U virovitičkom sportu danas se sve češće spominju Petra (12) i Lara (11) Marenić, sestre koje polako, ali sigurno, grade svoju tenisku karijeru. Iako su još uvijek “na početku” svog puta, njihova strast prema sportu, posvećenost treninzima, turnirima i školskim obvezama odražava njihovu snažnu želju za svakodnevnim napretkom i usavršavanjem. U nastavku donosimo priču o njihovim počecima, koji nisu bili lagani, radu, izazovima, ali i ambicijama za budućnost.

Početak sportskog puta: od zdravstvenih problema do tenisa

Lara je imala bronhitis, a uskoro su se pojavili i prvi simptomi astme pa su im liječnici sugerirali da se što prije počne baviti sportom.

-Kucali smo na sva vrata no s obzirom na njenu dob od dvije i pol godine, nitko nas nije htio primiti, bila je premala. Na kraju, pokucali smo na vrata sportske igraonice koju je tada vodio Marko Boos, a on nas je odmah primio i tako omogućio Lari da se počne baviti sportom, tu je zapravo sve počelo – ispričala nam je majka Ivana.

U toj igraonici, uz Laru, bila je i njezina trinaest mjeseci starija sestra Petra. Kasnije, igra je prerasla u bavljenje tenisom, što je označilo početak njihovog putovanja u svijetu sporta.

-Larino zdravstveno stanje u potpunosti se popravilo – napadaji, pumpice i kisik sada su stvar prošlost i to je ono najbitnije u cijeloj ovoj priči – istaknula je Ivana.

Trening, izazovi i rivalstvo

Petra i Lara treniraju u Tenis klubu Virovitica, ujedno su i jedine natjecateljice tog uzrasta u klubu. Budući da nemaju sparing partnerice, treniraju isključivo jedna s drugom, što je ponekad i “dvosjekli mač”.

-Obično to ne završi dobro! Konflikti za vrijeme treninga su neizbježni stoga smatram da najteži posao ima trener, njemu ponekad doista nije lako – kaže kroz smijeh Petra.

-Nakon napornih treninga često zaigramo jedna protiv druge, što izaziva iskre i vječno pitanje: “Koja je bolja?” Naravno, nismo iznimka, tako je kod svih sestara, to je sastavni dio odrastanja, a u našem slučaju i sportskog života – dodaje Petra.

Takve situacije najteže su za roditelje.

-Cure su puno zajedno, treniraju isti sport, ali nisu još počele koristiti tu privilegiju što imaju jedna drugu u punom kapacitetu, za to je potrebno puno vremena. Iza njih su i brojni međusobni srazovi na turnirima, a takve situacije su prilično nezavidne za nas roditelje – ističe majka Ivana.

Cure, osim teniskih (četiri puta tjedno), pohađaju i kondicijske treninge, a vikende obično provode na turnirima. Za vrijeme putovanja, automobil služi za sve…

-To je možda i najteži, ali ujedno i najzanimljiviji dio. U automobilu razgovaramo o svemu što se dogodilo tijekom tjedna, motiviramo jedna drugu pred turnir, jedemo, učimo i čitamo lektiru. Puno je obaveza i svjesne smo da ne može biti lagano, pogotovo u sportu gdje se izmijenjuju dobri i loši trenuci, pobjede i porazi, ali obožavamo tenis i onda sve to lakše podnesemo – ističe Lara.

Sestre su u tenisu osam godina i rapidno napreduju, a dokaz tomu su i brojni pehari, medalje, zahvalnice i diplome s natjecanja diljem Hrvatske. Na turnirima ih prate roditelji, a njihov najvjerniji navijač je, uz njih same, i četveronožni ljubimac Lino, maltezer s kojim se često igraju u slobodno vrijeme.

Putovanja po Hrvatskoj omogućila su im stjecanje brojnih prijateljstava, redovite kontakte s curama iz drugih gradova te razmjenu iskustava i planiranje budućih turnira.

Velika odricanja

Tenis je, svjesni su svi, skup sport, a da su odricanja velika, potvrdio nam je i otac Petar, koji se ranije bavio nogometom i kuglanjem veliki je zaljubljenik u sport.

