Proslave velike mature uvijek sa sobom donesu ne samo uspomene, već i poneku posebnu priču koja zaslužuje pažnju. Tako je bilo i 22. svibnja u Virovitici, gdje su se okupili bivši maturanti virovitičke Gimnazije, generacije 1966.–1970., kako bi obilježili 55 godina od završetka srednjoškolskog obrazovanja. Među tridesetak okupljenih, istaknula su se dva para, oni koje je nekoć povezala školska klupa, a danas vežu desetljeća ljubavi i zajedničkog života.
OD PRVAŠIĆA DO 47 GODINA BRAKA
Supružnici Vladimir i Rada Benceković poznaju se gotovo cijeli život. Prvo su zajedno koračali kroz osnovnu školu, a zatim i kroz gimnazijske klupe, rame uz rame u istom razredu. No, prava ljubav dogodila se tek poslije, kad su ih životni putevi ponovno spojili na fakultetu.
– Istina je, svi smo mi pomalo ‘muljali’ sa simpatijama u srednjoj, ali prava stvar između mene i Rade dogodila se tek kasnije. Ja sam studirao promet, ona farmaciju, i tu je sve ‘kliknulo’ – prisjeća se Vladimir, nekadašnji gimnazijski buntovnik poznat po dugoj kosi, trapericama i ponekom ukoru.
Rada se na to samo toplo nasmije i dodaje kako su već 47 godina u sretnom braku. Maturu slave zajedno, svake godine dolaze na okupljanje, s jednakim veseljem kao i prvog puta.
– Neke veze jednostavno ne blijede. Prijateljstvo, ljubav, zajedništvo… Što nas je nekoć povezivalo školom, danas nas povezuje kroz obitelj, djecu, unuke i ove drage susrete – kaže Rada.
SVAKA LJUBAV IMA SVOJE VRIJEME
Drugu toplu priču donose supružnici Nada Duršot Kopsch i Nikola Kopsch. I oni su bili gimnazijalci, ali ljubav im se dogodila kasnije.
– Tada se nismo „doživljavali“, iako smo hodali istim hodnicima. Pravi susret dogodio se u Zagrebu, na studiju. I to godinama poslije. Iza nas su i drugi životi, brakovi, tuge. Oboje smo udovci. No, sudbina nas je spojila, i sad smo već 30 godina zajedno, sretni – ispričala je Nada.
Nikola i Nada također rado dolaze na gimnazijske obljetnice. Kažu, svaki put im je lijepo. Druženje s prijateljima iz mladosti, podsjetnik na dane bezbrižnosti i životne snove koji su se, barem nekima, ostvarili ruku pod ruku, stvaraju trajne uspomene.
Dok se smijeh širio salom gdje su slavili, a sjećanja oživljavala kroz stare fotografije, ovi su supružnici pokazali da je ljubav možda najbolji „predmet“ koji se iz škole ponese. Definitivno onaj vezan u „cjeloživotnu školu“.
Jer, bilo da je sjeme ljubavi započelo kroz prijateljstvo u razredu ili se pojavilo godinama kasnije, svaka od ovih priča izmami osmijeh na lice i zagrije srce. Supružnici Benceković i Kopsch pokazuju da, poput zadaća i testova koje su nekoć rješavali u školi i na fakultetu, i ljubav ponekad, ako želimo rezultate, traži trud. No, zato, daje najljepše “ocjene”.
(icv.hr, mlo)
