Kao znanstvenik često morate pisati o stvarima koje još ne postoje i nikada ne znate hoćete li ih uopće uspjeti ostvariti ili će vas netko prestići, kaže dr. Ozren Polašek, voditelj jednog od najuspješnijih hrvatskih znanstvenih projekata.
Iako je nedavno navršio tek 36 godina, dr. Ozren Polašek već je šest godina voditelj jednog od naših najuspješnijih znanstvenih projekata, “10.001 Dalmatinac”. Riječ je o projektu koji traje već 15 godina, a istražuje genetsku podlogu zdravlja i bolesti stanovnika hrvatskih otoka Visa, Lastova, Mljeta i Korčule.
“Projekt ‘10.001 Dalmatinac’ ostvario je zavidnu znanstvenu produktivnost, s više od 250 radova objavljenih u međunarodnim časopisima. Trenutno je najbolje rangirani projekt u biomedicini u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji”, rekao je Ozren Polašek, pročelnik Katedre za javno zdravstvo na Medicinskom fakultetu u Splitu. U sklopu projekta “10.001 Dalmatinac” dosad je otkriveno više od 1000 gena povezanih s nizom bolesti.
“Među najvažnije znanstvene spoznaje do kojih smo došli valja ubrojiti otkriće gena za transport mokraćne kiseline, a kao dio konzorcija znanstvenika iz cijelog svijeta sudjelovali smo u velikom broju drugih otkrića vezanih uz gene koji određuju svojstva poput krvnog tlaka, funkciju pluća i bubrega, prekomjernu tjelesnu težinu i inteligenciju. Nedavno smo u Natureu, jednom od najvažnijih znanstvenih časopisa, objavili i rad koji je pokazao da su inteligencija i visina dva najvažnija svojstva koja su određivala odabir partnera u prošlosti te na taj način pozitivno djelovala na moderne ljude”, pojasnio je Polašek.
Istodobno morate biti djetinjasti i odvažni da biste stvorili nove ideje, ali i iznimno staloženi i učinkoviti da biste ih proveli. No, kada uspijete, onda ste ostvarili pravi san.
Ovaj mladi i uspješni znanstvenik, Virovitičanin, rođen u Bjelovaru 1979. godine, a tvrdi da mu je znanost oduvijek bila nešto blisko, još i prije osnovne škole. “Kao dijete profesora biologije i profesora fizike, nije mi ni bilo druge. U srednjoj školi sam se bavio istraživanjem kukaca, posebno osa, o čemu sam objavio svoj prvi znanstveni rad u jednom austrijskom znanstvenom časopisu. No, onda je došlo vrijeme za upisivanje fakulteta i unatoč ljubavi prema biologiji, upisao sam se na Medicinski fakultet u Zagrebu”, prisjetio se Polašek, koji se u projekt “10.001 Dalmatinac” uključio još kao student.
“Tada sam mjerio krvni tlak ispitanicima i bio dio tima koji je provodio istraživanje na otoku Visu. S vremenom sam preuzimao sve opsežnije zadatke i 2007. godine prvi put vodio dio projekta, a dvije godine kasnije postao sam i službeni voditelj cijelog projekta”, rekao je Polašek.
Ističe da je projekt “10.001 Dalmatinac” imao i izravne gospodarske učinke. “Tijekom proteklih nekoliko godina zaposlili smo šest mladih znanstvenika, od čega četiri zahvaljujući projektima Europske unije. Danas znanstvenici moraju biti i poduzetnici, potrebno je imati odlične ideje, dobar plan rada i sve to provesti u djelo. Tek na taj način postajete konkurentni i povećavate šansu za dobivanje novih projekata, koji određuju koliko ćete novca dobiti”, rekao je Polašek.
Naglasio je kako je “10.001 Dalmatinac” od 1999. godine, kada ga je pokrenuo prof. Igor Rudan sa Sveučilišta u Edinburghu, do danas privukao više od 24 milijuna eura. “Sada imamo pet aktivnih izvora financiranja, između ostalog i projekt Hrvatske zaklade za znanost. Istodobno smo u zadnjoj fazi pripreme projekta za strukturne fondove EU, što je nedavno najavilo Ministarstvo zdravlja, a kojim želimo poboljšati zdravlje otočana na temelju do sada prikupljenih spoznaja”, rekao je Polašek.
S konzorcijem znanstvenika iz cijelog svijeta sudjelovao je u velikom broju otkrića vezanih uz genetiku.
