U Kulturnom mozaiku ugostili smo mladu, talentiranu profesoricu hrvatskog jezika, virovitičku spisateljicu, marljivu recenzenticu romana i poezije, veliku ljubiteljicu bajki, glazbe, životinja i dobrih ljudi, volonterku uključenu u rad mnogih udruga u Virovitici, kao što je Društvo „Naša djeca“, „Vjera i svjetlo“, čitateljski klub „Nije bilo slučajno“, Roklicerove večeri, ali isto tako od 2020. godine tajnica je Ogranka Matice hrvatske u Virovitici. Ona je vrlo simpatična, draga i nadasve svestrana duša, ona je – Marina Mađarević. Po čemu je ona posebna, zašto voli književnost, čitanje i pisanje, što je do sada napisala, te o čemu progovara njezin najnoviji roman za odrasle, otkrila nam je u sama u našoj emisiji.
Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige održan je pod motom „Misli na sebe – čitaj!“, a bio je posvećen mladima jer je upravo 2022. godina proglašena Europskom godinom mladih. U današnje vrijeme mladima je najbolji prijatelj mobitel, a kroz ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige, koji je bio posvećen upravo njima, nastojalo ih se potaknuti da tehnologiju zamijene – knjigom. Željela se skrenuti pozornost na prilagodbu knjižnica potrebama novih generacija, ali i ukazati na specifična obilježja današnjih mladih te istaknuti kako im knjižnica, odnosno knjiga, može pomoći. A upravo s mladima radi i za njih piše Virovitičanka Marina Mađarević. Ljubav prema čitanju i knjigama otkrila je, kazala nam je, vrlo rano.
LJUBAV PREMA KNJIGAMA VEĆ OD MALIH NOGU
– Da, ta se ljubav rodila vrlo rano. Imala sam svega četiri godine, a u svijet knjiga uvela me moja sestra. Ona je već bila učlanjena u Gradsku knjižnicu i redovito mi je posuđivala knjige koje smo zajedno čitale. To se nastavilo i tijekom školskih dana, a velike zasluge za to imala je i moja danas nažalost pokojna učiteljica Danica Grigić. Ona nas je sve poticala na čitanje i na pisanje sastavaka, koje nismo baš voljeli, kao ni današnji učenici, ali ta ljubav i upornost u pisanju je rasla i dogodila su se tri romana.
Da je čitanje jedna od najzdravijih mentalnih navika koje osoba može imati, da nam knjige mogu biti velika motivacija za mnogo stvari, potaknuti nas na osobni razvoj i pomoći nam da budemo sretniji i uspješniji, složila se i naša sugovornica.
– Knjige jako pomažu u životu. Kada sam odrastala, bile su mi jako drage knjige „Divlji konj“ Božidara Prosenjaka, „Eko eko“ Hrvoja Hitreca, u to vrijeme su mi oni bili vrlo važni romani i nekako su me oblikovali. Kasnije su krenuli ozbiljniji romani, ozbiljnije teme. Važno je čitati jer je svaka knjiga dobar učitelj, ona nam pomaže i oblikuje nas. Ako je prava u pravom trenutku, to je tada dobitna kombinacija.
Kao nastavnica hrvatskog jezika u Katoličkoj osnovnoj školi u Virovitici puno radi s mladima i najbolje nam može posvjedočiti vole li današnji mladi knjige, vole li čitati, čitaju li dovoljno.
– Danas je teško nagovoriti djecu na čitanje i pisanje, nekako to čine nerado. Upravo o tome bilo je govora i u okviru obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige u virovitičkoj knjižnici gdje su gostovali profesori Julijana Matanović i Pavao Pavličić i govorili upravo o toj temi, o mladima i čitanju, o lektiri. Oni smatraju da bi djeci trebalo dati nešto što je njima blisko i aktualno. Tako se pokazalo i s mojim drugim romanom „Zašto sveti Lovro plače?“. Djeci su zanimljive teme koje su im bliske, koje govore o njihovim vršnjacima i problemima. Nerado čitaju, primjerice, Augusta Šenou „Povjestice“. To im je nekako mrsko, ali kako djeca odrastaju, razvijaju i afinitete i ljubav prema ozbiljnijoj književnosti – kazala je Marina Mađarević.
A kada se dogodio trenutak da je sve što osjeća i misli odlučila staviti na papir i sama napisati nešto za druge, prije svega za djecu.