-Uskladiti sve njihove sportske i školske obveze s našima, nije nimalo lagano, ali nastojimo im biti podrška u svemu što rade, zdrava podrška, bez nepotrebnih pritisaka i nadrealnih očekivanja. Petra i Lara uživaju u svemu što rade, vedre su, pozitivne i nasmijane i dok je tako, vjerujem da su na pravom putu, a mi smo tu da im maksimalno olakšamo – istaknuo je Petar.

U školi su odlikašice, a uspjehe ostvaruju i na raznim školskim natjecanjima – Lara je prošle godine bila državna prvakinja u graničaru, dok se Petra od prvog razreda opredijelila za hrvatski jezik pa je pisanje tekstova i sudjelovanje na županijskom Lidranu sastavni dio svake školske godine. Cure imaju i brojne hobije – dok Petra u slobodno vrijeme puno čita i piše, riješava križaljke i mozgalice, Lara se bavi izradom slika, perlica, gumica i raznih drugih rukotvorina.

-Da dan traje 48 sati, ne bi bilo dovoljno – dobacila je kroz smijeh majka Ivana, inače učiteljica u Osnovnoj školi Suhopolje – Područnoj školi Pčelić.

Brojni trofeji i priznanja

Sve više je i uspjeha na teniskim terenima. Veliki kuhinjski stol nije bio dovoljan za sve trofeje koje su sestre osvojile u proteklom periodu, a dio svojih pehara i medalja ponosno su nam i pokazale. Treba istaknuti da su velik dio odličja osvajale u susretima sa starijim i iskusnijim igračicama, pogotovo Lara, koja je često, bez straha, ulazila “u vatru” i igrala u starijim dobnim kategorijama. Lara je nedavno proglašena i najboljom mladom tenisačicom Regije Sjever za 2024. godinu zahvaljujući sjajnim rezultatima kako na regionalnoj, tako i nacionalnoj razini gdje je zauzela odlično šesto mjesto.

Sestrama je omiljeni udarac forehand, a obožavaju gledati mečeve drugog tenisača svijeta, Španjolca Carlosa Alcaraza te bjeloruske tenisačice Aryne Sabalenke, dok su im uzori u svijetu sporta, uz već spomenute, njihovi treneri Marko i Željko Boos.

Prema riječima trenera Željka, mlađa sestra (Lara) nevjerojatno obećava i od nje očekuje da će u kategoriji do 12 godina, u kojoj može igrati i cijelu iduću godinu, biti u samom vrhu Hrvatske.

-Obje sestre su izuzetno talentirane i vrlo su se rano uhvatile reketa, a to je od velike važnosti u ovom sportu. Ako govorimo o karakteru, Lara je u ovom trenutku definitivno u prednosti, puno lakše kontrolira emocije, puno je smirenija, ali nezahvalno je bilo što prognozirati u ovom trenutku. Tenis zahtjeva rudarenje, puno rada, strpljenja, volje i želje, kako vrijeme odmiče potrebno je trenirati sve više i više, a uvijek je tu prisutan i onaj faktor sreće. Ako ne bude ozljeda i ako cure nastave ovim tempom, vjerujem da ih čeka svijetla budućnost. Naravno, na nama je da treninge doziramo sukladno njihovom uzrastu, da ih previše ne opteretimo, a opet da ne zaostajemo za drugima jer danas je i standard sasvim drugačiji, cure u svijetu već sa 16-17 godina igraju Grand Slam turnire. Strpljenje, moć ponavljanja i fokus na ono što radiš, ključ su uspjeha u tenisu, a to je ono čemu težimo iz treninga u trening, iz turnira u turnir – rekao nam je Željko Boos.

Rad, trud i veliku želju za napretkom kod sestara Marenić, kao i težnju njihovih roditelja da im omoguće što bolje uvjete, prepoznali su i drugi.

-Zahvaljujemo ovim putem Virovitičko-podravskoj županiji, posebno županu Igoru Androviću i županijskom pročelniku, a ujedno i direktoru sajma Viroexpo Bojanu Mijoku, koji su nam omogućili treniranje u multifunkcionalnoj hali Viroexpo jer nama to puno znači. Zahvaljujemo i Sportskoj zajednici grada Virovitice na čelu s Tihomirom Majstorovićem te županijskom Teniskom savezu na čelu sa Sašom Felendešom koji su prepoznali rezultate i trud Lare i Petre – zaključio je otac djevojčica Petar Marenić.

(icv.hr, ts)