VIROVITIČKI LIST NA ODJELU DIJALIZE: Kad život ovisi o aparatu, svaka lijepa riječ je dobrodošla

Virovitički Odjel hemodijalize specifično je mjesto u virovitičkoj Općoj bolnici. Za one koji ovise o aparatu koji im život znači, to je lokacija koja im je tri puta tjedno nešto poput doma. Ondje, dok poseban medicinski sustav iz njihovog krvotoka čisti toksine i višak tekućine, odnosno obavlja onu funkciju koju su prestali raditi njihovi bubrezi, svaki od 53 pacijenta s područja Virovitičko-podravske županije ima svoj način provođenja ta četiri do četiri i pol sata  terapije, koliko traje postupak. Netko spava, odmara, priča, dok aparat, pod budnim okom sestara i tehničara, radi na filtriranju krvi.

JEDNA I POL LIJEČNICA

-Odjel hemodijalize virovitičke Opće bolnice osnovan je 1984. godine, a od tada do danas broj pacijenata na odjelu varira. U jednom periodu, odjel je imao i više od 70 pacijenata, dok danas imamo 53, s područja cijele županije. Dijaliza se odvija u dvjema smjenama,šest dana u tjednu, na 21 aparatu koji su smješteni u pet sala. Imamo i jednu salu za provođenje akutne dijalize. Godišnje se obavi između 7.000 i 7.500 dijaliza, dok je broj akutnih dijaliza između 7 i 10 mjesečno te stalno varira – objašnjava dr. Gordana Kotur.

Ona je jedina liječnica na odjelu s punim radnim vremenom, uz doktoricu Bosiljku Iskru, koja je u mirovini. Pacijentima s kojima je brižno postupala cijeli radni vijek i danas nastavlja pomagati i to u trajanju od četiri sata dnevno. – Dr. Iskra mi je zaista velika pomoć, ne znam kako bih bez  nje pokrila čitavu službu. Ne bih mogla obaviti sav rutinski posao i  voditi čitavu službu – govori nam dr. Gordana Kotur, dr.med., spec. interne medicine, uži specijalist nefrologije.

Voditeljica je internističke službe i Odjela hemodijalize i nefrologije, a uz brigu za pacijente na dijalizi obavlja i ultrazvučnu  dijagnostiku  trbuha i bubrega, doppler krvnih žila…To je posao za tri liječnika, a ne za jednog na puno radno vrijeme pa se dr. Kotur raduje novim nadama, dvama specijalizantima, koji će za dvije godine, kada završe specijalizaciju, biti velika pomoć sadašnjem timu.

UHODAN TIM

A uhodan tim od 14 medicinskih sestara, pod budnim okom glavne sestre Emice Kovačević, koja je na odjelu dijalize punih 27 godina, brine se da na dijalizi sve savršeno funkcionira i da pacijenti ne osjete manjak liječnika, odnosno da bolesnici koje dovozi sanitet iz Orahovice, Slatine, Pitomače, Virovitice i svih okolnih mjesta budu na vrijeme uključeni na aparat, da im nije hladno, da su se udobno namjestili, da ih ništa ne boli…

Uz smiješak i nezaobilazno pitanje „kako ste mi danas“, svaka sestra i tehničar pobrinu se da svaka smjena brže prođe, uz više smijeha, opuštenosti i zanimljivih priča.

-Jedan dio akutno dijaliziranih bolesnika se izliječi i više nisu na programu za dijalizu, a dio zahtijeva trajno liječenje hemodijalizom, što ovisi o uzroku i težini oštećenja bubrežne funkcije. Prosječna dob u kojoj u našem Centru pacijenti počinju liječenje dijalizom je 67-70 godina. Kako je riječ o starijoj populaciji s mnogim komorbiditetima, teže će biti zadovoljeni svi propisani kriteriji o optimalnom zdravstvenom stanju nužnom za transplantaciju te će većina dijaliziranih bolesnika ostati na dijalizi do kraja života – kaže dr. Kotur.