– Iskreno, to se dogodilo kada nisam imala posla, nisam radila u tom trenutku i imala sam puno slobodnog vremena pa sam počela pisati, a glavni krivci za objavu romana su moja mama i sestra. One su ga prve pročitale, vidjele u njemu potencijal i potaknule me da ga objavim. Tako da mogu reći da me je besposlenost dovela do pisanja i objave romana. Moj prvi roman za mlade s elementima fantastike „Noć knjige: nemoguće i svemoguće“ objavljen je 2017. godine. Taj roman mi je vrlo drag, ne samo zato što je prvi već i zato što je posvećen je lektiri i nevoljama jednog osmaša Antona koji ne voli čitati lektire. Glavna tema jest putovanje dječaka koje je svojevrsna metafora o književnom sazrijevanju.
Naime, u njegovu sobu jedne večeri uleti Marin Držić koji mu postaje mentor i odvodi ga u različita razdoblja hrvatske književnosti gdje upoznaje brojne hrvatske književnike (Cvijetu Zuzorić, Vesnu Parun, Augusta Šenou, Antuna Gustava Matoša i dr.) kako bi otkrio kako je književnost daleko kompleksnija pojava od običnog slijeda rečenica. Upoznajući hrvatske književnike i njihove različite karaktere i životne priče, Anton uči o životu. To je na neki način hommage hrvatskoj književnosti. On upoznaje razne književnike, povijesne ljude koji su pridonijeli hrvatskoj književnosti, a s čime se mladi danas trebaju upoznati. Za taj roman uvelike je zaslužan i Goran Gazdek koji mi je do priliku da ga promoviram na Fra Ma Fu festivalu, festivalu reportera i reportaže, a moj moderator je bio Branislav Glumac, što me isto jako veselilo – rekla je Marina Mađarević.
SVE VIŠE ZAVIČAJNIH AUTORA U VIROVITICI
Roklicelove umjetničke večeri pokrenule su virovitičku književnu scenu. U kafiću „Cug“ na Željezničkom kolodvoru na redovitim druženjima ljubitelja književnosti i pisanja mnogi su se ohrabrili i odlučili sve ono što osjećaju i imaju za reći staviti na papir. To je dokaz da se Virovitica budi što se tiče zavičajnih autora.
– Upravo tako. Donedavno smo imali Virovitičanku Dragu Vranješ koja nas je predstavljala, a u posljednje vrijeme tu su i Vlasta Golub, Natalija Bajer, Biljana i Zlatko Kovačevića Saksa, Zlatko Erjavec, koji su se također odvažili i krenuli u svijet književnosti. Imamo i mlade autore Martu Stanić, nedavno je treći roman objavio i mladi Mateo Balaban, a tu je i mlada autorica, pedagoginja virovitičke Gimnazije Elizabeta Majstorović također objavila svoj prvi roman „Bljeskovi“. Sve su to odlični zavičajni autori kojima trebamo dati podršku jer uistinu imaju što za reći. Trudimo se u Matici hrvatskoj čiji sam član biti što aktivniji. Imamo sjajnu predsjednicu Dubravku Sabolić koja nas motivira i potiče u različitim aktivnostima, a ova godina nam je bila uistinu plodna što se tiče aktivnosti i događaja. Pokušavamo zajedničkim snagama promovirati kulturu, ali ne samo književnost, već kulturu u svakom obliku jer doista trebamo sačuvati ljepote hrvatske kulture, i jezika i slikarstva i glazbe, osobito u ovako maloj zajednici poput naše virovitičke, sačuvati dobre strane kulture i svega onoga što jednoga dana može biti na ponos budućim generacijama – naglasila je Marina Mađarević.
Marinin drugi roman za djecu „Zašto sveti Lovro plače“ nastao je krajem 2018., početkom 2019. godine, ali je ležao u ladici i čekao svoje vrijeme. Pisan je u obliku dnevnika jedne djevojčice Ane koja je upravo završila četvrti razred osnovne škole, kreće u važni peti razred i pita se kako će sve to proći. Roman govori o vršnjačkom nasilju, različitosti, obiteljima u kojima nedostaje jedan roditelj, dementnim bakama, papigama i psima, nošenju s gubitcima, ali ponajprije govori o velikom prijateljstvu koje se, čak i pod nebom uplakanoga svetoga Lovre, zauvijek nastavlja srcem, suzama i vječnim zvijezdama. U romanu suočava mladu publiku sa životnim gubicima, nepravdama, ali i uči ih požrtvovnosti, prijateljstvu i važnosti uspomena.
