Stvaraju, lijepe, šivaju, oblikuju, izrezuju pozivnice za vjenčanja, kuharice, ukrasne i transportne kutije, ekološke torbe, tunike od prirodnih materijala, suknje i bluze s ručno izrađenim vezom…
Oni su pomoćni kartonažeri i krojači. Do petka, 8. travnja traje „njihov tjedan“ u Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Virovitica (COOR).
COOR, naime, od jučer (ponedjeljak) u okviru Dana otvorenih vrata srednje škole svim zainteresiranima omogućuje uvid u njihova dva pomoćna zanimanja. Srednju školu za pomoćnog kartonažera i pomoćnog krojača/krojačicu u COOR-u Virovitica danas pohađa ukupno 17 učenika u tri razreda, a ove godine imaju i prve maturante, njih ukupno devet.
Do petka je stoga svima upućen poziv da dođu u COOR te otkriju koje sve talente i sposobnosti mogu ovdje razviti nakon osnovne škole, ali i potražiti vrijednu radnu snagu za svoj obrt ili tvrtku u budućnosti.
RAZBIJANJE PREDRASUDA
Kako kaže ravnateljica Stanislava Đurčević, u okviru Dana otvorenih vrata cilj im je predstaviti što učenici rade i za što se osposobljavaju. Prilika je ovo i za razbijanje predrasuda kojima su, nažalost, još uvijek obavijeni djeca s teškoćama u razvoju. Ovdje na konkretnim primjerima pokazuju kako su ostvarili brojne potencijale samo zato jer je netko vjerovao u njih i pokazao im što sve mogu.
-S jedne strane, Dani otvorenih vrata su važni zbog svih naših budućih učenika. Voljeli bi smo da se svi učenici s teškoćama u razvoju diljem naše županije koji su možda u djelomičnim programima u svojim školama i koji osnovnu školu ne polaze u našem COOR-u, pobliže upoznaju s našim zanimanjima. Ovdje smo im na raspolaganju za sva pitanja. S druge strane, Dani služe tome da pozornost skrenemo na probleme vezane za buduće zapošljavanje naših učenika, kao i na naše potrebe koje se odnose na novu opremu i strojeve, kojima bismo našim učenicima mogli omogućiti još kvalitetnije obrazovanje – ističe.
Učenici koji se školuju za pomoćnog krojača/krojačicu na raspolaganju imaju prostranu i modernu krojačku radionicu. Oni koji su za svoje zvanje odabrali pomoćnog kartonažera, praktični dio nastave odrađuju u virovitičkim tvrtkama Grafiti Becker te Grafoprojekt. Ova suradnja s privatnim sektorom jako raduje djelatnike Centra, kao i same učenike.
-Poslodavci su prepoznali naše učenike kao vrijedne, dobro osposobljene i korisne u svojoj firmi. A našim učenicima je to zapravo prilika da upoznaju samo tržište rada, vide stvarno stanje i što ih čeka u potencijalnom zapošljavanju – ističe S. Đurčević koja zahvaljuje poduzetnicima, kao i gradskoj tvrtki Flora VTC koji su dosad učenicima ukazali priliku za praksu ili konkretno zaposlenje.
ČESTO PREPUŠTENI ZAVODU
Ove godine pred učenike i roditelje postavlja se važno pitanje-što nakon srednje škole? Sustav, nažalost, još uvijek nema adekvatnu podršku osobama s invaliditetom u smislu rješenja koje će ih dočekati čim prime svjedodžbu o završetku škole u ruku.
Mnogi završe na Zavodu za zapošljavanje i uhvate rijetke prilike za posao putem udruga i projekata. Zato je sva pozornost usmjerena na poslodavca i njegovo razumijevanje.
Jer, kako kaže ravnateljica Đurčević, mlada osoba koja izlazi iz COOR-a sa svojim vještinama i znanjem još uvijek će trebati veće razumijevanje poslodavca u odnosu na prosječnog zaposlenika.