Zato se na ovom odjelu slave rođendani i blagdani kao kod kuće, svakoj lijepoj vijesti: tko je od članova obitelji dobio posao, tko se od djece vjenčao, tko je od posljednje dijalize postao baka, djed ili pradjed, raduju se baš svi – i pacijenti i sestre i liječnice.

„TURISTI“ NA ODJELU

Na odjelu dijalize nisu samo stalni pacijenti s našeg područja, kaže glavna sestra Emica K. Odjel ima i „turiste“. – Dolaze nam i pacijenti koji su na godišnjem odmoru ili su rodbinskim vezama bliski virovitičkom području, a žive u drugim gradovima.

Najave nam se ranije, da znamo kad ih možemo očekivati i normalno se dijaliziraju na našem odjelu, kao što i naši pacijenti, kada putuju, dijalizu normalno mogu obaviti u bilo kojem od bolničkih centara s hemodijalizom u Hrvatskoj  – kaže sestra Emica K.

Na odjelu dijalize pacijenti se liječe od jedan do tri puta tjedno, ovisno o zdravstvenom stanju. – Prije su se liječili samo bubrežni bolesnici, no danas imamo i srčane bolesnike te one s malignim bolestima koji također prolaze dijalizu pa je ona drugačija za svakog pacijenta, ovisno o njegovom kliničkom stanju i potrebama – objašnjava dr. Gordana Kotur.

KAD SE BOLEST „PROVUČE“

U starijoj dobi, dijaliza najčešće znači medicinski tretman do kraja života, svaki drugi dan. Zato je važno na vrijeme prepoznati simptome, zaštititi bubrege i izbjeći, ako je moguće, ovisnost o aparatu. Dr. G. Kotur i sestra Emica K. zajedno s cijelim timom na odjelu, rade i na predijaliznoj edukaciji pacijenata, dakle onih potencijalnih, koji već polako ulaze u krug kandidata za dijalizu.

Kako prilagoditi životne navike, što jesti, što izbjegavati samo su neke od smjernica koje pacijenti dobivaju, prije negoli nastane nepovratno oštećenje bubrega, ali i u situaciji kada su već dobili svoj krevet na dijalizi. Neki od pacijenata nisu imali nikakve simptome, po kojima bi mogli prepoznati da s njihovim „malim čistačima krvi“ nešto nije u redu.

Jedan od njih je Ivica Ružička (52). Držao je pod kontrolom visoki krvni tlak, a u međuvremenu se bolest bubrega „provukla“. Kad je stigao na rutinski pregled, bubrezi više nisu radili. Ova godina mu je 13. na odjelu dijalize. – Nisam imao nikakve smetnje, ništa me nije boljelo, čak ni glava, ništa – sjeća se naš sugovornik koji ističe kako ni danas nema bolova, unatoč činjenici da je već više od desetljeća ovisan o dijalizi.

Nekad se bavio poljoprivredom, no od svega je odustao zbog bolesti koja je nametnula svoja pravila. Poput drugih pacijenata, mora paziti što jede i pije – pola litre vode dnevno mu je maksimum. –  Ispočetka je zaista bilo teško paziti, prilagoditi se, no sad je lakše, naviknuo sam se – kaže I. Ružička.

U krevetu prekoputa sjedi Ljubica Jurmanović (58). Ove godine bilježi čak 18 godina na dijalizi. Na odjel je dospjela nakon što su je noge počele toliko boljeti da više nije mogla hodati. Boljela su je prsa, krvna je slika bila loša i tada su joj, sa samo 40 godina života, već otkazali bubrezi.

Živi u Sladojevcima, a na dijalizu je dovozi sanitet. Četiri sata drijemanja, mirovanja, poneke priče s drugima i tako tri puta tjedno.