Projekt “10.001 Dalmatinac” prvo je službeno sjedište imao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, no zatim se preselio na Medicinski fakultet u Splitu. Stoga se i Ozren Polašek sa suprugom i djecom preselio u Split. “Medicinski fakultet u Splitu je manji, što mu daje mnogo prednosti. Uz to, brojni su profesori splitskog fakulteta proveli neko vrijeme izvan Hrvatske i imaju brojne međunarodne suradnje, koje su jako važne u znanosti. Poticaj najbliže profesionalne okoline je nešto na što smo navikli i takvo je okruženje presudno za napredak i razvoj mladih znanstvenika”, rekao je Polašek. Smatra da je vjerojatno najvažnija prednost splitskog medicinskog fakulteta ustrajno stremljenje prema boljoj znanosti. “Naši uvjeti za stjecanje stupnja doktora znanosti najzahtjevniji su u cijeloj Hrvatskoj. To se vidi i na našim znanstvenim rezultatima: naš fakultet imao je najveći broj citata znanstvenih radova u razdoblju od 2009. do 2013. godine. Naš je prosječan rad bio citiran 12,7 puta, puno više nego radovi kolega iz Zagreba (5,0 puta), Rijeke (3,1 puta) ili Osijeka (2,0 puta), pa čak i medicinskih fakulteta iz susjednih zemalja, poput onoga u Mariboru (5,4) ili Grazu (6,8 puta)”, istaknuo je Polašek.
Njegov prosječan radni dan je nepredvidljiv, ponekad i kaotičan. “To je posljedica velikog broja aktivnosti i obaveza, zbog čega je teško napraviti plan. Često se dogodi da se netko javi s novom neočekivanom idejom ili zadatkom putem e-pošte, tu su uvijek administrativne obaveze, izvješća o projektima, ideje u suradnji, mentoriranje mlađih suradnika, zatim pisanje znanstvenih članaka i vrijeme za čitanje znanstvenih radova. Tu je i nastava, koja oduzima dobar dio vremena”, rekao je Polašek, koji smatra da pravi znanstvenik ne može imati radno vrijeme. “Ne možete o teškom problemu početi misliti u osam i završiti u 16 sati. Rad na nekim idejama traje stalno, nekoliko puta mi se dogodilo da sam rješenje smislio tijekom noći. Ovakav način rada, nažalost, nije za svakoga jer ponekad je lakše okrenuti ključ u bravi i prestati misliti na posao. No, kao znanstvenik morate biti gotovo zaluđeni idejom kojom se bavite. U protivnom nema napretka”, ustvrdio je Polašek.
Zahvaljujući uspjehu projekta “10.001 Dalmatinac”, Polašek je na poziv Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) vodio i slična istraživanja u nerazvijenim zemljama. “To je bilo odlično iskustvo. Boravio sam u Tanzaniji i Bangladešu te tamo surađivao s njihovim istraživačima. Svako takvo putovanje promijeni vam život jer vidite da je svijet stvarno vrlo raznoliko, a često i grubo mjesto, ali da svuda ima ljudi koji žele nešto bolje i nešto više”, rekao je Polašek te se prisjetio zanimljivih iskustava iz spomenutih zemalja.
“U Tanzaniji sam koristio sredstvo za dezinfekciju ruku kao antiperspirant, odnosno sredstvo protiv znojenja, jer su mi već u zračnoj luci oduzeli bočicu koja je imala 125 mililitar, a dopušteno je bilo samo 100 mililitara. Nigdje na cijelom otoku na kojem sam tada bio nisam mogao kupiti novi antiperspirant”, rekao je Polašek.
“U gorskom dijelu Bangladeša iznenadili su me na ulazu u laboratorij. Ja sam mislio da sam bio potpuno spreman za sve, no njihova vjera ne dopušta nošenje cipela u zatvorenom prostoru. Tako sam po laboratoriju hodao potpuno bos i nadao se da na podu neće biti komadića stakla ili kapljica biološkog materijala, koji su sastavni dio laboratorijskog rada”, dodao je Polašek koji idućih godina planira raditi još više i još bolje.
“Kao znanstvenik morate održavati ravnotežu između sadašnjosti i budućnosti. Ulažete vrijeme i trud u pisanje projekata sada da biste rezultate vrednovanja doznali, u prosjeku, za pola godine, projekt započeli za godinu dana, a završili za tri ili više godina. To znači da često morate pisati o stvarima koje još ne postoje i nikada ne znate hoćete li ih uopće uspjeti ostvariti ili će vas netko prestići. Istodobno morate biti djetinjasti i odvažni da biste stvorili nove ideje, ali i iznimno staloženi i učinkoviti da biste ih proveli. No, kada uspijete, onda ste ostvarili pravi san jer ste dobili novac da ga potrošite na ono što volite raditi”, zaključio je Ozren Polašek. (forbes.hr)