– U taj drugi roman pokušala sam unijeti sve što svakodnevno vidim i susrećem u praksi s djecom, neke njihove probleme i poteškoće, ali i dio sebe pa se tako u liku Ane probudila i djevojčica Marina. U stvaranju romana uvelike mi je pomogao i moj tadašnji šesti razred. pružili su mi veliku podršku i na tome im zahvaljujem. Svakodnevno učimo jedni od drugih, ja od njih i nadam se oni od mene učim od njih. Pokušavam s njima razviti prijateljski odnos, dati im znanja, ali i razviti osjećaje za cijeli život, od zagrljaja, lijepe riječi, razgovora… – kazala je.
Knjiga je objavljena u suradnji Ogranka Matice hrvatske u Virovitici i upravo je ove godine na Glavnoj skupštini Matice hrvatske održanoj u Zagrebu virovitički ogranak Matice primio srebrenu povelju za to izdanje.
– Lijepo je dobiti ovako važno priznanje koje je došlo iz središnjice Matice hrvatske, osobito jer je naš predsjednik Miro Gavran književnik i autor romana za djecu, pa mi to još više znači. Da je struka prepoznala moj rad – ističe naša sugovornica.
NOVI ROMAN – OVOGA PUTA ZA ODRASLE
Nedavno je Marina Mađarević objavila svoj treći roman pod nazivom „Onaj koji otvara vrata“ u izdanju Naklade Cranium iz Zaboka. Roman se svrstava u žanr povijesne fikcije i prva je knjiga namijenjena odraslima.
– Odlučila sam izaći iz zone komfora i upustiti se u nešto novo, promijeniti smjer i zaći u područje odrasle književnosti. Nešto je drugačiji nego ova prva dva za djecu, ali kritike su za sada dobre. Moram ovim putem zahvaliti svojim urednicima Danijelu Fiketu i Jeleni Hrvoj, koji su mi ukazali povjerenje i odlučili tiskati roman. Tematika romana je ujedno lijepa, tužna, ali i u neku ruku realna – ističe.
Kroz novi roman i dirljivu priču o međuljudskim odnosima Marina nas uvlači u minulo vrijeme. Na pitanje je li istraživala povijesne činjenice, je li se vodila prema nahođenju usmene predaje ili je romansirala, otkrila nam je da je uključila dosta mašte.
– Bilo je dosta toga mašti na volju. Budući da živim blizu Gradskog groblja, često njime prošećem. To je mjesto mira ne samo za naše pokojnike, nego i nas žive. Kad čovjek prolazi našim grobljem i vidi sve te stare spomenike u kojima počivaju nama neki nepoznati ljudi, građani našega grada koji su imali svoje živote, ne može se ne zapitati kakvim su životom živjeli, kakve su priče mogli ispričati. Upravo to me potaknulo da izmislim lik mladića Ferdinanda koji je živio tijekom 2. svjetskog rata, a sve je inspirirano jednim starim spomenikom – kaže Marina.
Promocija knjige u Virovitici se još čeka. Do sada je promovirana je u Zagrebu na Festivalu žanrovske književnosti u Društvu Virovitičana, kao i na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Zagrebu na štandu naklade Cranium.
Sigurni smo da ova svestrana virovitička književnica već sprema i nešto novo.
– Puno slušam druge ljude, čitam, informiram se o svemu i svačemu. Drugim riječima, upijam svijet. Čini mi se da mi se sve nekako vrati kroz pisanu riječ, kroz pisanje. Imam već dosta toga skiciranog i za neka buduća djela, ali nažalost moram za sve to pronaći malo više vremena. Mogu raditi u bilo kojim uvjetima, važno mi je da mi je ta misao u glavi i da srce vodi pisanju.
Mladima želim poručiti neka ne odustaju od knjige. Lektire se moraju čitati, ali neka čitaju i ono što žele, što ih zanima, što vole. Mnogi fakultetski profesori su proizašli iz te prakse da su čitali ono što vole, što su sami izabrali. Tako da sam sigurna da ima nade i za sve one kojima knjiga nije draga, možda im ipak postane – poručila je na kraju našeg razgovora virovitička spisateljica Marina Mađarević.
(www.icv.hr, rtk)