Azenić je Vukovarac, vukovarski branitelj koji je nakon izvlačenja iz ranjenog grada posao doveo prvo u Našice, a potom i u Orahovicu gdje se doselio sa suprugom, kćerkom i sinom s teškoćama u razvoju. 

– Moj dolazak u Orahovicu bio je jedan splet okolnosti. Naime, radio sam u Vukovaru i hrvatskim telekomunikacijama i posao me nakon rata u Vukovaru i izlaska iz logora doveo u Našice. Živio sam tada u Kučancima kod supruginih roditelja. Nakon rada u Našicama dobio sam ponudu doći raditi u Orahovici što sam vrlo rado prihvatio. Tako sam došao u ovaj lijepi grad i danas mogu reći kako sam presretan što sam dio svog života proveo ovdje – započeo je Azenić koji je u Orahovici, uz posao koji je radio, krenuo u ugostiteljske vode i Orahovčanima poznat objekt ”Bezdan” pretvorio u respektabilan restoran ”San”.

– Početkom 1992. godine kada sam došao imao sam veliku podršku mnogih ljudi u ovom gradu koji su mi pomogli i u ovome, za mene, potpuno novom poslu. 1993. mi je jedan prijatelj ponudio da preuzmem taj ugostiteljski objekt i iako nisam ništa znao u ugostiteljstvu, uhvatio sam se u koštac jer za mene nikad i nigdje nije bilo prepreka. U Orahovicu sam došao raditi i boriti se za svoju obitelj i bio spreman sve za njih učiniti. Taj posao je uspio, restoran je bio posjećen i cijenjen i to me jako veselilo – nastavio Azenić i onda je krenula njegova najveća priča u gradu podno Ružice. Kako je roditelj osobe s intelektualnim teškoćama boreći će za dobrobit svoga djeteta krenuo je u osnivanje Udruge za osobe s mentalnom retardacijom i kluba Jaglac.

– Sve je to jedan poseban životni put, kada smo došli ovamo i saživjeli s ovom sredinom, 2001. sam shvatio da je prvo mom sinu potrebno nešto da živi, u gradu nije imao socijalizacije, društva, prijatelja, komunikacije, bio je osuđen na kuću i dvorište. To me ponukalo da probam nešto pokrenuti, a budući da sam u iz Vukovara 1991. između ostalog izašao i kao predsjednik Društva za pomoć mentalno-retardiranim osobama, razmišljao sam što bi u Orahovici bilo dobro u tom mjeru učiniti. Prvo sam u jesen 2001. krenuo u okupljanje osoba s invaliditetom kako bi vidio ima li uopće smisla nešto osnivati, a tu mi je puno pomogla Ivanka Kufner i njen CSS – priča Azenić koji je potom dobio veliku podršku običnih ljudi koji nisu imali nikakve veze s osobama u potrebi.

– Moj glavni cilj, to ću sada reći, bez fige u džepu, je da bude bolje mom djetetu, ali ako bude dobro njemu bit će i drugima i u tom pravcu sam radio. Prišli su mi ljudi kao prijatelji, koji su vidjeli da je ovom gradu to potrebno i krenuli zajedno samnom raditi. Veliku pomoć imali smo od Mirjane Buneta-Knežević stručnjaka defektologa iz sve te dobre duše krenuli smo razbijati jednu tabu temu. Kako bi bili pravna osoba, iskoristio sam prigodu da pri Društvu za pomoć mentalno-retardiranim osobama Slatina pokrenemo Klub ”Jaglac” i 3. prosinca 2001. na Svjetski dna osoba s invaliditetom skupili smo se u orahovačkom ”penzionercu” i svi su bili iznenađeni iznimno velikim brojem takvih osoba i oduševljeni tom idejom osnivanje udruge ili kluba. Tu su ti roditelji i osobe shvatili da nisu sami, da ih u Orahovici i okolici ima puno i da radimo jednu jako veliku i humanu stvar – nastavlja Azenić koji je potom krenuo u borbu za prostor pa je klub prvo dobio na korištenje prostor u orahovačkom Crvenom križu, točnije prostor HSP-a da bi napokon ubrzo našili svoj prvi dom.

– Vrlo brzo uključilo se još ljudi koji su shvatili što donosimo ovome gradu i posebno tim ljudima i tako smo se zajedno krenuli boriti prvo za osnivanje svoje udruge. 15. veljače 2002. osnovali smo Udrugu za pomoć osobama s mentalnom-retardacijom u koju smo smjestili naš Klub Jaglac i bilo je to jedno od većih okupljanja u gradskoj vijećnici. Vrlo brzo Turistička zajednica grada Orahovice i tadašnji predsjednik Vlado Grgić ustupili su nam svoj prostor, a mi smo ga naravno morali službeno i od Grada zatražiti. Na svečanom domjenku nakon osnivačke skupštine, tadašnji gradonačelnik Viktor Čelant došao je k nama s viješću da je tadašnje gradsko tijelo koje o tome odlučuje, našoj udruzi odobrilo prostor i dobili smo svoj prvi dom – prisjeća se Azenić.

Tako je sve krenulo, a ostalo je povijest, i to itekako bogata, jer je Jaglac danas jedna od najaktivniji udruga ovoga tipa u Hrvatskoj te jedna od najaktivnijih u Orahovici.

– Danas kada se vratim unazad i sjetim se kako neki roditelji nisu vjerovali da njihovo dijete s teškoćama može više od onoga što je pružalo kod kuće pa se vrlo brzo uvjerili u suprotno. Njihova djeca su dolaskom u udrugu postala druge osobe, postali samostalni koliko to mogu biti, socijalizacijske vještine, komunikacija među njima, ta toplina je donijela jednu revoluciju među osobama s invaliditetom u ovome gradu. Zato danas moram reći da sam sretan i ponosan što je moje dijete, kako ja zovem Jaglac, danas stabilni 20-godišnjak, jak i čvrst i tu je za osobe kojima je sve ovo bilo i namijenjeno i oni su sretni. Ova udruga je krenula od nule, ali u samo nekoliko dana od prvog koraka se širila poput jaglaca u proljeće, kada prvi nikne širi se nevjerojatnom brzinom i osvaja još većom ljepotom. Danas tvrdim da je od jednog malog jaglaca cijeli Papuk prekrivenim predivnim jaglacima i moja je duša zato puna – zaključio je osnivač udruge Jaglac Ivica Azenić koji će zasigurno zlatnim slovima biti upisan u povijest grada Orahovice jer je tvorac jedne predivne i humane udruge koja godinama čuva najljepši osmijeh, osmijeh života.

(www.icv.hr, vg)

- PROMO -

 

 

Povezane vijesti

Skip to content