-Briga i nas i roditelja okrenuta je pitanjima: gdje će naći posao, je li tržište rada spremno za njih? Brinemo se tko će im pomoći u prvim koracima ako i ostvare nekakvo zapošljavanje. Trebat će im neko vrijeme da se snađu u konkretnoj situaciji, pa i da doputuju do posla, kao i to da pravilno raspolažu svojom prvom plaćom. Sve su to izazovi koji ih čekaju već za koji mjesec pa se nadamo da će dio tih pitanja riješiti poslodavci koji će im pružiti priliku da kod njih ostvare svoje prvo radno mjesto – u nadi kaže ravnateljica.
Inače, kako bi potaknula zapošljavanje osoba s invaliditetom, država je omogućila niz pogodnosti i mjera. Između ostalog, i to da sama pune dvije godine snosi teret cijelog zaposlenja, od plaće i doprinosa, kako bi potaknula poslodavce da bez ikakvog troška omoguće osobama s invaliditetom zaposlenje u njihovoj tvrtki.
Koliko će poslodavaca iskoristiti tu priliku, znat će se već na jesen.
KORISNI I CENTRU I ZAJEDNICI
Do tada, mladi uče osnove, ali i detalje svog budućeg posla. Posjetili smo ih u njihovim učionicama i radionicama i puno toga saznali.
Nastavnik Vedran Stanić pomoćnim je kartonažerima objašnjavao o vrstama kutija i njihovoj izradi. Uputio nas je na činjenicu kako je većina nastavnika srednje škole došla iz realnog sektora. On sam radio je u nizu firmi vezanih uz grafički dizajn.
-Svaki nastavnik svoje veliko iskustvo i znanje uz pomoć stručnih suradnika Centra želi prenijeti učenicima kako bi se oni završetkom školovanja što bolje uklopili u tržište rada. Unatoč velikim zadacima trudimo se zadržati vedro ozračje koje vlada u školi te pomažemo učenicima naći svoje mjesto među vršnjacima kako bi se osjećali ugodno i prihvaćeno – kaže V. Stanić.
Škola surađuje i s drugim školama u Virovitici i Hrvatskoj, među kojima su Tehnička škola, Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju Zagreb i srednja škola Centra za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači iz Splita. Posebno ističe suradnju s URIHOM Zagreb (Ustanovom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom).
-Nastavnici pomažu učenicima i njihovim roditeljima i prilikom prijava na natječaje za dodjelu stipendija kao pomoći za školovanje te u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje pomažemo prilikom pronalaženja zaposlenja te pratimo učenike na njihovim poslovima kako bi se što lakše adaptirali u poslovno okruženje- kaže V. Stanić.
Hvali suradnju s tvrtkama u kojima učenici odrađuju dio svoje stručne prakse. Učenicima je to vrijedna prilika iz prve ruke saznati o tržištu rada i svom budućem zanimanju.
Da voli mjeriti, rezati i koristiti skalpel u radu, kaže nam Filip, kojeg smo zatekli da oblikuje kutiju za pizzu. Radio je već i druge kutije, kaže nam, od ukrasnih do drugih vrsta. I kod kuće mu je najdraže nešto sklapati i vidjeti što sve može nastati od komada kartona ili papira.
Kristijan kaže kako mu je lijepo na nastavi te da na njoj koristi predmete koje ima na raspolaganju u radu.
LUSTERI I POLICE OD PAPIRA I KARTONA
Nastavnica Maja Paloš Gavrilović objašnjava kako se na brojne načine mogu iskoristiti materijali poput kartona ili papira, a kojeg i posebno skupljaju u školi, budući da su i ponosni nositelji statusa Eko škole. – Sve što možemo, iskoristimo, a pomažemo i našem Centru izradom kutija, fascikala…Dobili smo i novi stroj za izrezivanje, koji će nam pomoći u izradi još većeg broja korisnih predmeta – kaže nam, pokazujući dosadašnje radove. Kutije, kuharice, pozivnice, fascikli i slično samo su dio onoga što je nastalo iz kreativnosti. Slijede police, lusteri…
Patrik nam je rekao da mu je na nastavi zanimljivo, a budući da je prvi razred, još može odlučiti čime će se baviti kasnije i gdje će raditi. Njegov kolega Luka kaže kako je izrada kutija neobična, neovisno je li riječ o transportnim ili običnim kutijama ili kuharicama, koje izrađuju u suradnji s kolegama krojačima/krojačicama, zaduženima za detalje.
