Virovitica je svetom misom u dvorištu župne crkve danas (utorak) proslavila svoj 788. rođendan i svecu zaštitniku svetom Roku uputila molitve za poniznost u služenju drugima, mudrost u donošenju važnih odluka te strpljivo podnošenje nedaća na životnom putu, a sve po uzoru na svetog Roka.
Sveta misa, koju je uz koncelebraciju svećenika iz Virovitičkog dekanata, ali i šire predvodio pater Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, tradicionalno je okupila sve one koji „žive jedan grad“ – građane, predstavnike javnog i političkog života, predstavnike umjetničkih, braniteljskih i drugih udruga, oružane snage, vatrogasce…
Nakon pozdravne riječi župnika fra Bernarda Barbarića vjernike je u euharistijsko slavlje poveo pater Dalibor Renić, koji je biranim riječima dotaknuo srca okupljenih u upečatljivoj propovijedi.
BOG ČOVJEKU PRVI PRILAZI
Konkretnim primjerima vjernicima je uputio ohrabrenje i nadu kroz slikovito objašnjenje o tri načina na koji Bog danas ostvaruje svoju prisutnost s čovjekom. Govorio je, naime, o „tri dodira“: dodiru ljepote, dodiru boli i dodiru čovjeka, od kojih je svaki jednako važan i ostvaruje susret čovjeka i Boga koji donosi plodove.
– Bog nas kroz dodir ljepote iznova poziva na traženje punine života, na radost, na stvaranje s Njim. Kada kažemo da je Isus uskrsnuo i da je On uskrsnuće u našim životima, tada ne mislimo na jedan jedini trenutak u povijesti. Uskrsnuće u našim životima je svaki onaj tren kada Mu dolazimo takvi kakvi jesmo, sa svojim slabostima, tamom, grijesima, nemoćni.
On je uvijek taj koji je prisutan, koji prvi dolazi, koji nas uvijek podiže i kaže: u redu je, tu sam, idi naprijed, idemo dalje. Svaki put kad u molitvi čujemo taj glas koji nas ohrabruje, to je Božji glas u nama. On je uvijek s nama. No, mi smo ti koji ponekad nismo u stanju čitati „signale“ koje nam šalje – potaknuo je vjernike na ustrajnost i povjerenje pater Dalibor Renić.
DVOSTRUKA KORIST DOBRIH DJELA
Govoreći o „dodiru boli“, kroz koji je Bog također blizu čovjeku, rekao je kako bol nije besmislena. Ona je znak: Bog je tu, a bol može biti pokora za grijeh, može biti kušnja koja će pokazati stvarne vrijednosti našeg života, a potom, i način na koji čovjek zadobiva i postaje zreliji u mudrosti. Kroz bol se, dakle, čovjek danomice izgrađuje, ali u toj boli nije sam, već ga Bog okreće prema sebi, liječi i vodi, napomenuo je pater Dalibor Renić.
O trećem dodiru, onom koji je namijenjen čovjeku, pater Renić je govorio i u kontekstu svetog Roka koji je služio bližnjima, oboljelima od kuge i kojega je, kad je ostao sasvim sam, koricom kruha danomice hranio jedan lovački pas. Sve da i ljudi koji su upućeni jedni na druge ne pokažu potrebno milosrđe i ljubav, Bog će na drugi način naći put do onoga kome je potrebna pomoć i neće ga ostaviti sama, poruka je ove slike nad kojom su se vjernici zamislili.
– Čovjek je upućen na čovjeka, on se čovjekom nadopunjuje. Pozvani smo, odnosno stvoreni smo za to da za sobom ostavljamo zlatni trag dobrih djela. Kad činimo dobro, mi smo tada suradnici Božji, mi stvaramo s Njim, jer Bog nije završio stvaranje svijeta. On taj svijet i dalje stvara, svaki dan, uz našu suradnju i po našim djelima – uputio je na služenje drugima, a tako i na susret s Bogom pater Dalibor Renić.
Na taj način, zaključio je, svako dobro djelo ima dvije komponente – u jednoj čovjek pomaže drugome u potrebi, a opet dok to čini, Bog njega samog iznutra ispunja.
Nakon svete mise uslijedila je tradicionalna povorka ulicama Virovitice u kojoj su stotine hodočasnika uz pjesmu i molitvu pratile kip sv. Roka i preporučile mu se u zaštitu u godinama koje dolaze i svih izazova koje će vrijeme tek donijeti. (www.icv.hr, mlo, foto: M. Rođak)
