Na prvi pogled sasvim obična obitelj, otac Krešimir je vodoinstalater i vlasnik obrta “Krešimir”, majka Antonija trgovkinja i vlasnica obrta za trgovinu “MAK” u Mikleušu i onaj “glazbeniji” dio obitelji, učenice Osnovne škole u Mikleušu i Glazbene škole “Milka Kelemena” u Slatini, kćeri Matea i Maja. Iako Krešimir i Antonija nemaju glazbenu izobrazbu, glazba je nešto što uz obitelj i posao najviše vole, a kako i sami kažu, prati ih od jutra do mraka, neovisno o kojem se glazbenom stilu radi, bitno je samo da je lijepa.
-Uspjeli smo ljubav prema glazbi prenijeti na naše kćeri, ali ne nametljivo nego vrlo spontano. Isto tako slijedit ćemo i njihov glazbeni put nadalje, a želja nam je da nakon glazbene škole u Slatini nastave s glazbenim obrazovanjem u Požegi – otkrio nam je Krešimir koji umjesto gitare ili harmonike, u svojim torbama ima raznorazni alat koji mu je potreban u svim tim popravcima koje svakodnevno obavlja.
-Poslu nikad kraja, tako da se nekad često začudim kad netko kaže da “nema posla”. Ima ga u izobilju, samo moraš biti uporan i htjeti raditi. I supruga i ja počeli smo od nule, bili smo uporni, trudili se i sada radimo ono što volimo i od čega lijepo možemo živjeti – rekao nam je Krešimir.
Sve to potvrdila je i supruga Antonija koja, kada je nakon srednjoškolskog obrazovanja krenula u “radne vode”, nije ni sanjala da će jednog dana imati svoju trgovinu.
-Važni su upornost i volja, ali jednako je tako važno posvetiti se obitelji, jer ta cjelina je neophodna za konačni uspjeh. Nastavak našeg uspjeha su naše kćeri koje su odlične učenice i ono što nam je osobito drago, velik dio svog slobodnog vremena posvećuju glazbi. Smatram da je glazba odličan način da se spoznaju temeljne vrijednosti, ne samo u notnim partiturama, nego i u cjelokupnom životu – dodala je Antonija i upoznala nas s Mateom koja ide u 6. razred osnovne škole i 4. razred Glazbene škole Milka Kelemena, te Majom, učenicom 5. razreda osnovne i 3. razreda glazbene škole.
Starija kćer Matea, koja je prvenstveno zahvaljujući svom trudu, ali i mentorstvu nastavnice Martine Tepeš, svih godina školovanja postala pravi majstor na bisernici, redovni je sudionik na natjecanjima diljem Hrvatske, ali i van granica “Lijepe naše”. Nedavno je osvojila i 2. nagradu na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa, no Matea se baš i ne voli hvaliti. Umjesto toga, donijela je prelijepu bisernicu, uradak poznatog majstora Siniše Abičića iz Šaptinovaca i zasvirala nam, ali ne neku tamburašku pjesmu, nego klasični rad aranžiran za tamburu.
-Volim klasičnu i izvornu folklornu glazbu i ne posežem baš za komercijalnom. Više se držim školskog programa jer smatram da onaj koji dobro svlada program glazbene škole, ima odličnu predispoziciju da se nastavi dalje baviti glazbom, neovisno o kojem se glazbenom stilu radi. Za sada nemam ambicija da sudjelujem u nekom glazbenom sastavu, draži mi je orkestar Glazbene škole i naravno solo nastupi, ali tko zna, jednog dana možda osnujem neki tamburaški ansambl je ima uistinu puno učenika koji lijepo sviraju ovo tradicionalno hrvatsko glazbalo – rekla nam je Matea koju u svom glazbenom naumu podržava cijeli njezin 6. razred, na čelu s razrednikom Juricom Kraljikom.
Sve to pozorno je slušala sestra Maja koja je za svoj instrument ipak odabrala violinu.
-Svidjelo mi se kad sam vidjela i čula violinu, ima jako lijep zvuk i na nju se sve može svirati. Za sada imam školsku violinu, ali roditelji su mi obećali da će mi uskoro kupiti neku majstorsku koja će me sigurno dodatno potaknuti da još više i bolje sviram. Za to je jako zaslužna moja nastavnica u glazbenoj školi Ines Jagec, ali i razrednica u osnovnoj školi Barbara Vidović koja me puno podržava u mom glazbenom odabiru – rekla nam je Maja koja za sada nema nekih zapaženijih rezultata, ali s obzirom na njeno lijepo sviranje i ona će sigurno putem svoje starije sestre.
Na kraju našeg razgovora odlučili smo s Funtekovima provesti dio njihove uobičajene obiteljske večeri protkane vedrim raspoloženjem, pozitivnom energijom i lijepim zvucima kombinacije hrvatske i talijanske tradicije od 16. stoljeća na ovamo, bisernice i violine.
(www.icv.hr, bs)