OD STARIH TRAPERICA DO NOVE TORBE
A da je detalja puno, otkrit će svatko tko zađe u krojačku radionicu, u kojoj su maturantice danas polako dovršavale svoj maturalni rad. Na jednom stolu, prekrasne torbe od trapera, tunike u svim bojama koje vise na vješalicama, košarice od tekstila, torbe od platna, suknje, bluze s vezom… Mnoštvo torbi i torbia za mobitel nastalo je od starih traperica, koje su im, između ostalog, donirali kolege iz Učeničkog doma pa su im vrijedni đaci u COOR-u i nastavnici dali novu svrhu. Recikliranje je ovdje dio stvaranja.
Stručna učiteljica Natalija Vidak kaže kako maturanti, među kojima su tri djevojke i jedan dječak za temu imaju napraviti odjevni predmet. Ovo im je posljednja godina u COOR-u, u kojem su naučili osmisliti, nacrtati i sašiti jednostavne odjevne predmete poput pregače, tunike, bluze, hlača… Sad ih čeka novo poglavlje.
-Na području našeg grada ima dosta obrtnika i poduzeća u kojemu bi naši učenici mogli raditi. S nekima od njih smo već razgovarali i vidimo da zainteresiranost postoji. Mogu raditi jednostavne poslove u kožarskim industrijama, npr. samo jedan segment odjevnog predmeta.
Vični su sa vještinom tradicijskog oslikavanja, pogotovo veza na odjeći i tu vidimo priliku za njihovo zapošljavanje kod privatnika, ali i u udrugama i preko projekata – hvali učenike nastavnica Natalija Vidak.
Njena kolegica, nastavnica Mirela Huzjak, kaže kako su se učenici pokazali izvrsnima ne samo u nastavi, već i u izvannastavnim aktivnostima te radu u Učeničkoj zadruzi “Mali Mikeši.”
-Na nastavi izrađujemo različite vježbe na kojima učimo crtanje, krojenje, šivanje i primjenjujemo naučeno kroz jednostavne odjevne i druge predmete. Kroz izvannastavne aktivnosti učenicima je pak zanimljivo to što naučeno šivanje mogu primijeniti na izradu torbi, košarica, šeširića za igle, gotovih odjevnih predmeta. Na svakom od njih vidi se rad i napredak – zaključuje nastavnica Huzjak.
Da jako voli šivati rekla nam je Božica, maturantica koja nakon završene škole želi odmah početi raditi. – Išli smo u jedan posjet i jako me se sve dojmilo u Čarliju. Vidjela sam kako rade, naučila puno od njih i znam: voljela bih tamo raditi! Za maturalni rad odabrala sam haljinu, no znam sašiti gotovo sve – tunike, suknje, hlače.
U školi mi je lijepo, nije bilo teško sve ovo naučiti i nastava je bila jako zabavna i korisna – ističe Božica, koja je lani osvojila i nagradu za svoj rad u okviru Zadruge. Poznaju je kao vrijednu učenicu koja se u svemu voli okušati, isprobati i ništa joj ne predstavlja problem.
O prvom radnom mjestu sanja i Cecilija koja je pokazala da peglanje nije bauk, kad se dobro nauči i kad se s voljom radi, kao i Jelena, maturantica koja je odabrala hlače za svoj završni rad. Djevojke su također poželjele pronaći posao u Čarliju, zbog dobre radne atmosfere, modernog pogona i prilike da svaki dan nauče nešto novo i osiguraju si stabilniju budućnost. (www.icv.hr, mlo; foto: M. Lovrenc)
