U emisiji ICV radija „Nedjeljom aktualno“ 9. ožujka, gostovao je fra Ivica Jagodić, gvardijan Franjevačkog samostana i župnik župe sv. Roka u Virovitici. Preduskrsno je vrijeme u kojemu se vjernici i crkva kroz korizmu pripremaju za Uskrs.

– Već sada gledamo prema Uskrsu, najvećem kršćanskom blagdanu. U njemu vidimo smisao našeg življenja jer sve što je Isus prolazio konačno se opravdalo u očevom izbavljenju i ljubavi. Bog nije ostavio svoga sina na križu, već ga je uzvisio, proslavio i postavio sebi. Uskrs je središnji motiv naše vjere. Želimo se za njega pripremiti onako kako nam je Isus ostavio primjer – postom, molitvom i unutarnjom obnovom.

Isus je proveo 40 dana u pustinji, gdje je bio kušan na tri područja: hrani, moći i čudima. Prva kušnja bila je hrana, jer čovjek često voli ugađati sebi. Isus je ostao postojan, jer je imao snagu duha. Druga kušnja bila je vlast – svi volimo dobru poziciju, moć, priznanje. S obzirom na predstojeće izbore, mnogi će težiti upravo tome, no Isus je i toj kušnji odolio. Treća kušnja bila je iskušavanje Boga, no Isus je pokazao kako treba ostati vjeran Ocu. Sve nam to govori da kroz korizmu trebamo održati svoju gorljivost i uvjerljivost u vjeri, onakvu kakvu smo primili na krštenju. Ako je negdje oslabjela, sada je prilika da je obnovimo – kaže fra Ivica i osvrće se na odricanje tijekom korizme.

– Korizma nam je povjerena da bismo bili budna duha. To znači da rastemo, a ne stagniramo. Postoje dva načina provođenja korizme – putem odricanja ili putem snažnijeg življenja vjere. Odricanje je eliminacija onoga što nas sputava. Mnogi se, primjerice, odreknu cigareta, jer znaju da im škode. No nakon 40 dana nerijetko se vraćaju starom načinu života. I to može imati vrijednost, ali pravi podvig bio bi kada bismo uspjeli trajno promijeniti lošu naviku. To nas vodi prema pobjedi nad sobom.

Drugi način provođenja korizme jest odlučiti kako postati bolji čovjek. Možemo popraviti odnose s nekim s kim nismo dugo razgovarali, posvetiti više vremena obitelji, prijateljima, susjedima ili kolegama. Trebamo donositi više ljubavi, pažnje i plemenitosti u svakodnevni život – naglašava fra Ivica.

Osvrnuo se i na učestalu psovku kao lošu naviku.

– Korizmeno vrijeme je idealno da sami sebe senzibiliziramo i iznenadimo. Danas je psovka, loš govor, vrlo prisutan. Možemo reći: ‘Baš sada želim lijepo govoriti, želim pokazati plemenitost.’ Čovjek je plemenito biće i šteta ga je uprljati ružnim govorom. Mnogi ne shvaćaju da psovka ne vrijeđa samo onoga tko govori, već i one koji slušaju, čak i kad nisu uključeni u razgovor. To je zagađivanje okoline, a mi to možemo promijeniti. Isus nas poziva na ljubav, čak i prema neprijateljima, a na križu je molio: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.’ To pokazuje da nema situacije koju ne možemo nadvladati – kaže.

Govoreći o Uskrsu kao vjerskom i tradicijskom blagdanu, fra Jagodić ističe:

– U Virovitici veliki broj ljudi dolazi na misu. Nedjeljom su crkve pune, što pokazuje da to nije puka tradicija, već istinska vjera. Nedjelja je dan Gospodnji i mnogi prepoznaju važnost euharistije. Naravno, postoje i oni koji Uskrs obilježavaju samo iz tradicijskih razloga, ali i to pokazuje pripadnost vjeri. Malo po malo, neki će shvatiti da je vrijedno dublje zaživjeti vjeru, a ne ostati samo na vanjskim manifestacijama.

Vjera nije samo krsni list u župnom uredu – on ne smije biti puka formalnost. Krsni list je odraz osobe koja vjeruje. Zato se u korizmi predajemo potpuno – od glave do pete. Počinjemo pepeljenjem, kada na čelo stavljamo znak križa od pepela, što simbolizira našu prolaznost, ali i poziv na obraćenje. Korizma nas podsjeća: ‘Hej, čovječe, sjeti se da si dar od Boga, da si njegovo stvorenje i da ti je potreban duh.’ Korizma završava Vazmenim bdjenjem, koje počinje na Veliki četvrtak. Isus je tada oprao noge svojim učenicima, pokazujući gestu služenja. Time nas uči da smo svi pozvani biti znak služenja, ljubavi, mira i pravednosti. Tko tako živi, izgrađuje Isusovo kraljevstvo – kaže fra Ivica.

O očekivanjima od budućih lokalnih vlasti, fra Jagodić naglašava:

– Važno je da čovjek zna živjeti svoju vjeru i prepoznati gdje može biti uzoran. Prvo i osnovno je da živimo bez grijeha, jer grijeh nas odvaja od Boga. Ako bi bilo puno ljudi koji griješe, to postaje grijeh struktura. Kada eliminiramo grijeh, eliminiramo bolest društva. Tako stvaramo zdravo društvo, dobre ljude i, nadamo se, dobre vjernike. Kada oni koji nas vode žive pošteno, stvara se ozračje povjerenja i zajedništva. Ako je suprotno, tada ljudi gube nadu i žele otići – naglasio je.

Za kraj razgovora fra Ivica Jagodić poručuje:

– Pozivam sve da ovogodišnji Uskrs proslave prepoznajući ‘Ecce Homo’ – čovjeka koji je po duhu ušao u pustinju i pobijedio smrt, grijeh i tamu. Sve to dogodilo se na križu, ali je Uskrs donio pobjedu. Vjerujemo da ćemo i mi, nakon ovog života, uskrsnuti – naglašava fra Ivica.

(icv.hr, mk)