Šetnja prirodom uvijek je zdrava, korisna i poželjna, a šetnja šumom posebno. Postoje ljudi koji samo šeću po čistom zraku da bi se relaksirali, ali u Slavoniji će rijetko tko ići u šumu, a da ne potraži ili se ne osladi šumskim plodovima. Jesen je za to posebna, uvijek prve krenu gljive, tamo od sredine rujna, a potom i kesteni od početka listopada. Ovo je priča o ljubiteljima gljiva, ljudima kojima je šuma za te potrebe svakodnevica i drugi dom. Ove jeseni prvi vrganji krenuli su prvih dana rujna i sezona još uvijek nije gotova, čak dapače, berači se iz šume još uvijek vraćaju s punim korpama vrganja.
Jedan od njih je Miroslav Milovuković (58) koji gljive traži od malih nogu, a vrganji su mu poseban izazov.
– Kao dijete sam krenuo hodati po šumi i dan danas mi je to najdraži hobi. Poznajem nekih 20-ak vrsta gljiva, a 10-ak konzumiramo moja obitelj i ja. Ljudi često griješe u traženju gljiva i rade stvari koje nije lijepo za vidjeti, npr. šutaju gljive koje ne beru, a svaka od njih ima svoju vrijednost. Imao sam čak i situaciju da sam išao iza jedne majke s djetetom koja je ”educirala” to dijete da šutne svaku gljivu koja nije vrganj. Dosta je gljiva koje su otrovne i treba jako dobro paziti ili pitati nekoga tko bolje zna, jer ovaj hobi lako može biti koban – započeo je Milovuković te kaže da su gljive, a posebno vrganji, prava delikatesa.
– Vrganji u svim oblicima su vrhunsko jelo, prženi na luku, pohani, a posebno sušeni kao sastojak u čobancu, gulašu, juhi i slično. Ima nekoliko vrsta vrganja, a osim ovog našeg klasičnog, kojeg svi traže i beru, tu je i poznati Turčin ili kako neki kažu – pasji vrganj, onaj koji naoko izgleda kao onaj ”pravi”, ali ima tanku stapku. On je također jestiva gljiva i to u restoranima veća delikatesa od ovog našeg redovnog – kaže Milovuković.
Viktor Bulava također je dugogodišnji gljivar koji poznaje jako puno vrsta, a kako sam kaže 13 vrsta redovno jede.
– Osim vrganja, iznimno su ukusne lisičarke ili žutice, golubare ili golubače, kozare ili sunčanice, trubače, blagve, panjevače i druge. Ovih dana su gljive stalno glavne na našem kućnom jelovniku i iskreno uživamo. Odličan i jednostavan recept sa sunčanicom, kod koje se naravno koristi samo klobuk, je da ga razrežete i unutra stavite salame šunkarice i sir te sve zajedno zapečete u pećnici, ispadne iznimno ukusno – otkrio nam je Viktor Bulava svoj omiljeni način pripreme ove vrste gljive.
– Gljive je važno poznavati, a ako ih tražiš moraš znati hodati po šumi, nema trčanja i žurbe, uvijek samo polako. Staništa npr. vrganja su različita, ima ih u višim i nižim šumama, ali mi koji smo redovno u potrazi već znamo u kojim dijelovima se u određenom trenutku pojave. Imamo čak i svoje nazive, kako mi kažemo svoje ”bašće”. Gljivarenje je zapravo jako dobra zabava i način zdravog života – kaže Bulava.
Sredina je listopada, a vrganja još ima, to je za većinu možda malo iznenađenje, ali za iskusne gljivare ipak ne.
– Važni su vremenski uvjeti, ove godine je sve nekako čudno, ali kada je krenula sezona vrganja prvo je bilo dosta suše i sparine pa zatim puno kiše i to je idealan spoj za njih. Sada je početkom listopada opet bilo dosta kiše i trenutno je krenulo bablje ljeto i to im odgovara i zato ih se još uvijek može naći – kaže Viktor Bulava koji je uz prijatelja Miroslava te još jednog iskusnog gljivara Dragu Babca, u novoj turi pronašao popriličnu količinu gljiva, čak četiri korpe.
– Ja sam gljivar od kad znam za sebe. Danas točno znam drvo pored kojeg će sigurno narasti. Redovno u prosincu maknem lišće i pronađem vrganj. Malo mi je sada već teže puno hodati, ali ne dam se, obožavam tražiti gljive i kad god mogu ja sam u šumi i toplo bih preporučio svima koji vole hodati, hodajte po šumi, tu je najljepše – zaključio je Babac.
(www.icv.hr, vg)