– Ja se dobro osjećam, dobro podnosim dijalizu, koliko uspijem, pazim što jedem i pijem. Ovdje su svi jako dobri, i liječnice i sestre i s njima zaista nema nikakvih problema – kaže nam Ljubica koja ističe kako živi sa sinom i snahom koji joj pomažu. U slobodno vrijeme voli raditi u vrtu, kaže.

Većina je pacijenata na virovitičkoj dijalizi starije dobi i ovisni su o svojim aparatima, liječnicima i medicinskim sestrama, kao i o članovima obitelji. Zato je svaka dijaliza za njih jedan nužan korak za život, koji ne bi mogli ostvariti bez kvalitetne medicinske pomoći.

TRANSPLANTIRANO 15 PACIJENATA U POSLJEDNJIH 10 GODINA

Dobra dijaliza, kvalitetni aparati i komplikacije smanjene na minimum znatno su poboljšali kvalitetu života pacijenata, smatra dr. Kotur.

– Pacijenti se dobro osjećaju i dobro podnose liječenje, tako da imamo one koji bi bili pogodni kandidati za transplantaciju, ali su tu mogućnost odbili jer se uz redovitu dijalizu osjećaju dobro. Popravili smo im krvnu sliku i koštanu bolest, dvije od glavnih  komplikacije kronične dijalize, oni se danas dobro osjećaju i jednostavno ne žele ući u rizik transplantacije  – ističe dr. G. Kotur.

Novi bubreg u posljednjih deset godina promijenio je život 15 pacijenata s ovog odjela. Neke je oslobodio aparata i omogućio im novu životnu priliku, neki su se nakon odbacivanja organa vratili na dijalizu. Transplantacija je prilika za mlađe i zdravije pacijente koji nisu dugo na dijalizi i kojima zdravstveno stanje omogućava transplantaciju. U Hrvatskoj se na transplantaciju bubrega čeka prosječno dvije godine, zahvaljujući izvrsnoj suradnji zemalja članica Eurotransplanta.

 

ODJELU POTREBAN NOVI SUSTAV REVERZNE OSMOZE

Ravnatelj bolnice Dinko Blažević: Novi sustav, vrijedan oko milijun kuna, već uvršten u proračun za ovu godinu

Odjel hemodijalize ovisi o sustavu za reverznu osmozu. Riječ je o sustavu pročišćavanja vode koja se koristi u dijalizi. – Ne smijemo koristiti vodu izravno iz slavine, nego isključivo pročišćenu i sterilnu vodu, bez metala i drugih tragova. U vodu se zato dodaje elektrolitski koncentrat i pomoću osmoze i difuzije se pročišćavaju štetne supstance iz krvi.

Sustavom se tako iz organizma izvlače sve štetne i nepotrebne tvari, a ubacuje se ono što nedostaje tijelu. Sustav reverzne osmoze imamo 16 godina, a njegov je prosječni vijek deset godina. Dakle, daleko smo premašili rok trajanja stare reverzne osmoze i drago nam je što je Uprava bolnice prepoznala potrebu našeg odjela, o njemu zaista ovise životi pacijenata – ističe dr. Gordana Kotur koja kaže kako je svjesna da je riječ o projektu koji je financijski jako skup i zahtijeva planiranje.

Novi ravnatelj virovitičke Opće bolnice Dinko Blažević istaknuo je kako je novi sustav reverzne osmoze već uvršten u proračun za ovu godinu.

– Razmišljamo o zamjeni cijelog postrojenja i to već sljedeće godine. Riječ je o investiciji vrijednoj oko milijun kuna, no zaista je neophodna jer je postojeći sustav zastario, u upotrebi je već punih 16 godina. U slučaju kvara ili neke druge komplikacije, direktno su ugroženi ljudski životi, nužno je odmah osigurati dijalizu u nekim drugim centrima i zato u budućnosti moramo uložiti u ovaj novi sustav – poručuje Dinko Blažević. (www.icv.hr, mlo)